"Ne znam koliko će trajati obnova, jer svi na to pitanje imaju drugačiji odgovor".
Marijan Ferić koordinator saveza, ali i predsjednik Saveza udruga KAoperativa, svojim nas je životopisom naveo da pomislimo da su karlovačke udruge na čelu svog saveza angažirale američkog studenta. Ipak, istina je malo drugačija, iako “američkog štiha” tu i dalje ima.
– Istina je, završio sam Rochester Institute of Technology, smjer management uslužnih djelatnosti, ali ipak nisam studirao u Americi, već u dubrovačkoj podružnici ovog sveučilišta. No, na kraju jesam završio u SAD-u, jer prednost tog studija je bila ne samo internacionalno okružje, već i praktična nastava gdje si studenti moraju pronaći posao, idealno u sektoru koji studiraju – ili nema diplome. Ne znam kako je danas na hrvatskim sveučilištima, ali tada to nije bila praksa. Ja sam tada iskoristio priliku za zaposlenje u Ritz-Carltonu u Aspenu.
Ali zov KAoperative je bio jači?
– Haha, moram priznati da sam doživio tu Ameriku kao drugi dom. Bilo mi je odlično, No, bio sam premlad i iako mi se pružala mogućnost za ostati, iskreno, bojao sam se. Ali, nikada se nisam oprostio s njom za definitivno.
Onako jednostavno i laički, objasni ljudima što je zapravo KAoperativa?
– Pa, mogu probat! KAoperativa je u biti savez udruga, koje su odlučile oformiti taj savez u svrhu zagovaranja boljih uvjeta rada svih dionika lokalne nezavisne kulturne i društvene scene. U tom smislu, nekakav osnovni cilj Saveza je osigurati prostore Hrvatskog doma za djelovanje te nezavisne scene, odnosno transformacija te građevine u funkcionalan društveno-kulturni centar.
Koje sve udruge čine KAoperativu?
– S početkom ove godine, osam je članica, i srećom kako me relativno redovito pitaju za njihova imena, mogu ti ih ovako nanizati kao govorni automat (smijeh). Dakle, to su Carpe diem, KA-MATRIX, Eko PAN, Kinoklub Karlovac, Polka, Poluga i Infinitum te od početka godine, zbog čega smo vrlo sretni, i Glazbeni centar BUKA. Sve su to lokalnoj zajednici poznate udruge s ciljem djelovanja u nezavisnoj kulturi, civilnom društvu, radu s mladima, društvenom aktivizmu itd.
Ima li udruga koje bi joj prirodno pripadale, ali nisu pokazale interes? Ili ste i vi nekog odbili iz ovog ili onog razloga?
– E sad, postoji još određeni broj udruga u Karlovcu i okolici koji bi prirodno pripadao našem krugu, ali same nisu izrazile interes jer možda nemaju potrebe za, da se tako izrazim, našom osnovnom uslugom, a to je ustupanje prostora Male scene i Hrvatskog doma za njihove aktivnosti. S druge strane, tu je uvijek prisutna borba za vidljivost i moguće je da neke od njih nisu upoznate sa zagovaračkim elementom KAoperative, tj. mogućnošću da si kroz djelovanje KAoperative omoguće bolje buduće uvjete rada u smislu prostora i opreme, kroz tu transformaciju Hrvatskog doma u društveno-kulturni centar. Uglavnom, KAoperativa nije nekakav zatvoreni krug istomišljenika, već smo itekako otvoreni drugim udrugama i inicijativama. Što se tiče odbijenica, koliko znam nije ih dosad bilo, ali mogu reći da su neki od uvjeta, koji su određeni i uvjetima upravljanja prostorima Male scene i Hrvatskog doma donešenima od strane samog Grada, da udruge ne smiju biti angažirane u vjerskom i političkom smislu. Naravno, tu možemo pridodati i širenje govora mržnje, spolne i rasne diskriminacije te ostale nebulozne aktivnosti.
Od kuda ti u toj priči, iz koje si udruge došao na predsjedničko mjesto?
– Ha gle, kao i u politici, bitno je imati prijatelje na visokim mjestima haha. Šalim se naravno, tu se zapravo isprepliće moja nekakva privatna priča i sam momentum, tj. trenutak u KAoperativi. Da puno ne gnjavim, od svojih tinejdžerskih dana pratim rad Male scene i iskoristio sam trenutak da se prijavim na raspisano radno mjesto koordinatora Saveza, kako bi se makar djelomično maknuo iz privatnog sektora gdje sam se malo zasitio stvari. To je bilo prošle godine, a u međuvremenu se stvorila praznina za predsjedničku funkciju i pretpostavljam da je Skupština prepoznala moju karizmu i nadnaravne menadžerske sposobnosti pa me izabrala za predsjednika (smijeh). U prijevodu, bio sam jedina budala voljna se kandidirati za neplaćenu funkciju, ali sa svim pravno-financijskim odgovornostima.
Jedan od glavnih ciljeva KAoperative od samog početka je bila obnova Hrvatskog doma, sada je to u tijeku, imaš li kakve informacije kako sve teče, je li u planiranim rokovima?
– Ne znam tko ima točan odgovor na to pitanje. Ako pitaš Grad, odgovorit će ti da je sve u rokovima. Ako pitaš projektante, bit će nekakvih zastoja. Ako opet isto upitaš izvođače radova, ali ne baš direktore, onda bude to potrajalo. Imali smo javnu tribinu baš pred sezonu godišnjih odmora s gradonačelnikom i stav je Grada da bi svi radovi trebali biti gotovi do kraja 2024., u fazama, prvo konstrukcijski dio financiran iz Fonda solidarnosti, potom uređenje interijera financirano od strane Ministarstva kulture povlačenjem sredstava Europske unije. Nova godina je pred nama i nekako ne vidim da će uređenje interijera krenuti s ljetnom sezonom sljedeće godine. Mislim da će konačan rezultat biti spoj krajnjeg optimizima ekipe iz Grada, dakle godina i pol, te realiteta povučenog iz primjera Kina Edison, a to je ako se ne varam 6 ili 7 godina. Dakle, sveukupno oko 4 godine. U konačnici, ajmo podvući ono što je zaista bitno, a to je da su radovi u tijeku i da se ide na cjelokupnu obnovu Hrvatskog doma.
S druge strane, trenutačna obnova Hrvatskog doma i samim tim nedostupnost Male scene i Urbanog parka donijeli su probleme po pitanju prostora?
– Da, to jesu. Trenutno najveći izazov KAoperativi je snalaženje oko prostora za održavanje svih aktivnosti Saveza, njegovih članica i vanjskih korisnika.
Može li se okvirno staviti neka usporedba s lanjskom godinom, je li ovog ljeta bilo manje događanja ili su se udruge preko ljeta ipak snašle?
– Nažalost, neminovno je došlo do određenog rasipanja aktivnosti, pa tako nisu održane Erasmus aktivnosti nekih vanjskih korisnika, klupske aktivnosti su na “holdu”, a samim time i broj koncerata je pao. Ipak, snalažljiva smo ekipa, pa smo nadoknadili dio aktivnosti kroz edukativne radionice, a onaj dio koncerata koji se održao ostvarili smo kroz novi projekt “Scena u kvartu” iz glave naše nove snage Gorana Bunčića iz Buke, s idejom da se tijekom toplijih mjeseci “seljakamo” jednom mjesečno po karlovačkim kvartovima i kroz jednodnevni event upoznajemo lokalnu zajednicu s našim radom i manjom lepezom aktivnosti.
Ljeto je za nama, no vrijeme je još uvijek lijepo, planirate li još koju “Scenu u kvartu”?
– Da, ako nas vrijeme posluži, planiramo održati još jednu “Scenu” u listopadu, ali javit ćemo vam sve na vrijeme.
Udruge su dobile prostor i u Ulici Matice hrvatske, kako je tamo? Je li utjecalo na manji broj posjetitelja nekih zbivanja na zatvorenom, jer je lokacija ipak neobična, teško je nekom i objasniti da su udruge sad na katu u zgradi Pošte?
– Mislim da bi ti na pitanje novog prostora Nataša (koordinatorica prostora) imala puno spremniji i odrješitiji odgovor haha. Šalu na stranu, možemo biti zahvalni, i jesmo zahvalni, što nam je Grad pomogao oko pronalaska i osiguravanja alternativnog prostora, ali prostor je adekvatan samo za dio aktivnosti, a i za taj dio nije najbolje rješenje baš zbog tih logističkih problema koje si i sam detektirao… dakle, netko te pita gdje je prostor pa razgovor ide otprilike ovako “ulaz ti je tu gdje vidiš taj veliki prolaz sa rešetkama – ali ja to ne vidim – e to je zato što su rešetke otvorene – a-ha – e sad se javi portiru, pa se popni na treći kat zgrade, skreni lijevo, pa desno – ali tu je zahod – nisi skrenuo prvo lijevo…” i tako to bude često. Dodatan problem je i centralni ključ koji ne smijemo davati korisnicima jer on osigurava ulaz u dvorište Hrvatske pošte, pa onda naše Nataša i Nikolina moraju biti uvijek na dispoziciji za poslijepodnevne i aktivnosti vikendom. Ja ne moram jer sam precednik (smijeh).
Preko ljeta je bilo ipak dosta događanja na otvorenom, no zimi se u novom prostoru neće moći raditi koncerti, partyji i slično, je li pronađena kakva alternativa? Što je s nekim tradicionalnim događanjima tipa Udara groma?
– Da, istina, potrudili smo se koncentrirati na te vanjske lokacije, pa smo uz već spomenutu “Scenu u kvartu” održali i sad već tradicionalni dvodnevni festival “PARKiranje”, pa zasebne DJ evente poput Cafe Avec Musique… Što se zimskog perioda tiče, najizglednije je da ćemo sve glazbene aktivnosti prebaciti na sljedeću godinu kada bi se trebali preseliti na novu lokaciju u MIOŠ-u na Gazi, s prostorom nešto manjeg kapaciteta naspram Male scene, ali klupskih mogućnosti. Sad kad si spomenuo Udar groma, baš se natežemo oko njegove sudbine, hoće li isto biti prebačen na sljedeću godinu ili ćemo uspjeti iznaći nekakav odgovarajući prostor. Nešto se spominje i mogućnost održavanja u Dugoj Resi u tamošnjem klubu za mlade da ne izgubimo jednogodišnji ritam… ne znam, vidjet ćemo.
Ima li kakvih konkretnih planova inače za jesen/zimu, što se može očekivati u Matice hrvatske, na nekim drugim lokacijama, što planiraju udruge a da ti znaš?
– Ovako, prva i osnovna aktivnost će biti preseljenje u novi prostor, pa ovim putem pozivam sve zainteresirane za jarenje sto kubika opreme da se jave! A, mimo toga izdvojio bih razne radionice poput radionice mehaničkih popravaka, izrade stripa, pokoju večer elektronske glazbe u slučaju iznalaženja prostora i lijepog vremena… samo nas pratite na društvenim mrežama, prvenstveno fejsu, gdje redovito objavljujemo nadolazeće aktivnosti.
U dugoročnom smislu, što možemo očekivati kada bude dovršena obnova Hrvatskog doma? Što bi tamo trebalo biti?
– Nadajmo se, zaista funkcionalan društveno-kulturni centar otvoren za djelovanje svih aktera nezavisne, a pod time se misli neinstitucionalizirane, društveno-kulturne scene Karlovca i okolice. Na žalost, ne postoji zakonski okvir koji određuje formu društveno-kulturnog centra, pa će Hrvatski dom na neki način biti presedan u Republici Hrvatskoj u tom smislu. KAoperativa trenutno vrlo aktivno vodi pregovore s Gradom po pitanju namjene i izgleda budućeg Hrvatskog doma, ali se bojim da smo uključeni u to prekasno i pitanje je dosega našeg utjecaja na daljnje izvođenje radova. Ukratko, iskreno me strah da Grad neće, odnosno ne prepoznaje ovaj trenutak kao moment od glavnog značaja gdje mi kao zajednica možemo udariti temelje dobre prakse društveno-kulturnih centara, primjer funkcionalnosti ne samo u regiji već i puno šire, već da se ide samo na zadovoljenje kriterija za osiguravanje sredstava i rokova Europske unije. Živi bili pa vidjeli.
Sve ovo ti nije i jedina preokupacija, predsjednik si i u Pčelicama, obrtu za čišćenje?
– Zapravo, vlasnik sam Pčelica i to je srećom ispala jedna okej poduzetnička priča. A bilo je tu svega, bezbroj uspona i padova.
Znači šalješ druge na čišćenje, ne ideš ti sam? Je li bilo situacija da vas netko pozove, a vi kažete “e pa ovo stvarno ne možemo pospremit i očistit”?
– Bilo je svakakvih situacija, pogotovo u početku kada sam i sam izlazio na teren. Imao sam ulogu “posebnog” čistača, za “posebne” situacije. Nakon par vrlo gadnih situacija, dignuli smo kriterije haha. Zapravo smo krenuli sa idejom pomaganja umirovljenicima, neka vrsta društvenog poduzetništva, ali je stanje naših umirovljenika takvo kakvo je, ideja je ispala nerentabilna i na kraju se Pčelice bave održavanjem poslovnih prostora i stambenih ulaza.
Što ti je još zanimacija?
– Pa jedan od zanimljivijih hobija u zadnje vrijeme je famozni pub kviz Darka Lisca (smijeh) sa suborcima u ekipi Peronospora ad astra, a trudim se i piti pivu. Drugi najdraži hobi mi je dizanje živaca svojoj curi sa poslovnim obvezama. Tu i tamo zajedno planinarimo. Eh da, i moram priznati, veliki sam ljubitelj video igara.
Razgovarao: Darko Lisac