Karlovačka udruga za zaštitu okoliša i prirode Pan slavi ove godine 20. rođendan.
U proteklih 20 godina bilo je i uspona i padova, ali nema nikakve sumnje da je udruga itekako pozitivno utjecala na razvoj svijesti građana o prirodi i potrebi brige o okolišu. Tim povodom danas su naše gošće predsjednica udruge Ivana Francisković Olrom te tajnica Valentina Mesarić, koje su u udruzi od samog početka. Odnosno, gotovo od početka…
IVANA – Da, ja sam tu praktički od samog početka, Pan je osnovan 2002. godine, a priključila sam se možda nekih mjesec dana nakon osnivanja. Bila sam jako zainteresirana za organizaciju volonterskih kampova u Karlovcu, a oni često imaju baš ekološku komponentu i tako mi se Pan učinio kao vrlo prikladna opcija.
VALENTINA – Mene je baš vukla klasična ekologija, očuvanje okoliša i prirode, no isto nisam od početka u Panu, jer sam tada bila u Zagrebu. U Karlovac sam se vratila 2003. godine i odmah krenula u potragu za nekom eko udrugom, kada sam čula za Pan odmah sam se priključila.
Je li Pan bio i prva ekološka udruga na području grada?
IVANA – Ne, nije bio prvi, uostalom Pan je i nastao iz “Stribora”, sekcije SKUC-a Braća Radić koji je tada upravljao Malom scenom Hrvatskog doma. Ako se ne varam oni su djelovali od 1998. godine i onda su se odlučili osamostaliti, tu su bili Robert Babić, Zlatko Zlatunić, Dalibor Gerd, Matija Čaić, Damir Šimunović, Mario Protulipac…
VALENTINA – A sad, da li je bilo nešto i prije Stribora… mi osobno ne znamo za to, ali ne mogu tvrditi da nije bilo nekih pokušaja. Jasno, bilo je pojedinaca koji su brinuli o ekologiji, no mislim da ipak nije bilo konkretne udruge.
Sjećate li se koja je bila prva javna akcija “panovaca”?
IVANA – Na gradskom području mislim da je prva javna akcija bio prosvjedni performans zbog sječe stabala kod Zorin doma. Negdje u to vrijeme smo aktivno podržali i akciju “SOS za Jadran”.
VALENTINA – Od prvih dana su bile i akcije čišćenja divljih odlagališta, kao i naši buvljaci, tada još na Gazi u suradnji s Domaćima.
Sječa stabala je i danas česta tema u javnosti i među građanima…
VALENTINA – Pa je, Karlovčani su jako osjetljivi na drveće i na svoje zelenilo i dobro je da je tako, jer to je oduvijek simbol našeg grada.
Pretjeruje li se nekad u tim reakcijama?
VALENTINA – Možda, ali bolje i da se pretjeruje, nego da nikog nije briga.
IVANA – Ja ću sad i pohvaliti i pokuditi Zelenilo. Moram reći da smo sa sadašnjom garniturom u korektnim odnosima, može se puno toga s njima dogovoriti, otvoreni su za suradnju, ali još uvijek postoji problem na koji ukazujemo već godinama, a to je da nema dobre komunikacije s građanima. Ne može se svako drvo spasiti, negdje će se ponekad i zaista morati srušiti drvo zbog nove gradnje, ali sve to bi bilo puno lakše kada bi građani znali što se radi, gdje i zašto.
VALENTINA – Svi smo mi vezani za naše zelenilo pa nije pretjerano reći i da svatko od nas ima neko “svoje” drvo, možda i više njih i uznemirit će nas ako ga jednog dana samo ugledamo posječenog. Onda je barem red da na vrijeme dobijemo pojašnjenje.
Čini se da Zelenilo zaista ima problem u tom segmentu, jer istovremeno već neko vrijeme postoji i svojevrsno pravilo da se sadi barem jednako koliko se ruši, ali javnost ni za to ne zna?
IVANA – Istina je, puno se i sadi, ali to se razumljivo u javnosti manje osjeti, barem na prvu, ali ni to baš ne dopire do građana…
Pan će uz svoj 20. rođendan posaditi 20 stabala ove godine, zna li se lokacija?
IVANA – Da, tu smo (smijeh). Dakle, područje kod Urbanog parka Hrvatskog doma, zatim oko Ekonomske škole i dvorane.
O kojem je drveću riječ?
– Čempresi, kesteni i vrbe.
U samim počecima bili ste vrlo dobro organizirana i brojna ekipa, kakva je situacija danas?
IVANA – Dobra brojkama, nešto manje dobra po godinama. Ima mladih, ima i djece, ali danas je puno teže doprijeti do njih nego prije. Mi bismo bili najsretniji da mlađi preuzmu udrugu, nama već iskusnijima polako dosta toga postaje i problem, jer imamo druge životne obaveze. Ovo je najvećim dijelom volonterski posao, gdje ponekad trebaš biti na raspolaganju 0-24, a to ipak mnogi od nas više ne mogu uz obitelj, djecu, poslove…
VALENTINA – Imali smo par akcija omasovljavanja i zapravo mladih uvijek ima, samo problem je što nestaje kontinuitet u trenutku kada odlaze fakultet. Godinama smo imali jako dobru suradnju s Prirodoslovnom školom i razredom ekoloških tehničara. Međutim, kada završe srednju školu i upišu fakultete onda dolazi do prekida, dok završe fakultet mnogi nađu i neke druge interese, teško je očekivati da će se jednakim žarom vratiti u Pan i uključiti u rad.
A, mijenja li se kroz godine odnos, ili bolje rečeno aktivnost građana po ekološkim pitanjima? Od samih početaka Pana djeluje i Zeleni telefon…
IVANA – Da, zapravo počeci Zelenog telefona su bili još i u Striboru. Ima promjena u odnosu i aktivnosti građana i to na bolje. Posebno je bitno da smo očito kroz godine uspjeli građane poučiti da puno toga mogu riješiti i sami, odnosno gdje i kome se obratiti, tako da se mijenja struktura poziva. U početku je bilo puno, recimo to tako, banalnih poziva, koji se trebaju rješavati na druge načine, danas su gotovo u pravilu to ozbiljni pozivi, ponekad i komplicirani pravni slučajevi. Jasno, tu smo i za manje stvari ako ne reagiraju oni koji bi trebali reagirati, tu je ipak naša prednost kao udruge, jer nas silom prilika ipak doživljavaju malo ozbiljnije. Morali bi jednako doživljavati i građane, ali ipak to ne rade još svi.
VALENTINA – Također, građani su hrabriji, što je isto za pohvalu. U početku su gotovo svi htjeli biti anonimni, većinom se nisu predstavljali niti nama, danas ne samo da nije tako, već često i inzistiraju da se kaže tko je ukazao na neki problem.
Pokrivate samo županiju?
IVANA – Ne, osim naše županije naše područje je i Ličko-senjska županija, gdje trenutačno nažalost nema udruge ili inicijative koja bi zadovoljavala uvjete potrebne za Zeleni telefon.
Što biste u ovih 20 godina označile kao najveći uspjeh Pana?
IVANA – Ne samo Pana nego i svih građana. Po meni je to spriječavanje rušenja platana u Nazorovoj, gdje smo dokazali da je odluka bila pogrešna i da se drveće može spasiti, no sve to bi bilo puno teže bez građana koji su nam tada dali zaista ogromnu podršku.
VALENTINA – Sve kampanje za rijeke su bile vrlo uspješne, zaustavljena je gradnja nekoliko malih hidroelektrana, a za neke još traju sudski postupci.
IVANA – Tu imamo zaista izuzetnu prednost što je s nama Denis Frančišković, koji kao pravnik obavlja ogroman posao u svim spornim slučajevima. I zaista radi jako puno i vrijedno, iako sada ima i posao u Zagrebu.
Dvadeseti rođendan proslavljen je i feštom na Sceni, napokon u opuštenijim uvjetima, je li i koliko na vas utjecala pandemija?
IVANA – Srećom ne toliko, mislim da smo dobro reagirali i dobro se pripremili. Jednostavno smo se prilagodili cijeloj situaciji procijenivši odmah u startu, nažalost točno, da je to stvar koja će potrajati. Puno toga radimo na otvorenom što je svakako bio plus, pokrenuli smo nove inicijative kao Šumska škola koje su se pokazale kao pun pogodak, a što se tiče zatvorenih prostora tu jest bilo utjecaja, naš novi prostor u centru grada, koji ima zanimljive aktivnosti kao što su eko rođendani, knjižnica igračaka, eko knjižnica, police “Uzmi i ostavi” i slično, ipak nije zaživio baš potpuno, ali vjerujem da će sada s prestankom mjera i tamo biti sve življe.
Što je Šumska škola?
IVANA – Šumska škola je jako zgodan projekt koji je okupio 15 polaznika i polaznica od 5 do 10 godina starosti. Ispalo je idealno, jer to nam je i bio cilj, baš ta brojka i baš ta godišta. Traje 12 mjeseci, s jednim okupljanjem mjesečno u prirodi u trajanju od 6 sati. Podijeljena je u tri “predmeta”, odnosno u segmente “Snađi se”, “Uradi sam” i “Flora i fauna”. Ono što je važno naglasiti je da se Šumska škola nastavlja, naime, svi oni koji su završili prvu godinu u kolovozu će krenuti u “drugi razred”, a već u svibnju će početi i novi “prvi razred”, za koji ćemo baš ovih dana otvoriti prijave.
Imali ste i zanimljiv projekt uređivanja školskih vrtova, jesu li svi uspjeli?
VALENTINA – Da, uredili smo 13 vrtova u 13 vrtića i škola i koliko znamo svi su i dalje u funkciji osim onog uz vrtić Grabrik, gdje je zbog radova bilo nužno uklanjanje. Djecu je sve to jako razveselilo i vjerujem da će takvih akcija biti i u budućnosti. Također smo postavljali i kompostere na više lokacija u gradu, od gradskih vrtova do skloništa za beskućnike.
IVANA – Mene takve stvari, moram priznati, puno više i vesele. Zagovarački procesi su potrebni i dugoročno donose korist, ali su često i zamorni, a ovo je nešto što ima brze rezultate i zadovoljstvo svih.
Obje i izvan Pana radite stvari koje imaju svoju ekološku komponentu?
IVANA – Moje slikovnice uvijek imaju i neku eko poruku, a evo mogu iskoristiti priliku pa pozvati sve zainteresirane da dođu sutra (ponedjeljak) u 10 sati do knjižnice na promociju nove slikovnice “Janko i sjemenka” koju sam napravila zajedno s ilustratoricom Sanjom Kolenko. Ako bude lijepo vrijeme promocija će biti ispred knjižnice, a ako bude kišno ili prehladno bit ćemo na Odjelu za djecu i mladež.
VALENTINA – Ja imam obrt Valabu koji se bavi izradom ukrasnih predmeta i suvenira, sve se izrađuje od prirodnih i/ili recikliranih materijala. Preselila sam u prirodu, na selo, tako da mi i to daje dodatnu motivaciju, pandemija je sve malo usporila pa tako i moj obrt, ali sad nadam se dolaze bolji dani.
Razgovarao: Darko Lisac