Jesu li baš temeljito istražili sve povijesne podatke ne znamo, ali u Gimnaziji Karlovac kažu da je ovogodišnja državna prvakinja iz fizike i predstavnica Hrvatske na svjetskoj biološkoj olimpijadi, Laura Vuljanić, rekorderka u povijesti škole. Nastupila je, naime, na čak 14 državnih natjecanja...
– Zapravo ih je trinaest, četrnaesto me tek čeka, a to i nije državno, već međunarodno, predstavljat ću Hrvatsku na Međunarodnoj biološkoj olimpijadi u Litvi, u Vilniusu.
Iz kojih si sve predmeta nastupala na državnim natjecanjima?
– Fizika, biologija, matematika, kemija, povijest i hrvatski.
U biti, idemo okrenuti priču, uspjesi će biti okosnica i njima ćemo se posvetiti u glavnini intervjua, no kad smo kod uspjeha, jesi li uspjela kada dobiti jedinicu iz nečega?
– Haha, jesam! Iz latinskog u prvom razredu srednje škole kod profesorice Nekić. Eto, jedna ali vrijedna, zauvijek će ostati zapamćena (smijeh).
Onda ne moram pitati koji ti je najneomiljeniji predmet?
– Nije latinski! Sada će ispasti čudno, jer sam ga navela među onima u kojima sam nastupala na državnim natjecanjima, no najmanje draga mi je bila povijest. Ne volim baš taj tip učenja, gdje je barem dio baš čisto “štrebanje”, nauči godine, nauči datume, nauči imena, brojke… to nikad nisam baš obožavala.
Vraćamo se uspjesima! Maturantica si, odlaziš kao predstavnica Hrvatske na biološku olimpijadu, ali si i prvakinja države u fizici. Postoje li još ikakve dvojbe oko studiranja?
– Ne, ne postoje, biologija mi je draga kao i svi prirodni predmeti, no moj odabir je fizika, već neko vrijeme. Kada sam upisala gimnaziju zapravo sam je upisala s namjerom da idem na FER, no već negdje od drugog razreda sam znala da ću ići na fiziku.
Državna si prvakinja u fizici ove godine, imaš li onda i izravan upis?
– Imam. Naravno, moram riješiti državnu maturu, ali to je to. Moram dodati da sam državna prvakinja s kolegicom Klarom Mlinarić iz trećeg razreda, a i ideja je bila njena.
Da, prvakinje ste u kategoriji eksperimentalnih radova, kako je to išlo, kako izgleda to natjecanje?
– Projekt je “Bežični prijenos energije u RLC krugu”. Kažem, Klara je imala ideju, radi se uvijek u parovima pa je došla meni, jer je znala da volim fiziku. Sve skupa smo radile nekoliko mjeseci na projektu i onda se na finalu predstavile plakatom, prezentacijom s pitanjima, dijelom eksperimenta. I, eto, pobijedile smo.
Znaš već neko vrijeme da ćeš studirati fiziku, imaš li već i konkretnije zamisli i želje što raditi nakon toga?
– Ne baš toliko definitivno, ali kako sada stvari stoje voljela bih raditi na nekom jakom institutu, možda kod nas, možda vani… Presudit će posao, projekti, ideje… ne lokacija.
Ima li u Hrvatskoj instituta koji se mogu nositi s inozemnima?
– Ima. Svi znaju za “Ruđer”. Ali vani ih je puno više. To znači i puno više prilika.
Ili možda s vremenom pokreneš svoj institut u Dugoj Resi ili Karlovcu. Recimo, pretvoriš Pamučnu u Institut za fiziku…
– Ha! Vidiš, evo ideje.
Nastupila si na mnogim natjecanjima, je li ti ponekad bilo zamorno?
– Ma nije. Nitko me nije tjerao. Zabavna su mi natjecanja, uvijek sam se voljela natjecati, vidjeti kako stojim u odnosu na druge.
Trema?
– Nema treme. Možda samo u prvom razredu, više je bilo malo stresno nego trema, nisam znala što me čeka…
U osnovnoj nisi išla na natjecanja?
– I jesam i nisam. Išla sam u OŠ Ivana Gorana Kovačića u Dugoj Resi. “Išla” sam na državno iz hrvatskog, ali one godine kad je bila korona, tako da to se zapravo i ne računa.
Imaš izravan ispit, ali ubrzo nakon ispita je već spomenuta Međunarodna biološka olimpijada u Vilniusu. Znaš li kako će to izgledati, kako se pripremaš?
– Znam kako će izgledati što se tiče suštine. Za razliku od državnih natjecanja koja su fokusirana na tvoju godinu, na olimpijadama se radi cijelo gradivo, sve četiri godine. Radi se sve, ispiti, teorija, eksperimenti…
Je li riječ o pojedinačnom ili o ekipnom natjecanju?
– I jedno i drugo zapravo. Dvije su liste. Natječemo se i pojedinačno, ali i kao ekipe, svaka zemlja ima pravo na četiri predstavnika pa se rade i ekipni rezultati.
Od kuda su sve naši biološki reprezentativci? Kako se pripremate?
– Ostali su iz Zagreba, pripreme nisu još počele, ali radit ćemo s profesorima s PMF-a i vjerujem da će to dobro izgledati. Kako na pripremama, tako i u Litvi.
Ostala je još državna matura, ali nastava je za maturante gotova. Je li ti trenutno žao što završava jedno razdoblje?
– Ma nije mi žao, sretna sam. Ali znam da će mi u nekom trenutku postati žao. A što se tiče prijatelja, pa bit ćemo to i dalje, nećemo nestati. Super nam je bilo sad na kraju, Maturijada je bila baš dobra, bili smo Popaji i Olive.
Jesi li osjećala podršku od škole u ovom periodu?
– Jesam. Škola je ispala jako velikodušna na kraju, svake godine nagrađuju sudionike na državnim natjecanjima i to su lijepe nagrade uvijek, zgodne, prikladne. A ja sam ove godine kao ta “rekorderka” dobila i laptop. Zbilja lijepo od njih. I zbilja će mi koristiti jako dobro uz predstojeće obaveze.
Očito je da si vrlo nadarena za pogotovo prirodne predmete, postoji li tu neka pozadina, je li bilo u obitelji poznatih prirodoslovnjaka?
– Nije, jednostavno sam se ja sama pronašla u tome. Obitelj je samo velika, velika podrška, oduvijek.
Postoji li slobodno vrijeme?
– A kako ne bi? Ne učim ja tako puno. Učim, ali ne toliko da nemam vremena za sebe. Volim pisanje, pišem prozu, ne šaljem na natječaje (smijeh). To je za moj gušt. Skupljam šalice, to je danas nekako čest poklon pa kad sam ih dobila određeni broj odlučila sam da ih onda počnem i skupljati. Volontiram u Domu umirovljenika Sveti Antun. U školskoj sam zadruzi, izrađujemo razne proizvode, sapune, majice… pa prodajemo za školske ili humanitarne svrhe. Ako to pitaš, jasno da idem i van. Kad dođem iz Litve jedva čekam i more. Vir, Murter… to su mi najdraže lokacije.
Proučavaš li fiziku i izvan škole? Ili se držiš kurikuluma? Pa po redu…
– Jako volim fiziku, jako me interesira i normalno da to nije samo školski program. Imam puno knjiga, pratim sva nova otkrića i dostignuća.
Možda jednom neko od njih bude i tvoje…
– Ili nekog tima u kojem sam ja. Da, bilo bi super.