Mladi karlovački kvizaš Branimir Tot bio je sudionik jedne od najpopularnijih emisija Potjere svih vremena – nakon dugog vremena vratio se kvizovima i opet oduševio i zabavio brojne gledatelje u kvizu “Tko želi biti milijunaš?”. Nastavit će to i ovog četvrtka, jer istek emisije prekinuo ga je u uspješnom osvajanju sve veće i veće svote, u trenutku kada je došao do 64 tisuće kuna.
– Da, od te čuvene Potjere je prošlo već pet godina, ali nisam bio izvan kvizova, samo sam više bio orijentiran na pub kvizove, ali moram ti reći da mi ni ta Potjera nije bila prvi susret s kvizovima, bio sam još puno prije na jednom!
Kojem?
– Na Kolu sreće 1998. godine!
Ma da, pa koliko si tad imao godina, 12?
– Devet! Šalim se, naravno, ali i istina je. Naime, moja teta je bila na Kolu sreće, a ja sam s tatom bio u pratnji u publici, tako da je to stvarno moj prvi susret s kvizovima. I bilo mi je jako lijepo, ostalo mi je to u super sjećanju, voditelj je bio legendarni Oliver Mlakar, a teta je stvarno rasturila i uvjerljivo pobijedila pa mogu reći da je to prva iskra koja me zainteresirala za kvizove.
I, da idemo nekim redom, kako je onda došlo do Potjere?
– Počelo je s online kvizovima zapravo, kako često bude navučeš se na te neke internet stvari, a posebno sam aktivan bio na Rekvizitu, tada jako popularnoj kvizaškoj zajednici i tu sam na zgodan način upoznao danas jednog od najboljih hrvatskih kvizaša Nevena Milijića. Par subota zaredom vraćao bih se oko 3 doma iz Papasa i nije mi se još spavalo i otišao bih odigrati koju partiju i uvijek bih susretao njega. Tako je krenula priča i on me nakon nekog vremena pozvao da mu budem pratnja u Potjeri na koju se spremao. Pristao sam i svidjelo mi se sve što sam vidio tako da sam odmah tamo pitao producenticu kako se mogu prijaviti, sve mi je objasnila i čim sam došao doma sam se zaista i prijavio.
Poziv je stigao brzo?
– Čekao sam nekih dva mjeseca, ali to je normalno, jer je jako puno prijava. U svakom slučaju, bilo je to prvo pravo iskustvo.
I ta Potjera je bila ogroman hit, s nekoliko milijuna pregleda na Youtubeu, vjerujem da si na kraju i ti bio zadovoljan unatoč poraza?
– Pa sad sam zadovoljan, drago mi je i da je zabavilo ljude, a i meni je bilo korisno iskustvo, iako priznajem da sam neposredno nakon nje bio malo razočaran, stvarno sam još bio neiskusan i mislim da sam mogao tada i bolje proći pa i pobijediti Deana Kotigu, ali sam previše pitanja “kratio” i žurio s odgovorima, bio sam prenadobudan.
Nisi se više prijavljivao?
– Nisam, iako se na Potjeru možeš prijaviti ako nisi osvojio novce, ali, kažem, malo sam bio i razočaran pa sam se nakratko i maknuo od kvizova, onda su me pub kvizovi opet zaokupili i zainteresirali i nisam želio propustiti priliku da se okušam u “Milijunašu”.
Kako ide cijela ta procedura, da malo objasnimo čitateljima, možda i onima koji bi se i sami htjeli okušati?
– Za “Milijunaša” sam se zapravo prijavljivao tri puta, prvi put odmah na početku i tada nisam pozvan, zatim sam poslao drugu prijavu neposredno prije karantene i prestanka snimanja i treća sreća je bila sada na ljeto, prijavio sam se u kolovozu i jako brzo su me zvali i rekli da je snimanje 4. rujna i da pripremim pratnju, džokere…
To si vjerojatno već imao spremno?
– Ma nisam, to je isto stvar za koju savjetujem svima da dobro razmisle. Sada je i manje džokera, samo tri, dok ih je prije moglo biti pet, pa treba dobro odvagnuti. Iskreno, odmah sam znao da će mi jedan džoker biti Neven Milijić, a drugi naš poznati karlovački kvizaš Dražen Cukina. Oko trećeg sam jako dvojio, evo mogu ti reći da si mi ti bio u najužem izboru zbog sporta, zatim Kristo Kristić i Riječanin Nikola Lazić. Oko vas trojice sam baš dugo razmišljao, a onda sam odabrao Nikolu jer je jak u STEM području, gdje sam ja stvarno “tanak”.
A, kada dođeš u studio, koliko cijela priča potraje? Čuo sam da je snimanje Potjere često zbilja mukotrpno i dugačko, kako je s Milijunašem?
– Istina je da snimanje Potjere zna dugo potrajati, mada kad sam ja bio i nije bilo tako strašno. A, “Milijunaš” je bio pa ja mislim sve skupa nekih 2 sata, dosta je brzo išlo, ali jasno da traje dulje nego sama emisija i ne prikaže se baš sve, meni je recimo žao da nisu prikazali jednu dobru Tarikovu foru.
Koju koju? Otkrij nam ekskluzivu!
– Haha, ma kad je bilo ono pitanje sa slikarima i kad su ostali Matisse i Manet, komentirao sam naglas kako postoje Manet i Monet, odnosno izgovorom to zvuči “Mane” i “Mone” pa je Tarik rekao “Mone je slikar, a Mane igra za Liverpool”!
Službeno još nisi završio nastup, a ne smijemo još otkrivati što će se sve dogoditi u četvrtak, ali onako generalno – kako si zadovoljan?
– Jako sam zadovoljan, možemo se zadržati samo na prvoj emisiji i mogu reći da sam si zadao za cilj da moram osvojiti 32 tisuće kuna, a eto, to su gledatelji već u prvoj emisiji saznali da sam uspio. Mislim da sam ovaj puta pametnije i iskusnije odigrao, prisilio sam sam sebe da ne žurim, da dobro razmislim, pripremim se za sva pitanja i jedino si možda zamjeram što sam potrošio džokera na pitanju o Ninu, jer sam bio gotovo siguran da je to točan odgovor.
Ali, vjerujem da je i tamo u “vrućoj stolici” puno teže igrati nego doma?
– Ma naravno, evo mogu reći da je dečko iz prošle emisije koji je osvojio samo 1000 kuna na probi bio fantastičan, sve je znao, baš je rasturao. A onda se svakom može dogoditi trema, blokada, neko pitanje koje baš ne znaš mada ga možda većina drugih zna, netko se slabije nosi s pritiskom kada krene “prava stvar”… ne valja suditi iz fotelje o nastupima ljudi na televiziji.
Koliko te omeo kraj emisije?
– Pa je, moram priznati da je, em sam bio u naletu em bi svatko vjerojatno htio dovršiti posao pa kako ispalo ispalo. Dobro, prava stanka naravno nije tjedan dana, snimanje je bilo drugi dan, ali i to je ipak dosta velika pauza.
Znamo da si osvojio u najgorem slučaju 32 tisuće pa možda možemo i malo o tome imaš li kakve planove s osvojenim iznosom?
– Ha, najradije bih volio to upotrijebiti za neka putovanja, već dugo mi je želja otići u Francusku i Makedoniju, ali tko zna sada s koronavirusom i cijelom situacijom hoće li biti moguće i kada. Jasno, počastit će se prijatelje, dio će otići na štednju..
Što ti je cura rekla za onu pošalicu?
– Haha, pa nije mi više cura, tako da je i to objašnjenje toga što sam rekao da se nešto baš ne želi nalaziti u zadnje vrijeme. Ali, sve je okej, nikakve drame, nazvala me i čestitala, samo više nismo u vezi. Tako da slobodno možeš objaviti da nemam curu!
Jel možda tražiš i posao, da riješimo sve oglase odmah haha?
– Ne, ali imam i tu želja haha. Radim u Ministarstvu gospodarstva, no i nas je pogodila ova koronakriza pa nisam baš na mjestu na koje bih mogao biti po svojoj struci tako da se nadam da ću se uspjeti zaposliti kao referent za višu stručnu spremu.
Spomenuo si i da si na postdiplomskom, što s tim ima?
– Da, postdiplomski specijalistički studij za upravljanje EU fondovima i sada se mislim najozbiljnije baciti na to i vjerujem da ću ga dovršiti u studenom.
A onda, novi kvizovi?
– Pa da, mislim da ću se sigurno javiti opet, na “Milijunaša” više ne mogu, ali mogu se opet javiti na Potjeru, možda ću i to napraviti, a u svakom slučaju u slučaju nekog novog kviza mogu reći da se svakako mislim prijaviti.
Za kraj, kakve su reakcije na emisiju, ima li ljudi koji se interesiraju kako da oni dođu do “Milijunaša”?
– Dosta ljudi je zvalo i čestitalo, a evo baš naš pubkvizaški kolega Vjekoslav Stubljar se najviše interesirao o tome kako sve to ide pa se nadam da ćemo uskoro i njega vidjeti u stolici nasuprot Tarika. Najdraža pohvala mi je, pak, došla od našeg pubkvizaškog velikog suparnika Tomislava Lipošćaka iz “Vrelih batina”.
I to je to! Ako još nemaš kakve pozdrave za sve njih u studiju i režiji?
– Imam! Moram obavezno pozdraviti svoju ekipu Jedine prave škanjce, pobjednike KA47 lige 2019. i kupa ove godine. Dakle, pozdrav Pintaru, Radojčiću i Všetečki!
Zar nije bio još jedan?
– A je, al ne mogu se sjetit četvrtog sad da me ubiješ… znam, Gajo Vučinić!
Razgovarao: Darko Lisac/KAportal.hr