Naša današnja sugovornica prije nekih pet godina se probudila i došla na ideju koja je danas neizostavan dio karlovačke glazbene i kulturne scene, ali i edukativnosti i inkluzije u gradu na četiri rijeke.
– Da, baš sam se i sama sjetila našeg razgovora od prije pet godina (smijeh). Točno tako je bilo s tom idejom, a evo sada nam se već bliži peti rođendan, puno toga o čemu sam maštala i o čemu smo svi mi iz Buke maštali se ostvarilo pa, rekla bih, i više od toga.
Planirate li neku proslavu?
– Nešto će sigurno biti, to nam je prvi “jubilarni” rođendan, dijelom će sigurno biti radno, odnosno uz razne radionice za djecu i mlade, a dijelom i svečarski, uz neki koncert i zabavu. Ali, to je u planu za jesen, kada će se zapravo i zaokružiti tih pet godina.
Već si spomenula zadovoljstvo učinjenim, a i ovako “izvana” stječe se dojam da su vaši programi jako popularni, koliko zapravo imate polaznika?
– Stalnih polaznika imamo 90, a u dodatnim kraćim aktivnostima poput raznih radionica godišnje prođe i po 500 djece kroz Glazbeni centar Buka i naravno da smo time prezadovoljni i presretni.
Samo djece? Postoje li dobna ograničenja?
– Djece i mladih i, nažalost, u ovom trenutku ograničenja postoje. Prvenstveno smo orijentirani na rad s djecom i mladima pa je nekakvo dobno ograničenje od 4. do 20. godina. Kažem nažalost, jer interesa kod odraslih ima, imamo često upita i zamolbi, ali u ovom trenutku jednostavno nemamo kapaciteta da pokrenemo i odrasle grupe.
Ljudskih ili prostornih?
– Pa u ovom trenutku i jedno i drugo. Prije svega je tu u pitanju prostor, imamo iznajmljene privatne prostorije na Baniji i njima smo zadovoljni, ali su iskorištene do krajnje granice, radimo svaki dan osim nedjelje praktički bez prestanka. Kadrovski smo dobro pokriveni, u nekoj idealnoj situaciji možda bi to bio i manji problem i našlo bi se ljudi koji se žele uključiti u rad, ali u ovom trenutku bez većeg prostora jednostavno ne možemo još o tome razmišljati. Moram dodati i da što se tiče bendovskih radionica, koje su poseban dio naše ponude, koristimo Stardust.
Što zapravo ukratko rečeno nudite za djecu i mlade?
– Buka KIDS je program za najmlađe, od 4 do 10 godina starosti, jednako namijenjen najmanjoj djeci koja još nisu spremna za formalno glazbeno obrazovanje ili one malo starije koji još ne znaju koji bi instrument odabrali. To su glazbene igraonice, razvoj motorike, “glazbenog uha”, ritmičke igre i slično. Zatim je tu Buka Studio za uzrast od 11 do 20 godina, a to su već pravi glazbeni tečajevi, jedna mala školska godina u trajanju od 9 mjeseci, a trenutačno u ponudi imamo gitaru, bas gitaru, klavijature, bubnjeve i pjevanje. Uz sve to postoje i povremene radionice koje su namijenjene zapravo svim uzrastima, uz posebne radionice koje su prilagođene djeci s teškoćama u razvoju.
Spomenula si da se javljaju odrasli, a ima li možda kod djece i mladih interesa za neke druge programe odnosno instrumente i jeste li razmišljali o proširenju ponude?
– Bilo je ponešto upita za violinu, inače i ne baš toliko, a eventualno širenje opet će ovisiti o kapacitetima, nikad ne reci nikad.
Koliko je mentora?
– Trenutno nas je sedmero, suprug Goran i ja, zatim Nikola Crnković, Matija Kovačić, Bojan Petković, Filip Subotić i Bruno Vuljanić. Imamo i tri volonterke iz Zagreba, studentice koje u sklopu svog studija imaju program volontiranja koji odrađuju kod nas.
Kada smo razgovarali u prvim danima Buke želja vam je bila potaknuti i mlade bendove, danas postoje bendovske radionice, jesu li već iznjedrile neki bend?
– Idemo k tome. Svake godine imamo bendovske nastupe, ali dosad smo na kraju godine zapravo sklapali bendove, to je bilo zgodno, ali ipak privremeno rješenje i sada imamo prave bendovske radionice, dakle imamo formirane bendove koji onda cijelu godinu zajedno rade. I mislim da to jako dobro ide, što će uskoro moći čuti i publika, odnosno u Zagrebu već jest, a uskoro će i u Karlovcu.
Gdje su nastupali i kada ih možemo čuti u Karlovcu?
– Razvili smo suradnju sa zagrebačkom školom El Musicante koja također razvija i bendovski rad i nastupili smo s njihovim bendovima u Vintage Industrial baru i to je stvarno bilo odlično iskustvo. Sada će oni nama uzvratiti posjet 25. travnja u Stardustu, nastupit će dva naša benda i tri zagrebačka benda i svi se tome jako veselimo pa već sada pozivam i publiku da dođe i podrži te mlade bendove u prvim koracima. Također, naši bendovi će 30. svibnja nastupiti na Baniji, na našem kvartovskom druženju na sportskom igralištu.
Je li riječ o autorskim stvarima ili coverima?
– Zasad još o coverima, ali interesa za autorski rad ima, pa vjerujem da će uskoro i toga biti.
Kada smo kod mladih bendova imate suradnju i sa sve popularnijim RocKA Festom koji će ove godine imati i poseban program RocKA Kids, upravo za najmlađe, osnovnoškolske bendove?
– Tako je, mislim da će to isto biti jako interesantno, uz samu gitarijadu koja će i ove godine biti sigurno odlična i znam da su dobili jako puno prijava iz cijele Hrvatske, isplanirali smo poseban program za najmlađe bendove koji će imati jedan raniji termin, pripremit ćemo im i neke dodatne zanimacije, radionice… Ako netko slučajno čuje da su prijave za RocKA Fest zatvorene – to se odnosi samo na glavni dio programa, za RocKA Kids ostaju otvorene i dalje, praktički do samog kraja pa nam se svaki osnovnoškolski bend može i dalje javiti.
Baš svi članovi moraju biti osnovnoškolci?
– Ne, nismo toliko strogi, ali ideja jest da se predstave najmlađi pa recimo da bi barem pola benda trebalo biti u osnovnoj školi. Istina je da to još jako mlad uzrast, ali ima bendova.
U onim početnim idejama i maštarijama bio je i ljetni kamp, koji je također s poprilično uspjehom realiziran?
– Je, s tim smo zaista jako zadovoljni, posebno ovim prošlogodišnjim koji je održan na Kupi kod Netretića i u suradnji sa Zakon Teatrom, tako da je to zapravo bio glazbeno-lutkarski kamp, na kraju kojeg je nastao i jako dobar i zabavan lutkarski mjuzikl posvećen našem gradu i njegovom nastanku. Oduševljeni su bili i sudionici, oduševljeni smo bili i mi…
Znači, nastavlja se?
– Pa, ja vjerujem da se nastavlja, sigurno ćemo ga opet napraviti, ali u ovom trenutku ne mogu obećati da će to biti već ove godine. Nismo još donijeli definitivnu odluku, ali to je poprilično velik poduhvat, a posla i obaveza je puno i bez toga pa možda napravimo i malu pauzu.
Koliko god da pričamo, još nismo naveli sve što Buka organizira i priprema…
– Istina je, stvarno se trudimo raditi što više i što bolje i što zanimljivije. Evo, primjerice imamo i glazbene rođendane koji su dosta dobro prihvaćeni, objavili smo glazbeni priručnik za djecu već od treće godine, surađujemo s Frendofonom s radionicama muzikalne terapije, kod nas možete i unajmiti glazbenu opremu… ima stvarno svega. Svake godine imamo i završni koncert naših polaznika, ove godine će bendovi i malo stariji izvođači nastupiti ispred Ziggyja, a oni najmlađi će imati svoj program u Dvorištu zajednice.
Jedan ste od organizatora “Krijesa u Skladišnoj”?
– Da, i to, nekad se ni sama ne sjetim svega (smijeh). To nam je svima jako lijepa i jako draga manifestacija i svakako ćemo je nastaviti i ove godine.
Čak i ako ne bude potezanja užeta na mostu?
– Haha, ja se nadam da će ga ipak biti, iako je to meni i Goranu sad dosta nezgodno, mi smo Gažani, a radimo na Baniji pa ti sad reci za koga da navijam!
I dalje radiš kao radni terapeut u Nadi? I kako stigneš sve to?
– Da, i dalje sam zaposlena u Nadi, posla je uvijek puno, imamo oko 200 korisnika, nas je četvero pa iako se snalazimo i ide nam, jasno je da je i to zahtjevan posao. Ali nekako, samo “letim” s jednog na drugo, od 7 do 15 sati sam u Nadi, dođem doma, spremim se i pravac Buka. I tako svaki dan. Naporno je, ali sve to volim.
Jesu li djeca već aktivna pa se i tamo podružite?
– Jesu jesu, naravno! David mi je rekao da ga moram spomenuti pa evo dobro da si pitao. On ima 11 godina i jako je aktivan i on nam je veliki promotor, a i stalno dolazi s raznim idejama kako još više razviti i izreklamirati Buku. Luna ima pet godina, ona je još mala, ali ide u glazbenu igraonicu i na radionice i sve to je isto veseli.
Godišnji?
– Što je to? (smijeh) Uzmem ja godišnji, a onda opet radim, svi mene zovu, ja moram napraviti ovo ili ono, uvijek ima neke papirologije, uvijek moraš nešto dogovoriti… ali opet kažem, ništa drugo ne bih voljela raditi kao ovo što radim.
