Kao voditeljica i svojevrsni PR nedavno održane karlovačke gitarijade, mlada dugoreška glazbenica i informatičarka Lucija Kasunić bila je "isturena" u prvi plan ovog događanja koje smo dugo čekali.
Na kraju svega, dojam je, a Lucija će nam u razgovoru to i potvrditi, da su zadovoljni bili svi od publike do bendova, a vjerojatno i organizatori. Riječ je o bendu Novi Retro koji je incijator prve županijske gitarijade nakon punih 25 godina…
– Na ideju je prvi došao naš bubnjar Janko Šneler, koji je najstariji i najiskusniji u bendu i ima zapravo i najviše poveznica s nekadašnjim gitarijadama. Svima nam se ideja odmah svidjela i prilično smo se iznenadili kada smo ustanovili da je stvarno nije bilo tako dugo, kako ste i vi na KAportalu pisali tako je i po našim saznanjima 1997. godine bila zadnja tog tipa. Nakon toga bi se možda nekim oblikom takvog događanja mogla nazvati Vaga koja je bila 2011. ili 2012. godine ako se ne varam, ali to ipak nije klasična gitarijada, baš kao što ni Hermetika nije bila gitarijada već više festival demo bendova.
Jeste li znali što možete očekivati?
– Pa, nismo. Svi smo vjerovali da ima tih mladih bendova negdje po “rupama”, ali nismo znali koliko, hoće li se ohrabriti da se pokažu, vjerujem da ni ovo što smo vidjeli na RocKA gitarijadi nije sve i da postoji još bendova koji su se možda sustezali ili pribojavali prvog nastupa, ali su sada vidjeli da to nije ništa strašno.
Kakve su reakcije samih bendova?
– Jako dobre, potrudili smo se stvarno da im budemo dobar domaćin, ne samo organizator, nakon gitarijade sam im poslala fotografije koje je radio, opet član našeg benda, Nikola Mus, usput sam pitala kako im je bilo i stvarno mogu reći da su svi bili prezadovoljni, jako sretni i već se raspituju hoće li biti opet. Mi kao organizator smo isto jako zadovoljni, sve je proteklo bez i najmanjeg incidenta, tehnika je funkcionirala odlično, publike je možda u petak bilo nešto manje, ali u subotu je Scena bila puna i mislim sve u svemu da se gitarijada pokazala kao pun pogodak.
I, onda, hoće li je biti opet?
– Pa skoro sigurno mogu reći da hoće. U kojem obliku, to je još prerano govoriti. Nakon Nove godine kreću i radovi na statici u Hrvatskom domu za koje ne znamo koliko će trajati, mi sami imamo volju raditi opet, a hoće li to biti na istom mjestu, u istom formatu… to još ne mogu reći.
Na što misliš pod format?
– Prije svega na razmišljanja oko toga da li da gitarijada bude samo županijska i oko tretmana cover bendova. Mi smo i ove godine razmišljali isprva da li da gitarijada bude samo za autorske bendove, ali onda bi na kraju imali ipak puno manje izvođača. Postoje i neke ideje o širenju gitarijade ukoliko iz županije ne bi bilo više prijava iako, kažem, ja vjerujem da ima još bendova po Karlovcu, Dugoj Resi, možda Ogulinu, koji su ovog puta samo bili još sramežljivi pa se nisu odvažili nastupiti. Ali, ako bi sve to bilo “tanko” možda bismo se malo proširili i otvorili vrata barem bendovima iz susjednih županija.
Dugorešanka si pa me zanima znaš li možda situaciju na lokalnoj sceni, mene je recimo iznenadilo da nema niti jednog benda iz Duge Rese (ne računajući one koji su karlovačko-dugoreški miks), koja je uvijek imala nešto zanimljivo za ponuditi?
– Da, to je istina, nažalost ne mogu ti dati odgovor, jer i zbog benda i zbog društva zapravo se godinama krećem puno više po Karlovcu. U Dugoj Resi nažalost trenutno nema ni nekog mjesta gdje bi bile redovne svirke tako da i to sigurno malo utječe, ali vjerujem da ima netko tko negdje svira u nekom podrumu ili garaži.
Od kuda ti u toj cijeloj priči? Od kada sviraš?
– Počelo je s Glazbenom školom, kad sam krenula u osnovnu onda je doma bila dvojba da li da idem na tenis ili na klavir. Onda je mama to presjekla i rekla “ma ajde ti na klavir” i tako je počelo.
Završila si Glazbenu?
– Da, osnovnu školu klavir, a srednju teoretski smjer.
Jesi li nastavila s Akademijom, ili si odabrala nešto drugo? Što možeš biti s teoretskim smjerom u Glazbenoj, možeš li predavati?
– Mogla bih predavati – u teoriji (smijeh). S teoretskim smjerom teoretski možeš predavati, no u stvarnosti nastavnici su obično s Akademije što je i sasvim normalno, nemam prigovora na to. Razmišljala sam i o Akademiji, no na kraju je prevladala moja druga ljubav, a to su kompjuteri uz koje sam isto nekako rasla od malih nogu i privlačilo me sve vezano uz njih, tako da sam upisala i završila poslovnu informatiku.
Radiš u struci?
– Da, radim u firmi iz Velike Gorice, mada sad nakon pandemije uglavnom radimo od doma, jer se pokazalo da je to moguće i realno čak ponekad i ubrzava cijeli proces. Prije pandemije smo uglavnom putovali, kažem mi, jer se poklopilo da nas nekoliko iz Duge Rese radi u istoj firmi pa i danas sam mentorica jednoj mladoj curi iz Duge Rese, tako da je to ipak olakšavalo cijelu priču, no jasno da je od doma ugodnije.
A, sviranje je prešlo u sviranje po bendovima…
– Da! Prvi bend sam zapravo imala još kao srednjoškolka, Retro Section, u kojem je bila i Zrinka Luketić, s kojom i danas sviram u Novom Retru. Sve nešto retro (smijeh). To je bilo okej iskustvo, još me više uvuklo u taj svijet svirki, ali s vremenom su prevladale druge obaveze, fakulteti, poslovi, obitelji, neki su i odselili… Drugi bend je bio neposredno pred pandemiju, za njega ljudi uglavnom ni ne znaju, jer, eto, iz spomenutog razloga zapravo nismo dočekali ni prvu svirku. I prije jedno pola godine je Novi Retro radio neke kadrovske promjene i tako smo se tu našle opet Zrinka i ja.
Jesu li u planu neke svirke uskoro?
– Pa da, moram spomenuti da radimo doček Nove godine na Maloj sceni Hrvatskog doma. Veselim se tome, iako u neku ruku “radim”, no barem nema onih vječnih problema s razmišljanjem “gdje ćeš na novu” haha. Mislim da će biti dobro i nadam se da će ljudima biti privlačno i da ćemo se svi skupa dobro zabaviti bez obzira na doček na otvorenom. Možda nam se pridruži još jedan bend, ali zasad još ništa nije službeno.
Kakve su ti zanimacije izvan benda? Sad kad si spomenula da sviraš za Novu godinu, kako je uopće s izlascima uzevši u obzir da bendovi često za vikend – sviraju?
– Ma za izlaske se uvijek nađe vremena, a i ne sviramo svaki vikend. Volim kad se to malo spoji i s nekom svirkom ili koncertom, evo jako me veseli Stardust i njihov program, samo neka nastave tako. Inače, volim ponekad i odigrati neku dobru igru, iako uz sjedenje uz kompjuter na poslu nije to kao nekad prije, ali imam svoje favorite kao Witcher, Assassin’s Creed, to sam sve odigrala. Jasno, filmovi i serije, nekad i do sitnih sati, zato je isto super što sad radim od doma jer se ne moram dizati u 6 pa ići za Zagreb nego mogu odspavati. Jasno, previše je to ekrana pa volim otići malo u zelenilo, puno šećem po Karlovcu, obožavam šetnje po Korani.
Hm, Dugorešanka obožava šetnje po Korani, ako mi sad još kažeš da se i radije kupaš na Korani nego na Mrežnici to će biti gotovo senzacionalna vijest, odmah ide u naslov!
– Hahah, ne, sori, ipak Mrežnica! Obožavam šetati uz Koranu i prekrasno mi je tamo, ali kada je kupanje u pitanju ipak je Mrežnica broj 1! Uz nju sam i odrasla, sad zapravo kad razmišljam mislim da se nisam nikad ni kupala u Korani, možda 2-3 puta na Dobri i Kupi, ali Mrežnica je Mrežnica…
Razgovarao: Darko Lisac