Ribolovac, tiskar, Gažanin, "vuk s Kupe". Krešimir Latin jedan je od ključnih ljudi gažanske strane "krijesa", ali i puno šire.
Ljubav prema svom kvartu želi pokazati i kroz oživljavanje nekadašnje kvartovske povezanosti, a tako je nekako nastala i udruga “Vukovi s Kupe”, koja je, doduše, u prvotnoj zamisli trebala okupljati i puno širi krug ljudi od Gažana.
– Udruga je osnovana, da tako kažem, uz krijes, ali i ne samo krijes nego i cijelu Gazu pa u svojoj osnovnoj ideji i Kupu. Dakle, prva zamisao nije bila da to bude isključivo gažanska udruga već da okuplja i ljude iz drugih kvartova vezanih uz rijeku Kupu, ali to baš i nije zaživjelo pa razmišljamo i da promijenimo ime.
U “Vukovi s Gaze”?
– Haha ne ne, jednostavno je u planu da postanemo Klub Gažana, iako postoji i ideja da to bude svojevrsna sekcija unutar udruge.
Ipak, krijes vas je na neki način okupio?
– Pa je, u onom nažalost neslavnom periodu kada je tadašnje vodstvo Gradske četvrti Gaza počelo nerazumnim postupcima praktički uništavati tu tradiciju dugu gotovo dva i pol stoljeća. Počelo je dovoženje trupaca, angažiranje radnika Šumarije da slažu krijes možda tu nije bilo nekih zlih namjera, ali je potpuno i totalno zanemarena tradicija i sve ono što je sastavni dio krijesa. Tada smo se pokrenuli kako bismo prvenstveno sačuvali tradiciju, ali odmah su došle i ideje za šire akcije vezane uz rijeku.
Koje konkretno?
– Sudjelovali smo u velikoj eko akciji koju je pokrenuo Pan, a počele su i neke aktivnosti koje nažalost iz niza razloga dosad nisu zaživjele, ali vjerujem da će u narednom razdoblju biti aktualizirane. I sam sam dosta imao “turbulentno” privatno vrijeme, ništa negativno, nego jednostavno niz privatnih i poslovnih obaveza kojima sam se morao posvetiti i koje su sada pri kraju i sada, tako, svoj na svome (smijeh) mogu više vremena posvetiti udruzi.
Ima li nešto o čemu se već može i pričati?
– Može se pričati, iako će neke stvari tek sada krenuti u konkretnu realizaciju. Naime, imali smo ideju da pokrenemo ili obnovimo utrke kupskih čamaca, baš originalnih kupskih čamaca, prvi je izrađen, izrađeno je i 36 vesala, ali sve to je zapelo zbog nerazumijevanja u Hrvatskom registru brodova. E sad, mi kao mala i nepoznata udruga možda nismo ni doživljeni na pravi način, volio bih da dobijemo potporu i od samog Grada u tom smjeru, neke razgovore sam već odradio i s gradonačelnikom i vjerujem da će biti zainteresirani za tu ideju koja bi bila na neki način i na tragu krijesa i povezivanja gradskih četvrti, ali ovog puta još šire. Jer, u utrkama bi bilo šest čamaca iz šest gradskih četvrti vezanih na Kupu, dakle Gaza i Banija, zatim Dubovac, Drežnik, Novi centar i Zvijezda.
Što je bio problem?
– Ma, oni su odgovorili odmah da to nisu čamci registrirani za “prijevoz putnika”, jednostavno su nas suho i birokratski otpilili bez imalo razumijevanja za ideju, možda smo i mi bili još preneiskusni tada, vjerujem da ćemo moći tome pristupiti sada na ozbiljniji način, nadam se i uz potporu samog Grada i gradskih institucija i da će ova ideja ipak biti realizirana.
No, kako i sam kažeš, krenulo je s krijesom. A, kada si ti “krenuo s krijesom”? Rođeni si Gažanin?
– Jesam, rođeni sam Gažanin i samim tim sam s krijesom krenuo praktički od kada sam se rodio. Praktički sam cijeli život na Gazi, jer iako sam jedno vrijeme i imao adresu na Korzu i tada je to praktički bilo samo mjesto za spavanje, a dan bi provodio kod obitelji i s prijateljima na Gazi. Uz krijes su, razumljivo, vezani i moji, moja obitelj je imala popularnu gostionicu “K Gažanu” među lokalcima poznatiju kao “Kod Latinke”, deda je uvijek pekao odojka za slagare krijesa, no nije to ni tako posebna priča, kada su stare gažanske obitelji u pitanju valjda su svi oduvijek vezani uz krijes. To je nešto posebno, neko posebno vrijeme i poseban osjećaj. A, ozbiljnije sam u toj priči isto već kao klinac, negdje od 12. godine kada me uveo gospodin Župec, koji je bio alfa i omega gažanskog krijesa godinama. Prvo počneš sa slaganjem dječjeg krijesa, doneseš nešto “velikima”, ideš po gradu i skupljaš palete, a onda polako ideš i prema velikom krijesu.
Kada zapravo počinju pripreme za krijes?
– Mogu ti to opisati i emotivno: kada zamiriši Kupa na onaj svoj posebni lijepi način, kada krenu kebrovi i krijesnice, onda znaš da je vrijeme da se počne razmišljati o krijesu. U suhoparnijem smislu neki prvi razgovori krenu sredinom svibnja, a slagači kreću s poslom oko 1. lipnja.
Posao nije lak?
– Posao nije lak, ljudi često ne doživljavaju na pravi način koliko je tu zapravo volonterskih sati i “muke”. Ne žalimo se, svima nama je to na neki način i čast, ali da je to nekakva sitnica i “laganini” – nije. Uvijek strahujemo i od vremena, jer zapravo se krijes slaže kroz 2-3 tjedna vikendima, budući je teško okupiti ljude za vrijeme radnih dana, onda si uvijek malo u strahu hoće li vikend biti kišan…
U zadnje vrijeme se čuje relativno često da su palete sve veći problem?
– Jesu, to je istina. Prije ih je zaista bilo i više nego što je bilo potrebno, a i krijesovi su bili veći. Danas su iz sigurnosnih razloga krijesovi nešto manji, ali palete je teže nabaviti, jer i mnoge firme ih “recikliraju” i to im je isplativije. Moram tu pohvaliti Karlovačku pivovaru koja svake godine ostavi nekakvih 1500 paleta koje su nam ogromna pomoć i kako se stvari odvijaju pitanje je kako bi to izgledalo posljednjih godina da nema te njihove pomoći. Jer, zapravo zbog toga i vremena ima sve manje, prije bi već 1. lipnja imali sve palete tako da je sve bilo komotnije, sada polako s godinama sve kasnije kreće i slaganje, ali ne damo se.
Krijes je poseban zbog te kvartovske povezanosti, ali i gradske, ne samo Gažani i Banijanci, nego i cijeli grad nekako posebno voli te krijesove i lijepo je vidjeti kako se tisuće i tisuće ljudi “slijevaju” na kupske obale i most. A, kakva je Gaza kao kvart danas izvan krijesa, osjeti li se ta povezanost i u svakodnevnom životu?
– Osjeti se, ali stvari se mijenjaju. Promijenio se i cijeli život, ne znam, kad pomislim na svoje djetinjstvo, s jedne strane nisi mogao obići u jednom danu sva igrališta na Gazi, a istovremeno nekad uopće ne bi došao na red, morao si čekati da možeš i ti zaigrati. Nogomet, košarka, rukomet, razne dječje igre… neprestano smo bili vani i zajedno. Danas je drugačije, malo je i do uvjeta, žalosti me užasno kad vidim kako su zapušteni neki dijelovi, rukometnog više nema, na košarkaškom je samo jedan koš, dječje igralište je maknuto umjesto da je samo premješteno, okej, ono je u izradi i bit će napravljeno novo, ali nije uopće trebalo biti te “rupe”, moglo je jednostavno i jeftino biti malo sređeno i premješteno. Ali su i klinci s druge strane zaluđeni modernim tehnologijama, mobitelima, imaju manje igrališta nego mi, ali ipak ih imaju pa su svejedno po cijele dane prazna. Ljudi su se u današnje vrijeme otuđili i postali su pasivni, krijes je i zato bitan, jer se stvarno svi okupe od klinaca do staraca i opet se budi i taj kvartovski duh. To trebamo polako opet graditi i izvan krijesa.
Očito si jako vezan uz Kupu pa od tuda vjerojatno i ljubav prema ribolovu?
– Ribolovom se bavim i natjecateljski u 1. Hrvatskoj feeder ligi za KŠR Korana, ide tako tako, ekipa smo od koje nikad ne znaš što možeš očekivati, nekad zablistamo, nekad potonemo kao podmornica. Rijetko smo prosječni. Ali, ribolov mi je i inače velika ljubav, otići na Kupu u ribičiju, to je moja misa, moj Zen. Nema veze odem li u rano jutro ili kasnije predvečer, to je nešto posebno.
Je li iz sve te ljubavi proizašao i aktivizam?
– Sigurno da je na neki način, istinski volim Kupu, istinski volim Gazu, istinski volim ovaj grad. Znam da si rekao da nećemo o politici, ali moram spomenuti da sam jedno vrijeme bio politički aktivan jer sam mislio da je to pravi put, ali sada sve više mislim da je upravo ovakav način udruživanja ono što nam je svima potrebno i da trebamo kao ljudi zajedno raditi na tome da nam bude bolje. I kad si i u toj politici vidiš i svašta ružno, ali opet i neke primjere baš ovog što pričam, bio sam recimo u vijeću GČ Zvijezda dok je SDP imao većinu i mislim da smo napravili dosta korisnih stvari, a sve to nam je obilato pomogao gospodin Vladimir Cvitanović iz HDZ-a koji nam je uvijek “držao kvorum”. S druge strane napravimo veliku eko akciju pa od tih “mojih” dođu samo dvojica. Politika ili civilno društvo, nemoj se baviti time ako ti nije stvarno interes da nam bude bolje. Od filozofiranja nema ništa.
Nakon te političke i sada društvene aktivnosti, misliš li da nam jest bar malo bolje?
– Je, ne kažem da je zbog moje, ima dosta ljudi koji se trude. Želim biti objektivan u svemu pa ću i u ovome. Mislim da Karlovac ide naprijed posljednjih godina i da to treba priznati. Isto tako treba još glasnije reći da presporo ide naprijed i da sve to može biti puno brže i efikasnije i da je ovo grad golemog potencijala koji zaslužuje i može puno bolje.
Za kraj, dok se lagano kuhamo na +31 i topimo na sparini, kupaš li se na Kupi?
– Naravno! Pogotovo danas mislim da to više ne bi trebalo biti nimalo sporno nikome, Kupa je danas u gradu čista i lijepa i redovito se kupam. I sve više ljudi polako oživljava i stara gažanska kupališta, neka nova, to je isto jedan dobar put prema tom kvartovskom povezivanju i druženju.
Razgovarao: Darko Lisac