Frontmen punk-rock benda Lorelei. Profesor hrvatskog jezika i sociologije. Koordinator i sastavljač pitanja za Državnu maturu. Pasionirani igrač Football Managera.
To je tek dio crtica iz životopisa našeg današnjeg sugovornika, no krećemo s novom pričom kojoj je opet u ulozi svojevrsnog koordinatora za Karlovac, a to je Nacionalna školska kviz liga, jako zanimljiv projekt koji je startao prije tjedan dana.
Što je zapravo Nacionalna školska kviz liga? Od kuda ideja?
– Nacionalna školska kviz liga je sjajna ideja koju su pokrenuli kvizaši iz Šibenika. I ti i ja smo dugo na karlovačkoj pub kviz sceni pa znaš da je jedan od problema da se mlađi teško odvaže da se uključe u već uhodane lige, a šibenski projekt pokazao je da interes itekako postoji. Naime, na probnom kolu nastupilo je čak 197 ekipa iz cijele Hrvatske, od čega 10 iz Karlovca.
Od kuda ti u toj priči i jesi li zadovoljan odazivom karlovačkih ekipa?
– Nama je zapravo stigao mejl na školsku adresu, ravnateljica me kontaktirala i meni se odmah sve učinilo kao izvrsna ideja. Kontaktirao sam odmah i kolegicu Martinu Vičić u Gimnaziji, potom smo pozvali i druge škole i priča se zakotrljala i kod nas. Odazivom sam jako zadovoljan, recimo u tom prvom krugu lige ekipe će biti podijeljene u regijama, a mi smo u regiji s Gorskim kotarom i Rijekom. Ukupno je u našoj regiji 25 ekipa, od čega 10 iz Karlovca, nekoliko je iz Gorskog kotara, dakle tu smo negdje s Rijekom koja je ipak duplo veći grad.
Iz kojih škola dolaze karlovačke ekipe? Kako je prošlo probno kolo?
– Ekipe su iz Ekonomsko-turističke, Gimnazije, Trgovačko-ugostiteljske, Tehničke i Medicinske škole. Probno kolo je prošlo u redu, koliko mogu reći svi su se dobro zabavili i vjerujem da će s još većim guštom igrati pravu ligu. Na tom probnom kolu najbolja je bila jedna ekipa iz Gimnazije, ali kako je to više bilo testiranje cijele priče ne znam kakav bi bio poredak u cijeloj Hrvatskoj. Moram zahvaliti i Carpe Diemu i Društvenom centru Prostor(i)ja na ustupljenom prostoru i tehnici, jer kviz se odvija u isto vrijeme u cijeloj Hrvatskoj preko Zooma, voditelj je u Šibeniku, a ja sam ovdje nešto kao koordinator koji pazi da je sve u redu i kasnije boduje kvizove.
Kakav je uopće format?
– Što se tiče pojedinačnih kvizova format je nešto brži od klasičnih pub kvizova, postoji 24 ili 48 pitanja, ovisno kako gledaš. Naime, u svakom kvizu je po osam slikovnih pitanja, osim tekstualnih pitanja i osam ABCD pitanja, no uz svako pitanje ide i glazbena podloga i nju također treba prepoznati, no ta glazbena pitanja nose 0,2 boda. Što se tiče cijele lige, najbolji u svakoj od osam regija ili divizija, nisam sada još siguran hoće li to biti prve dvije ili prve tri ekipe, na kraju će se okupiti na velikom finalu u Šibeniku.
Koliko si već profesor, petnaestak godina? Jesi li od početka u Ekonomskoj?
– Da, baš 15 godina i jesam, stvarno sam imao tu sreće, jer neposredno pred diplomu otvorilo se mjesto na određeno u Ekonomsko-turističkoj školi, ja sam se odmah javio i tada na prvu nisam primljen, no čim sam diplomirao stigao je poziv da im se oslobodilo još jedno mjesto i brzo sam počeo s radom. U početku sam to malo kombinirao sa Šumarskom, nakratko sam bio i u Medicinskoj, no sada imam punu satnicu u Ekonomskoj.
Petnaest godina je dosta, mijenjaju li se učenici?
– Mijenjaju se i svi mi imamo poriv uvijek reći i misliti da je prije bilo bolje, ali možda nije točno reći da je bilo bolje, bilo je jednostavno drugačije. Mijenjaju se vremena i treba mijenjati i pristupe.
Predaješ hrvatski pa se odmah nameće pitanje čitaju li današnji srednjoškolci?
– Nije možda korektno da to kažem kao profesor hrvatskog jezika, ali bojim se da smo bitku za čitanje praktički već izgubili. Čitaju jako malo, iako se trudim da ih navučem na barem nešto. No, kod tih novih generacija me šokiralo da više nemaju koncentracije čak ni za filmove ili serije, jednom sam na satu spomenuo “Sluškinjinu priču” kao primjer onoga o čemu smo govorili, a to je bilo upravo kada je ta serija bila apsolutno najgledanija u svijetu, rušila sve rekorde… i šokirao se kada sam vidio da većina nema pojma o čemu pričam.
Rekao si da se trudiš “navući” ih na čitanje, kako to izgleda?
– Kada je lektira u pitanju danas imamo malo veću slobodu u programu nego prije. Najčešće ni to ne pomaže, ali ja im volim reći da sami predlože što će čitati. Tako su mi, evo, nedavno, rekli da bi oni za lektiru voljeli “Grešku u našim zvijezdama”. U redu, pročitao sam, knjiga je korektna, složio sam se pa smo to radili. Pa ih onda možda malo lakše dobijem da pročitaju i, ne znam, “Prijana Lovru”. I općenito, vremena se jesu promijenila, ali mladi uvijek vole ispoljiti svoju kreativnost, imamo i dramsku skupinu u školi koju vodim i kada nešto pripremamo vidim da im je iskreno stalo da se pokažu. Svaka generacija nosi svoje, neke stvari i mene izlude, ali uvijek sam sklon tome da pronađem što pozitivnije stvari u svakoj novoj generaciji.
Naša generacija i još starije generacije često su prema mladima najkritičnije kada je u pitanju glazbeni ukus. Ti i sam imaš punk-rock bend, je li ti kad došao netko od učenika na koncert ili svi slušaju cajke?
– Dogodilo se da netko naleti, ali rijetko, iako čuju pa se zanimaju, pitaju… Ta priča oko glazbe ima više strana, jasno da ni meni cajke nemaju nikakvog smisla ni kvalitete, ali reći ću ti da su ti klinci danas puno tolerantniji i širih pogleda nego mi. Oni će poslušati sve, nema kod njih nekakvih podjela u stilu “ja sad slušam cajke, a sve ostalo je smeće”. Ja sam cijeli život u rock glazbi, ali sa žaljenjem moram reći da sam neke od najgorih i najisključivijih ljudi kada je u pitanju glazba upoznao baš među rockerima i ljudima s kojima se obojica družimo.
O nemaš pojma kako se samo slažem…
– A da, nažalost je istina.
No, kad smo kod tvog benda, Lorelei, spremate li uskoro neku svirku?
– Uvijek mi spremamo (smijeh). Vjerujem da će uskoro i biti nešto, uostalom evo baš smo Ziggyju ili sad novootvorenom Stardustu koji me jako veseli, dužni, odnosno baš smo imali peh za pehom, jer propale su nam čak tri uzastopne svirke ovdje. Prvo smo imali zakazan koncert valjda točno na dan ili dan poslije proglašenja pandemije i lockdowna, onda je Dac malo optimistično očekivao da će se brže oporavati od operacije nego što je bio slučaj, više se ni ne sjećam što je bilo treći put, valjda neka kiša ili nešto.
Kad ste zadnji put svirali?
– Zapravo je prošlo već jako puno, kad razmišljam o tome to je razlog više da stvarno što prije napravimo neku svirku. Zadnje smo svirali još prošlog ljeta, dakle 2021., na 1. Karlovac Open Air Tribute festivalu u Šancu.
I evo nas opet u školi – radiš i kao koordinator za državnu maturu… Što zapravo koordinatori rade, postoji li neka edukacija?
– Tu mi se također dosta dobro poklopilo, kad su krenuli Nacionalni ispiti tražio se zamjenik koordinatora za Ekonomsko-turističku školu, ja sam se prijavio i prihvatio tog posla, a onda je ubrzo koordinatorica postala ravnateljica, a ja koordinator! To je posao koji se odnosi samo na školu, no tri godine radio sam i na državnoj razini kao sastavljač pitanja, prošle godine sam pauzirao, mislim da ću se sada opet prijaviti. Edukacije koordinatori, dakako, prolaze redovito, a i sam posao ne počinje kada kreću Nacionalni ispiti, već je u neku ruku moja briga i da svi učenici pa i njihovi roditelji budu pravodobno upoznati sa svim svojim obavezama, svim rokovima, pazim da se svi prijave na vrijeme, jednostavno da ne dođe do nekih neugodnih situacija…
Je li se kad dogodilo da se netko ne prijavi?
– Kod nas u školi ne, odnosno ne da se netko ne prijavi greškom.
Kako misliš greškom?
– Pa, državna matura je obavezna samo za gimnazijalce, ona je vezana za nastavak školovanja, a svi ostali završetkom srednje škole imaju svoju struku, dakle naši učenici ne moraju ići na nju, oni imaju svoje zvanje.
A, koliko ih ide?
– Ma, idu skoro svi, to je druga priča, jasno je da danas većina učenika i iz Ekonomsko-turističke želi nastaviti školovanje, mislim da po generaciji imamo možda 1-2 učenika koji se ne prijave.
Koliko su uspješni učenici Ekonomsko-turističke?
– Uspjeh je prosječan, nismo ni među lošijima ni među boljima. Jasno, ne mogu govoriti konkretnije, no možda nekih do maksimalno 10% učenika ne prođe na ljetnom roku, dio njih to onda riješi na jesen, dio, ako želi, može naredne godine, ali tada više nije besplatna… Tu je važno spomenuti i da je nužan prolaz obaveznih predmeta, dakle matematike, hrvatskog i stranog jezika. Ako padneš iz nekog drugog predmeta koji si prijavio jer ga traži fakultet na koji se želiš upisati ti si zapravo prošao, jedino se nećeš moći prijaviti na baš taj fakultet, ali ako si položio matematiku, hrvatski i strani jezik, onda si položio državnu maturu.
Je li u Karlovcu kad bilo nekakvih incidenata kao što je onaj koji je ovog ljeta punio stranice novina i portala?
– Vrlo rijetko, gotovo nikad. Zaista su svi učenici jako dobro i temeljito upoznati s procesom, što je donekle i moj komentar na taj ljetni slučaj, iako mi je žao što je do njega došlo. U Ekonomsko-turističkoj školi nikada nije bilo problema, a na razini Karlovca svih ovih godina znam samo za jednu spornu situaciju, no ne bi bilo baš korektno da govorim o detaljima.
Jel igraš još Football Manager?
– Da, naravno, evo u 2052. godini sam i Karlovac je najbolji klub na svijetu!
Razgovarao: Darko Lisac