Vratar i kapetan HRK Karlovca Antonio Glumac obično ima vrlo naporne vikende. Na poslu ima smjene koje gotovo redovito zahvaćaju i vikend, klupske obaveze su neizostavne, a nedjeljom svakako mora i do Korane, kao što će se pokazati u našem razgovoru. Na dan utakmice s Mornarom, došao je posla u šest ujutro.
Pretpostavljam da nije baš lako?
– A da, nije uvijek lako, ali izdrži se. Više je problem što to jednostavno mora utjecati na kvalitetu treninga i ukupnu spremnost. Radim u Lana tiskari po načelu 2+2+2+2, odnosno tri smjene koje se rotiraju, jutarnja, poslijepodnevna i noćna, u svakoj sam po dva dana, a onda imam dva dana slobodno. Evo, na dan utakmice, i to gostovanja u Crikvenici poklopilo se da sam radio do 6 ujutro. Nije to baš jednostavno ni kada si u top formi, dođem doma malo se odmorim i već kreću pripreme za put. Često se dogodi i da si cijelu noć na nogama na poslu…
Kako sve to kombiniraš s treninzima i utakmicama?
– Idem na treninge u suprotnoj smjeni, ponekad je neizbježno da neki i propustim, ali svakako većinu odradim. S utakmicama je malo zeznutije, ali imaju razumijevanja u firmi, kao i kolege, ali trudim se nakupiti nešto prekovremenih sati pa ih iskoristiti za utakmicu. Naravno, svakako je najnezgodnije kad se poklope gostovanje i posao, jer na gostovanje se ipak potroši puno više vremena.
Kada je u pitanju klub, na sve to se nadovezala i korona, odnosno dvije veće epidemije unutar momčadi, pretpostavljam da je i to dodatno utjecalo na kondiciju i opću spremnost ekipe?
– Sigurno da je, zbilja nismo imali sreće s koronavirusom, imali smo dvije situacije u kojima je velik dio igrača ili bio bolestan, ili morao u samoizolaciju. I to baš kada tempiraš formu, kada si najnabrijaniji za sezonu i utakmice, jer prvi “nalet” je bio na početku prvenstva, drugi na početku drugog dijela.
Zapravo je većina momčadi imala virus pa me zanima koliko on utječe na igrače? Naravno, GDPR i sve to, medicinske tajne pa te neću izravno pitati jesi li ga i ti imao…
– Haha, ma mogu ti i reći, nekim čudom nisam. Ili sam ga možda pokupio negdje prije da nisam ni znao, jer ima i takvih slučajeva, da ljudi prođu skroz bez simptoma. Ali, mene je u oba naleta u klubu zaobišao, ali opet si na istom kada si u samoizolaciji i kada nemaš normalne treninge, iako se jesmo svi trudili raditi nešto sami. Što se tiče ostalih igrača u klubu, opet ovisi, neki skoro da nisu ni osjetili, neki su bili nešto pogođeniji, imali upalu pluća… srećom, svi su se oporavili, što je i najvažnije, ali da utječe na fizičku spremnost, uigranost i sve to, naravno da utječe.
I sad dolazimo do dodatne nezgodne stvari, oba puta koronavirus vas je napao prije velikih derbija protiv Trogira, ostatak sezone zasad imate besprijekorne i savršene rezultate, ali u dvije ključne utakmice došla su dva poraza…
– Da, to je ono što je izluđujuće u cijeloj priči, stvarno mislim da igramo dobro ove godine, a onda prije obje derbi utakmice upadnemo u takve probleme, sada u Trogiru još i gore nego u prvom dijelu sezone, bez jednog od ključnih igrača i s još jednim od ključnih igrača koji je bio potpuno iscrpljen i van forme nakon bolesti.
Vi ste izgubili dva puta od Trogira, ali i Trogir je “usput” izgubio dvije utakmice pa ste sada izjednačeni, s tim da oni ipak imaju određenu prednost zbog boljeg međusobnog omjera. Žališ li iz ove perspektive za utakmicom u Karlovcu u kojoj ste i dosta grubo oštećeni od strane sudaca?
– Normalno da žalim, to je stvarno utakmica koja nam je svima ostala u gorkom i neugodnom sjećanju. Ne volim previše o sucima, ali stvarno ne razumijem što se događalo u tom susretu, počevši od potpuno neshvatljivog isključenja Bačića u trenucima u kojima smo vodili pa do brojnih kasnijih odluka, a onda kada si u takvom psihološkom stanju reagiraš na svaku odluku, ne možeš se pribrati i vjerovati više u bilo koju odluku. Napravile su se nekakve tenzije onda i u javnosti, a što je zapravo smiješno, jer Trogirani i mi smo u odličnim odnosima, mnogi igrači su međusobno dobri prijatelji, kod njih je i Šolić koji je igrao prije u Karlovcu, među nama nema nikakve zle krvi, naprotiv, nadam se da ćemo ipak ići u Premijer ligu, ali ako ipak ne uspijemo, drago mi je da će to biti oni.
E sad, što se tiče Premijer lige, ekipa je znatno pojačana i sigurno je da je to bila glavna ambicija ove godine. Kako sada momčad razmišlja, vjerujete li i dalje u uspjeh?
– Svjesni smo situacije, ali smo svjesni i da možemo do kraja sve dobiti. I to je naš cilj, do kraja prvenstva dobiti sve utakmice. Uz to nam treba da Trogir ne uspije u istom, a to već nije u našim rukama. Ali, potencijalnih “mina” ima, njih čeka gostovanje u Buzetu gdje je uvijek jako teško dobiti, nama oni nekako odgovaraju jer igramo na isti način pa ih dobro “čitamo”, ali to je jaka momčad koja je, uostalom, skoro iznenadila i u Trogiru. Neće im biti lako ni u Metkoviću. Mi, pak, isto moramo u Kaštela, gdje će sigurno biti jako teško, a nikada nije lako ni kod Hrvatskog dragovoljca…
Uz to, uvijek se može dogoditi neki kiks i tamo gdje su unaprijed upisani bodovi, Trogir je zapeo u Zadru, a evo ni vama nije bilo lako kod posljednjeg Mornara?
– Da, važni su bodovi, ali dobili smo puno teže nego što smo očekivali. Mornar se malo pojačao, stalo im je da ostanu u ligi, vratio se i “naš” Huljina koji ima i ogromno iskustvo i dobro poznaje Karlovac i bilo je gusto. Prelomili smo utakmicu tek u zadnjih pet minuta, što je i dobro upozorenje za nastavak sezone, da se baš u niti jednu utakmicu ne smije ući s “lako ćemo”.
Ovo je zapravo više pitanje za klupsko vodstvo, ali imaš li kao kapetan momčadi nekakav uvid ili “osjećaj” što će biti s ekipom ako se ne uspije ući u Premijer ligu? Može li se zadržati ista ekipa za sljedeću sezonu, ili barem većina?
– Pa ja vjerujem da može, u ovom klubu sam prošao stvarno sve, od najljepših dana kada smo igrali pred punom dvoranom protiv Metaloplastike u europskom kupu, ili final foura Hrvatskog kupa s onom “ludom” polufinalnom pobjedom protiv Dubrave i finalom sa Zagrebom pa do najgorih dana kada se činilo da će se klub možda i ugasiti, kada smo bili na samom rubu nestanka. I zato mogu reći da je sada situacija u redu, uvjeti za igrače su pristojni i vjerujem da bi većina igrača trebala ostati. Vratio nam se i Rukavina, vjerujem da u slučaju potrebe klub ima snage privući i još poneko pojačanje i sljedeće godine opet ući u borbu za Premijer ligu, ako ne uspijemo ove. No, prvenstvo je još dugo, još uvijek vjerujem da možemo i ove nešto napraviti.
Zapravo ove sezone proživljavate onu najnezgodniju sportsku izreku – da je puno teže ući u viši rang, nego u njemu ostati…
– Istina, za ulazak u viši rang moraš biti bolji od svih, a uvijek će biti barem još jedna stvarno dobra momčad, za ostati moraš biti bolji od jedne ili dvije ekipe. Ono zbog čega se nadam da ćemo ostati na okupu čak i ako ne uspijemo ove sezone je to da smo i sami sebi pokazali da smo momčad za Premijer ligu, jer dobili smo mnoge premijerligaše u prijateljskim utakmicama, pobjeđivali smo Bjelovar, Umag, remizirali sa Zametom, igrali egal s Varaždinom, izgubili ali u tijesnoj utakmici od Sesveta… vjerujem da ove sezone, u ovom sastavu, sigurno ne bi ispali iz Premijer lige.
Do kada ćeš ti biti na vratima?
– Dok ne uđemo u Premijer ligu haha. U rukometu sam od devete godine života, od kad su se ljudi iz kluba pojavili u OŠ Grabrik i pitali tko bi se okušao u rukometu. I od tada traje ta ljubav, a gotovo bez iznimke sam cijelo vrijeme i u HRK Karlovcu, osim kratkog boravka u Dubovcu. Ugovor mi traje još dvije godine, a ja osobno mislim da ću igrati još barem pet sezona, barem bih to volio. A i to s Premijer ligom nije šala, definitivno mi je to jedan od glavnih ciljeva, da još jednom zaigramo u najvišem rangu natjecanja.
Dobro, golmani su dugovječni, ali nadam se da nećemo predugo čekati! Jesi li od samog početka golman?
– Jesam! Nikad nisam želio trčati haha, ali Musa (legendarni karlovački vratar i trener vratara Ivan Pavlaković, op.a.) me zeznuo, treninzi su bili itekako iscrpljujući i ubitačni, pokazalo se da i golmani moraju trčati, ali što se može, više nije bilo povlačenja…
Kako si proživio reprezentativne neuspjehe ove godine?
– Uff, teško. Jako mi je bilo žao, ali jako je bilo teško i gledati sve to. Ne bih sad volio previše filozofirati, svi smo vidjeli kako je to izgledalo, a nadam se da će oni koji su odgovorni ustanoviti zašto je to tako bilo i kako to ispraviti. Još je gore kad gledaš i prijatelja na terenu, jasno mislim na Cindrića koji je dugo bio s nama u klubu, i netko je za koga navijaš još malo jače i više nego za ostale.
Karijera ti je usko vezana uz još jednog reprezentativca?
– Haha, da, Čupić. To je moja prva obrana u Premijer ligi, još kao klinac sam ušao protiv Metkovića na sedmerac, on je pucao, obranio sam i, eto, ostalo je kao zgodna priča.
Kad mase krenu na čitanje ovog intervjua, u nedjelju točno u podne, ti nećeš biti među njima. Imaš važnijeg posla u to vrijeme… gdje ćeš biti?
– U Korani!
Dakle, zimsko kupanje i to redovito, kako je do toga uopće došlo i da li ste normalni?
– Hahah, to mi je postalo neopisivi gušt. Ne mogu ti zapravo opisati taj osjećaj, pogotovo kad izađeš iz vode, apsolutna pozitiva. A počelo je slučajno, vidjeli smo Adama kako se kupa (taekwondo trener Adam Mraović, op.a.) i počeli se dogovarati da na Štefanje i mi isprobamo Koranu zimi. Najluđe od svega je bilo što smo naletjeli na još jednu ekipu, koja je potpuno nevezano došla na istu ideju i na kraju je to bilo pravo “masovno” kupanje. I tu je počela tradicija, trudim se da ne propustim niti jednu nedjelju, cilj je da zaokružimo cijelu godinu kupanjem u Korani.
Neće vam bit prevruća ljeti?
– Uh, ne znam, bit će gadno, već sad se zezamo da je malo prevrela (smijeh).
Uz posao, rukomet i kupanje, imaš li vremena za još neku zanimaciju?
– Nemam baš! Osim, naravno, za sina s kojim se trudim provesti što više vremena i što su mi uvijek najljepši trenuci.
Znači, za rukometne golmane u Karlovcu ne treba brinuti?
– E, ne znam, volio bih da postane rukometaš, ali možda ne baš golman, neka on druge napucava, a ne drugi njega (smijeh).
Razgovarao: Darko Lisac