Naš današnji sugovornik "nakrcan" je nogometnim obavezama. Instruktor NSKŽ, povjerenik za natjecanja mladeži, trener mlađih pionira Karlovca 1919, tajnik Udruge trenera...
Nije zato čudo da i na razgovor dolazi s jedne od tih obaveza. S dobrim vijestima…
– Da, igra se već i drugi dio 2. NL Središte za mlađe pionire i pionire, danas smo ugostili NK Devetku iz Zagreba i moji mlađi pioniri Karlovca 1919 pobijedili su sa 4:1. Pioniri još igraju u ovom trenutku, vode 2:0, vjerujem da će i oni dobiti (kasnije saznajemo da je tako i završilo, op.a.) i da ćemo još jedan korak biti bliži povratku u 1. NL Središte.
To je zapravo i najviši stupanj u tom uzrastu?
– Za mlađe pionire da. Pioniri imaju odnedavno i 1. HNL, odnosno zajedničku ligu na razini cijele države, kod mlađih pionira prvoligaško natjecanje je podijeljeno na regije. No, do tog prvog stupnja ove dvije generacije, odnosno njihovi rezultati su povezani i na toj zajedničkoj tablici imamo zaista uvjerljivo vodstvo, drugoplasiranom bježimo 9 bodova, a prva dva će u 1. NL Središte tako da vjerujem kako nam ne može izmaknuti promocija u viši rang.
Kao instruktor Nogometnog saveza Karlovačke županije i povjerenik za natjecanja mladeži izravno si vezan baš uz najmlađe kategorije i u širem smislu. Koliko mladih danas trenira nogomet u županiji?
– Ne mogu ti reći u brojku, ali dosta. Karlovačka županija trenutačno ima 3000 registriranih nogometaša i to zaista baš doslovno 3000, lijepa okrugla brojka. U tome su i seniori, veterani te ženski nogomet, ali negdje između 2000 i 2500 od tog broja, vjerujem da je bliže ovoj gornjoj granici, su nogometaši mlađih kategorija.
Kako onda često čujemo da nema djece u sportu, da je teško sklopiti mlađe ekipe, neki zbog toga i ne mogu u viši rang? Zapravo mi se čini da tu postoji jedna kontradikcija, jer jedni tvrde ovo, a neki klubovi istovremeno imaju samo dječje uzraste, a ugasili su seniorski pogon?
– Generalno gledano moj stav je da djece ima. Ali su se vremena promijenila i toj djeci treba aktivnije pristupati. Jasno, izuzimam iz toga stvarno male sredine i mala sela, gdje taj problem objektivno zaista postoji. No, već i sama brojka djece koja treniraju aktivno nogomet pokazuje da ih ima, ali isto tako je činjenica da ih je danas teže animirati, a i kada se bave sportom ponekad nisu baš toliko u tome koliko su možda bile naše generacije. To onda dovodi do ovog drugog problema, točno je, imamo nekoliko klubova u županiji koji rade s mlađim kategorijama, ali već godinama ne mogu sastaviti seniorski sastav. Negdje je to zbog pada interesa djece kako dođu u neke godine, a negdje su tu i objektivne okolnosti. Recimo, jako dobro s mladima rade u NK Eugen Kvaternik u Rakovici, ali oni već po dolasku djece do dobi za srednju školu imaju ogromne probleme, jer jednostavno svi odu iz Rakovice. Djeca odu u školu u Karlovac, neki i u Zagreb, ne mogu putovati na treninge svaki dan i prestaju s nogometom.
Ima li djevojčica? Naravno, izvan samog ŽNK 4 rijeke…
– Ima još uvijek, da. Imamo pravilo da do 12. godine djevojčice mogu igrati s dječacima, odnosno do tog uzrasta klubovi su dječji, ne muški ili ženski. I curice iz mjesta u kojima nema ženskog nogometa, a nažalost trenutno ga ima samo Karlovac, često igraju s dječacima i to sasvim ravnopravno u toj dobi, dok se ipak ne počinje pojavljivati veća razlika u snazi. Također, djevojčice iz ŽNK 4 rijeke imaju pravo nastupati i u svim službenim natjecanjima NSKŽ s dječacima, s tim da one koriste pravo da igraju s godinu dana starijom ekipom, dakle ako je liga za dječake 2009. godišta, ŽNK 4 rijeke nastupa sa 2008. godištem.
Ima li kakvih inicijativa za pokretanje ženskog nogometa u nekom drugom gradu ili mjestu Karlovačke županije?
– Nažalost, ne mogu reći da trenutno znam za neku takvu inicijativu, ali svakako bih spomenuo program UEFA Playmakers koji provodimo i u Karlovcu od 1. ožujka. Riječ je o besplatnim treninzima nogometa za djevojčice najmlađe dobi, od 5 do 8 godina starosti. To je ujedno i igra, s tematskim teninzima koji su vezani uz neke crtiće i slično i interes djevojčica je velik, imamo čak i neke koje dolaze iz Slunja, Ozlja… I važno je reći da je još uvijek moguće uključiti se, ovaj ciklus trajat će do kraja travnja, a potom će se održati i drugi tijekom svibnja i lipnja i svi nam se mogu javiti i priključiti. Sve je potpuno besplatno.
Nedavno je završila Zimska malonogometna liga u dvorani na Borlinu koja je isto na neki način pokazatelj da djece zainteresirane za nogomet ima, i to dosta?
– Pa je, mogu reći da smo tom ligom stvarno svi jako zadovoljni i odaziv je bio izuzetno dobar. Uz pandemiju i periode bez treninga bilo je važno osigurati djeci kontinuiranu mogućnost natjecanja i igranja, pogotovo onima iz manjih sredina koji inače nemaju tu mogućnost u svojim mjestima preko zime. U raznim kategorijama nastupile su ukupno 73 selekcije iz 17 klubova, s ukupno blizu 800 djece i mladih nogometaša i to je svakako jedan projekt koji moramo nastaviti i koji je pokazao da ima svoju vrijednost. A, igrali su svi, od “minića” kako zovemo djecu predškolskog uzrasta i kod kojih ni ne zbrajamo rezultate pa do juniora.
Postoji li još uvijek problem “odljeva” talentiranije djece u Zagreb?
– Postoji i mislim da se toga nažalost ne možemo riješiti, s tim da to ipak gledam iz dva kuta. Ne moramo se opterećivati Dinamom, ako je dijete zaista za Dinamo onda ga je teško zadržati, a možda ga i ne treba zadržavati, sad druga je priča žure li nekada i sami roditelji, no vrhunske talente ne možemo spriječavati u boljem razvoju, jednako kako uostalom i najtalentiranija djeca iz manjih županijskih klubova dolaze u Karlovac 1919. Ono što je puno veći problem je da smo u jednom trenutku došli u situaciju da zaostajemo i po uvjetima, a i po kvaliteti seniorskog nogometa koja sigurno ima svoj značaj za privlačenje djece, i za klubovima za kojima ne bismo smjeli. Kažem, neka dijete ode u Dinamo ako ga Dinamo želi, tu nitko ne može ništa, ali ne bi se smjelo događati da dijete iz Karlovca ili Duge Rese odlazi u Kustošiju, Lučko…
Spomenuo si kvalitetu pa moram pitati kako prokomentirati tako niski stupanj kvalitete nogometa u Karlovačkoj županiji? Karlovac 1919 se počeo napokon malo dizati, ali evo imamo primjerice 4. NL Središte u kojoj su Duga Resa 1929 i Slunj debelo na začelju…
– Volio bih da imam odgovor na to pitanje. Dijelom je svakako riječ o uvjetima, kao i činjenici da smo u najkvalitetnijoj regiji, s klubovima iz Zagreba i Zagorja koji u pravilu imaju znatno bolje uvjete, ali i lakše pronalaze izvore financiranja. U Zagrebu praktički svaki klub ima teren s umjetnom travom, kod nas cijela županija ima jedan. To su problemi koje je teško zaobići, iako se slažem da su rezultati loši i da ne bi to smjelo baš tako izgledati. Karlovac 1919 bi trebao biti barem stabilan trećeligaš u ovoj novoj jedinstvenoj Trećoj ligi, a potom i drugoligaš, a klub ili dva bi trebali biti stabilni četvrtoligaši.
Kakvi su klinci u odmjeravanju snaga s vršnjacima iz županija u regiji Središte?
– Tu smo napravili pomak i to me jako veseli. Postoji već nekoliko godina redovan selekcijski program po županijama i moram priznati da smo u početku bili uvjerljivo najlošiji i gubili ponekad i katastrofalnim rezultatima. No, baš u tom dijelu se vidi da ipak jesmo napredovali i da je rad s djecom bolji. Sada smo definitivno prestigli Sisačko-moslavačku županiju, a posve ravnopravno igramo i s dječacima iz Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije. Selekcija ZNS, odnosno baš samog grada Zagreba, je na ovom prostoru ipak prejaka. No, u završnoj selekciji prošle sezone, dakle uz sve zagrebačke klubove, ipak je bilo čak šest dječaka iz NK Karlovca 1919 što je isto lijepo priznanje. Doduše i mali teret, jer onda kad se pojave u jednoj takvoj selekciji odmah kreću pozivi i otimanje za njih od strane većih klubova.
Kada su mlade selekcije u pitanju za pohvaliti je i dobar odnos sa HNS-om, zbog kojeg je Karlovac sve češće domaćin reprezentativnim akcijama?
– Istina, tu smo prepoznati kao dobar domaćin i organizator pa evo već par godina U15 reprezentacija održava svoje kampove u Karlovcu i Dugoj Resi, bili smo domaćin i UEFA-inih razvojnih turnira za taj uzrast, sada smo već i gotovo tradicionalan domaćin i U19 reprezentacije, što je već ozbiljan nogomet i igrači koji će uskoro zakucati i na vrata A reprezentacije. Možemo pozvati i gledatelje da dođu od 23. do 29. na Elitnu rundu kvalifikacija za Euro U19 koja se odigrava u Karlovcu, uz naše mlade “Vatrene” tu su i reprezentacije Islanda, Rumunjske i Gruzije i nadamo se da će naši mladići osvojiti prvo mjesto i otići na Euro.
Spomenuli smo već da se dosta klubova u proteklim godinama gasilo, odustajalo, sada ima i nekih novih imena?
– Ima, da. Nove selekcije najavljuju i neki klubovi koji su ugasili seniorski pogon, a tu su i dva nova kluba, Tuškani i Borlin. Tuškani bi se sljedeće sezone prema nekim najavama trebali uključiti u 2. ŽNL, a Borlin bi se, pak, želio aktivirati u futsalu, nadam se da će im to uspjeti.
Iz klubova 2. ŽNL ponekad ima prigovora na račun uvjeta koje moraju zadovoljavati za napredovanje, zbog čega su neke momčadi “osuđene” na ostanak u najnižem rangu, jer ne zadovoljavaju uvjete. Stoje li ti prigovori?
– Mislim da najvećim dijelom ne stoje. Tu je stvaran problem ono čega smo se već dotaknuli, a to je nedostatak djece u najmanjim sredinama. A, postoji uvjet da ekipa u 1. ŽNL mora imati tri mlade selekcije, što nije naša lokalna izmišljotina nego je u skladu s pravilima i propisima svugdje. Nažalost, neki jači klubovi u 2. ŽNL ne da nemaju tri nego nemaju niti jednu selekciju. Što se tiče ostalih uvjeta, tu svakako prigovorima nema mjesta. Uvjeti za 1. ŽNL su minimalni i svatko tko se želi imalo ozbiljnije baviti nogometom ne bi mu trebao biti ni najmanji problem ispuniti ih.
U cijeloj toj priči sigurno ulogu imaju i treneri. Tajnik si nedavno osnovane Udruge trenera Karlovačke županije, kakva je situacija na tom polju, nedostaje li trenera?
– Svakako nedostaje, ali moram priznati i da smo mi s udrugom malo “zapeli”, odnosno imali smo puno ideja, no što zbog pandemije, što zbog drugih obaveza zasad smo odradili samo jedan seminar i par tečajeva, ali planiramo puno ozbiljnije krenuti s radom. Iskoristio bih i priliku da pozovem sve trenere koji još nisu to učinili da nam se pridruže.
Prošli smo skoro sve sektore, ostaje još sudački, jel i sudiš?
– Haha, ne toga se jedinog nisam prihvatio! Ali jesam delegat…
A izvan nogometa?
– Izvan nogometa? Što je to? (smijeh) Stvarno sam inficiran nogometom, kada se dogodi i da nemam baš nikakvih obaveza, opet na kraju to završi tako da odem na neku utakmicu…
Razgovarao: Darko Lisac