U petak 17. rujna u atriju Veleučilišta održat će se treći TEDx Library Karlovac, čiji je organizator Miroslav Katić, knjižničar, ali i veslač i veslački djelatnik, društveni aktivist kroz udrugu Polka.
Odnedavno je i na mjestu tajnika novoosnovanog Veslačkog kluba Karlovac pa krećem s pitanjem koje muči svakog poštenog građanina s opsesivno-kompulzivnim poremećajem…
Budući na Kupi imamo Veslački klub Korana, a vi trenirate na Korani, zašto se niste nazvali Veslački klub Kupa?
– Haha i to je bila jedna od ideja, a na kraju se nismo tako nazvali baš zato jer ste svi očekivali da se tako nazovemo!
Ajmo od početka, od kada si u veslanju?
– Tata me doveo na veslanje kada sam imao 10 godina. Da preduhitrim pitanje, on nije bio veslač, ali mene je pogurao u taj lijepi sport. Aktivno sam veslao do 18. godine u VK Korana, a onda još četiri godine na fakultetu, ali to nije bilo više na ozbiljnoj razini, veslao sam za studentski osmerac i to je uglavnom bilo to.
Kakva ti je bila karijera, jesi li imao većih uspjeha?
– Ma ništa posebno, bilo je par prvih mjesta na regatama, ali nikakvi sad specijalni uspjesi. No, volio sam taj sport i zapravo mi je žao što sam se na dulje vrijeme skoro u potpunosti odvojio od njega, ali takva je nekako bila atmosfera, iz meni nepoznatog razloga nikad se u klubu nije previše vodila briga o bivšim članovima i zapravo smo tako nešto htjeli i promijeniti.
Nije uspjelo na skupštini pa odmah – novi klub?
– Tako je ispalo. Ne treba se vraćati na ono što je bilo, niti želimo bilo kakvu zlu krv ili vječne rasprave, samo moram reći da su smiješne bile optužbe da iza nas stoji politika. Među najistaknutijim članovima ima i potpuno apolitičnih osoba, kao i simpatizera svih mogućih opcija. A, to što smo “isturili” Tihomira Jarnjevića je svakom tko se razumije u sport valjda neosporno, ne zanima me njegovo političko stajalište već činjenica da je on olimpijac i sigurno najbolji karlovački veslač svih vremena.
Kako je klub ekipiran, što članovima, što opremom?
– Time sam zasad prezadovoljan. Prostorije imamo na Rakovcu, vježbamo na Korani, a u kratko vrijeme smo što kroz poznanstva, sponzorstva i donacije, a što kroz vlastiti rad nabavili nekoliko čamaca, imali smo već i prvi regatni nastup uz pobjedu našeg mladog člana Tina Jarnjevića u svojoj kategoriji, a nastupit ćemo i na skorašnjem prvenstvu Hrvatske s troje veslača i veslačica. Imamo i opremu za zimski rad, a i interes za članstvo je ogroman. Većim dijelom je riječ o nekadašnjim veslačima i veslačicama, ali polako ekipiramo i podmladak. Rad nikada nije bio problem, uostalom mi smo i obnovili splav na Kupi, premda sad, eto, ipak vježbamo negdje drugdje.
Na veslanje te doveo otac, a tako nekako si vjerojatno došao i u knjižnicu?
– Hm, pa vjerojatno jesam, iako se baš i ne sjećam previše toga. Mora biti da sam bio član, ali u tom dječjem razdoblju sam više volio školsku knjižnicu u OŠ Dubovac i nje se puno bolje sjećam. U Gradsku knjižnicu sam počeo intenzivno zalaziti na studijski odjel, na kojem evo sad i radim…
Završio si politologiju, jesi li očekivao da ćeš raditi u knjižnici?
– To mi, iskreno, nije bilo ni u primislima. Želja mi je bilo neko ministarstvo, a ispalo je da sam prvo završio u novinarstvu, dakle nakratko smo bili i kolege, radio sam u tadašnjem Karlovačkom listu, iako dosta kratko. Radio sam one klasične izvještajne tekstiće, ali na kraju sam imao i intervju sa Stipom Šuvarom koji je završio i naslovnicu. No, čistom slučajnošću (haha!) propustili su me platiti za to što sam odradio, a baš nekako u to vrijeme knjižnica je zapošljavala i ubrzo sam se našao na posve neočekivanom mjestu, tada tek nedavno otvorenoj Knjižnici za mlade.
To je 2003.? Do kada si bio u KZM?
– Knjižnica za mlade je otvorena 2003. i to baš na moj rođendan, ali ja sam počeo u njoj raditi početkom 2004. i tamo sam bio do 2017. Kada sam preseljen u matičnu knjižnicu nakratko sam se pitao je li to riječ o nekakvoj kazni, jer u Knjižnici za mlade bili smo vrlo aktivni i kreativni, a rad u matičnoj knjižnici sam vrlo pogrešno gledao kao “dosadno izdavanje knjiga”. Srećom, nije tako bilo i sad sam i ovdje sasvim zadovoljan i sretan. Prije TEDx-a tu mi je jedan od dražih projekata Poslovna knjižnica, do koje je došlo nakon niza predavanja američkih gostiju i natječaja američkog veleposlanstva za najbolji projekt, koji smo baš mi na kraju dobili i tako je pokrenuta Poslovna knjižnica kojom i danas upravljam kao projektom. Sastoji se, dakako, od poslovne literature, ali i predavanja poznatih poduzetnika, edukacije…
A od kuda ideja za TEDx Library?
– TEDx Library je prva u Hrvatskoj pokrenula Koprivnica i tu je fenomenalna priča da nisu bili samo prvi u Hrvatskoj nego u cijeloj Europi. Ni manje ni više nego Koprivnica i Moskva su prvi europski gradovi koji su pokrenuli TEDx Library. Ideja nam se učinila izvrsnom i brzo smo uskočili i s vlastitom organizacijom, a osim nas je aktivan i Bjelovar. Knjižnica je često doživljava pasivno, uostalom i taj svojevrsni slogan “Knjižnica – vaš dnevni boravak” vuče na nešto pasivno, a može itekako biti i aktivna i pokretač nekih stvari i mislim da to u zadnje vrijeme radimo dosta dobro. Sam TEDx, nažalost, zbog pandemije je samo u svom prvom izdanju bio u knjižnici, prošle godine smo bili u Zorin domu, a ove godine ćemo biti u atriju Veleučilišta. Dakako, neće to umanjiti kvalitetu samog događanja, ali zbog suštine same zamisli nadam se da ćemo ipak već od sljedeće godine moći bez ograničenja TEDx Library raditi – u knjižnici.
Što nas čeka ove godine?
– Vjerujem da će publici biti zanimljivi ovogodišnji gosti. To su glumac Dušan Bućan, koji će govoriti o promjeni stila života, zatim meteorologinja Dunja Mazzocco Drvar, koja će govoriti o klimatskim promjenama i problemima vezanim uz njih, tu je i zlatna hrvatska paraolimpijka Sandra Paović, koja će govoriti o životu s invaliditetom te naša dva domaća predavača – Boris Benko, koji će pričati o freelancingu te Morana Rožman koja će govoriti o ljubavi prema Karlovcu.
Budući si stalno okružen knjigama, koliko čitaš? Više od prosječnog građanina, ili “ne nosiš posao doma”?
– Heh, čitam, ali ne onoliko koliko bih želio.
Znači, sada si potpuno zadovoljan u knjižnici i ne “pucaš” više na ministarstva?
– Ne, uostalom bio sam jako blizu pa sam sam sebe minirao haha.
Kako?
– Pa prijavio sam se nakon fakulteta na natječaj Ministarstva obrane i prošao prilično opsežno testiranje i od nekih 200 ljudi ostao u završna četiri, od kojih su posao trebala dobiti dvojica. Na razgovoru je sve bilo odlično, bio sam i sam vrlo zadovoljan i vjerovao da ću dobiti posao da bi me onda, kao u nekom filmu, tamo prisutni general na kraju još upitao “Mladiću, a što mislite o ukidanju vojnog roka?” što je tada bilo aktualno. Ja sam rekao da se slažem s tom idejom i tu je puknulo haha. General nije bio oduševljen!
Uz sve to si i predsjednik udruge Polka. Pripremate li kakve nove aktivnosti? Možda i nove murale?
– Tu sam se našao ni kriv ni dužan na Bakićev nagovor, ali tko mi je kriv kad ne znam reći ne (smijeh). Murali su lijepa priča, ali mislim da je odsad treba ipak malo dozirati i bolje promišljati. Krleža je, recimo, sjajna priča na svaki način, neki drugi su možda bili i malo ishitreni. Što se Polke tiče Tesla na Rakovcu bi zasad mogao biti posljednji mural, iako postoji još ideja da se u Sarajevskoj ulici, što bi onda opet imalo svoju zgodnu priču, napravi mural Vučka kao maskote Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Osim toga, Polka ima aktivan portal Aktivirajkarlovac i nadam se da ćemo uspjeti u realizaciji tiskanja memoara Milana Jakšića
I za kraj, jesi li tijekom veslačke karijere imao koje zimsko kupanje u Kupi?
– Jesam! I to u veljači. Sam sam kriv, nešto smo se zezali tamo na Borlinu oko starta, hvatao sam neke patke haha i pao u vodu. Za kaznu sam veslao kilometar do splavi tako mokar, bilo je gadno, ali nisam se prehladio!
Razgovarao: Darko Lisac