Oni su nas u proteklom tjednu oduševili, a htjeli smo provjeriti kako je njima bilo kod nas. I čini se - dojmovi su isti!
Studentica ekonomije Kamilla Szabo (20) iz Mađarske, učitelj engleskog jezika Samir Garcia (28) iz Kolumbije, glazbenik, dirigent i pisac Jefferson Ferreira (42) iz Brazila te srednjoškolka Andelyn Palmer (15) iz SAD-a, podijelili su s nama dojmove nakon 23. Međunarodnog festivala folklora. Za početak zamolili smo ih da nam pobliže predstave svoje grupe:
KAMILLA – Mi dolazimo iz Nyiregyhasza u sjeveroistočnom dijelu Mađarske i imamo vrlo bogat folklor koji se temelji na tradicijama cijelog karpatskog područja. U ansamblu sam već 13 godina i uvijek je jednako zabavno, ali i vrijedno učiti i čuvati našu tradiciju.
SAMIR – Mi smo grupa iz Bogote, zapravo da budem precizniji u Karlovac su došle dvije ujedinjene skupine, Pachamama kao klasična folklorna grupa te Makana Folk kao glazbena skupina. Član sam skupine pet godina i obrađujemo kolumbijski folklor iz cijele zemlje.
JEFFERSON – Četiri godine sam u skupini Flor Ribeirinha koja dolazi iz Cuiabe, grada u samom središtu Brazila i države Mato Grosso. Najveći dio programa koji je vidjela karlovačka publika zapravo je dio našeg karnevala, svi znaju za tradiciju brazilskih karnevala, ali ono što mnogi ne znaju je da svaki kraj ima svoje specifičnosti i posebnosti. Iako sam zbog drugih projekata ponekad i spriječen, uvijek me veseli biti dijelom ove priče.
ANDELYN – Meni je ovo tek prva godina u našoj folklornoj skupini kojom predstavljamo grad Burley u saveznoj državi Idaho. No, već sam dosta putovala cijelom Amerikom, a evo sada i svijetom. Ples clogging je središnji dio našeg repertoara, mislim da smo vrlo zabavna i energična skupina, a i nama je samima uvijek jako zabavno i veselo.
Što ste sve dosad posjetili u svijetu sa svojom folklornom grupom? Je li vam ovo prvi puta u Hrvatskoj?
KAMILLA – Bili smo u Španjolskoj, obišli smo baltičke zemlje, Litvu, Latviju i Estoniju, a evo sada smo i tu. No, ja sam bila u Hrvatskoj i ranije, turistički, u Splitu.
SAMIR – U Hrvatskoj sam prvi put, no putovali smo puno, prošli smo praktički cijelu Latinsku Ameriku, ali i Francusku, Španjolsku…
JEFFERSON – Također smo zaista često na gostovanjima, jednako kao i kolumbijska skupina nastupali smo u mnogim dijelovima Latinske Amerike, ali bili smo i u Južnoj Koreji, Kini, Turskoj, Italiji, bilo je tu i dragih pobjeda na festivalima koji imaju natjecateljski karakter. U Hrvatskoj smo prvi puta.
ANDELYN – I mi smo prvi puta u Hrvatskoj, a dosad smo bili u Mađarskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Meksiku…
Imate li i vi slične festivale u svojim gradovima?
SVI – Da, i rado bismo vidjeli FA Matija Gubec kod nas! Mislim da se podrazumijeva da su pozvani!
Kakva je bila situacija tijekom pandemije u vašim državama? U Hrvatskoj su amaterski kulturni ansambli, u koje spadaju i folklorni ansambli, više od godinu dana imali zabranjene probe…
SVI – Da, tako je bilo i kod nas, bilo je jako teško.
KAMILLA – Zato nam je ovo sada još posebnije, nadam se da se više nećemo zatvarati.
JEFFERSON – Snalazili smo se na razne načine, pokušavali vježbati online, ali nije to to.
SAMIR – U svemu tome ružnom mislim da je lijepo da se vidjelo i osjetilo koliko ljudima znači umjetnost. Možda ćemo je sada svi još više cijeniti.
ANDELYN – Bilo je teško, iako je Burley mala sredina pa smo tu i tamo mogli odraditi poneku probu na otvorenom.
Kako vam je bilo u Karlovcu i županiji, kakvi su vaši dojmovi?
KAMILLA – Cijela Hrvatska je prekrasna, ali ja sam to već ionako znala! Ono što sam prvo primijetila je to kako su ljudi jako ljubazni, a zatim ono što me oduševilo je to koliko je puno posjetitelja na svim nastupima, nije baš uvijek tako (svi se slažu i naglašavaju da ih je publika oduševila). Osim nastupa u Karlovcu i malim mjestima u okolici posjetili smo i Plitvice i Selce i o tome se nema što reći osim – prekrasno!
SAMIR – Ljudi su vrlo topli, malo me i iznenadilo koliko su slični Kolumbijcima. Ne samo na nastupima, nego i u susretima u gradu, kada smo putovali vlakom svi su nas pitali tko smo, kuda idemo, davali nam savjete što da posjetimo, željeli se upoznati. Kako dolazim iz Bogote, grada s više od 7 milijuna stanovnika i prave velike metropole sa svime što to nosi, i dobro i loše, u Karlovcu mi je bilo nevjerojatno ugodno, prekrasan je taj osjećaj sigurnosti u svakom trenutku, mogao sam rano ujutro ili kasno navečer sam otići u šetnju i znati da mi se ništa neće dogoditi.
JEFFERSON – Ne znam što još dodati osim da imam dojam da imam jako puno novih prijatelja (smijeh). Ljudi su sjajni, grad je lijep i zelen, svi su jako otvoreni, žele pričati, žele čuti sve o tebi, ali pričaju i svoje priče što je meni kao piscu fascinantno. A, u Dugoj Resi gdje smo bili smješteni vole jako i piti (smijeh)! Popio sam rakije više nego ikada u životu, kada god bih se negdje pojavio, odmah zovu na rakiju!
ANDELYN – Zaista je prekrasno i puni smo lijepih dojmova. Ljudi su tako ljubazni i susretljivi, u gradu je sve zeleno, kupali smo se na Korani i Mrežnici, jako nam je drago što smo bili ovdje, a imam dojam da je i ljudima bilo jako drago da smo došli, svi su tako pristupačni, rado razgovaraju, pitaju i sami…
Vraćate li se nakon karlovačkog festivala kući, ili imate još neke nastupe?
KAMILLA – Mi idemo kući, ali mislim da smo jedini, ostale grupe nastavljaju dalje.
SAMIR – Da, mi ćemo još nastupiti u Varaždinu, a zatim u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji.
JEFFERSON – Mi smo već više od mjesec dana na putu, ali još nije kraj, čeka nas nastup na jednom festivalu u Bugarskoj.
ANDELYN – Ne idemo još kući, ali ni u druge zemlje, čekaju nas još dva gostovanja u Hrvatskoj.
Razgovarao: Darko Lisac