"Naš Željko Bedić aktualni je prvak države, a kao trojka smo on, Boris Vinski ja treći", kaže Matan.
Naš današnji sugovornik predsjednik je Preferans kluba Karlovac, koji je prije petnaestak dana organizirao pojedinačni turnir na kojem su osim domaćih nastupili i gosti iz Zagreba, a što bi trebala biti najava malo aktivnije budućnosti ovog kluba koji je malo “utihnuo” nakon razdoblja pandemije i onemogućenih natjecanja i okupljanja. S preferansom je počeo posve uobičajeno, kao i većina zaljubljenika u kartaške igre, a tek relativno nedavno saznao da postoji i natjecateljski, odnosno sportski preferans…
– Preferans sam igrao jako dugo, ali onaj klasični. Jasno, ne cijelo vrijeme istim intenzitetom, možda su studentski dani bili najaktivniji po tom pitanju, tada smo najviše igrali, ali s vremenom dođu nove obaveze, radna mjesta, obitelj i tako je to sve polako jenjavalo. No, kako opet uđeš u neke mirnije godine i neke se stvari ustale, počelo je opet i aktivnije igranje.
Rekao si klasični preferans, znači ovo čime se bavi Preferans klub Karlovac je drugačija vrsta?
– I na turnirima se ponekad igra klasični preferans, ali u osnovi natjecateljski ili sportski preferans ima svoja pravila i sustav koji je osmislio nažalost danas pokojni Gordan Borovčak, koji je zapravo i pokrenuo cijelu tu priču u Hrvatskoj.
Koje su razlike?
– Preferans je i sam po sebi igra u kojoj faktor sreće ima manju ulogu nego u većini kartaških igara, ali ipak postoji. E, Borovčak je osmislio sustav natjecanja koji u potpunosti eliminira taj faktor sreće. Osnovna razlika je u tome da u natjecateljskom preferansu nema dijeljenja već postoje unaprijed pripremljene karte na takozvanim “bordovima” i u skladu s tim se kasnije odvija i bodovanje. Drugim riječima, ja mogu dobiti užasne karte, ali ako sam bolji od onih koji su na drugim stolovima igrali s tim istim kartama mogu biti i pobjednik turnira.
Kako je zapravo došlo do osnivanja kluba? Koliko je članova? Ima li mladih ili je to zabava za srednje i starije generacije?
– Klub je osnovan 2017. godine na inicijativu Željka Bedića i moju, a Željko je bio taj koji je uopće saznao da tako nešto postoji. Naime, on radi u Jastrebarskom i tamo je jednom naletio na turnir, prenio to meni i još nekim preferans igračima u gradu i nama se to sve jako svidjelo. Broj članova nije konstantan, mijenja se, neki odlaze, neki dolaze, a istina je da su većinom zainteresirani ljudi od recimo 40 godina nadalje. No, ima i mladih, Velimir Conjar, Matija Žibrat… to su naše mlade snage.
Zapravo, osim tebe, sva imena koja si dosad spomenuo su šahisti. Postoji li neka poveznica između šaha i preferansa?
– Istina je, šahisti su jako dobri u preferansu, vjerojatno zato jer imaju taj kombinatorički i analitički način razmišljanja koji je jedna od prednosti u preferansu. Ne i jedina, tako da nije da je nužno da čovjek bude dobar u šahu, a da bi bio dobar i u preferansu.
Jesi li ti igrao šah?
– Jesam, ali nažalost nisam već dugo. Kažem nažalost jer zapravo sam bio dobar, u školi smo bili čak i peti na prvenstvu Hrvatske, drugi u regiji ako se dobro sjećam, bilo je dobrih rezultata, ali šah me držao samo u osnovnoj školi, već u srednjoj sam ga zapostavio i pitanje je kako bi to danas izgledalo da sjednem za ploču, pogotovo s nekim zaista dobrim šahistom.
Da se vratimo natjecateljskom preferansu, postoji li državno prvenstvo, europska i svjetska prvenstva?
– Ne, postoje neke ideje o ligi, no zasad se sve temelji uglavnom na turnirskim natjecanjima, i mi u Karlovcu smo organizirali dva jača turnira tog tipa, kao i još nekoliko manjih. Opet na inicijativu Gordana Borovčaka igralo se Otvoreno prvenstvo Hrvatske koje je bilo najbliže nekom obliku državnog prvenstva i možemo se pohvaliti da je naš Željko Bedić upravo na posljednjem dosad održanom prvenstvu bio pobjednik pa je silom prilika još uvijek aktualni prvak Hrvatske.
Postoji li i ekipna konkurencija?
– Da, postoje “trojke”, a ekipa u kojoj smo bili Bedić, Boris Vinski i ja osvojila je treće mjesto.
Koliko zapravo ima klubova u Hrvatskoj?
– Iznenađujuće, ali postoje čak tri kluba u Osijeku. Postoji Preferans klub Samobor koji zapravo ima sjedište u Zagrebu pa se s tim znamo i našaliti, ono, klapa Trogir iz Omiša… i postoji klub u Varaždinu. Preferans je jako raširen u Srbiji, preciznije Vojvodini, iako oni igraju uglavnom klasični preferans, natjecateljski je naš izum i uglavnom se prakticira samo u Hrvatskoj.
Kakvi su onda međunarodni turniri?
– Nema ih u onom smislu u kojem si pitao, jer ni raširenost preferansa nije tako velika, barem što se tiče natjecanja. Ova igra najviše se njeguje na prostoru Balkana i, da tako kažem, Austro-Ugarske (smijeh). To su zemlje u kojima se preferans aktivnije igra pa i s natjecateljskim turnirima, iako zapravo porijeklo vuče još iz Rusije, no nemam saznanja da je kod njih danas aktivna neka natjecateljska scena. Pravih međunarodnih natjecanja nema, ali turniri su, jasno, otvoreni svima, naši u Karlovcu su uglavnom bili hrvatskog karaktera jer smo malo dalje od granice, ali recimo u Osijeku su često nastupali igrači iz Vojvodine.
Je li klub otvorenog tipa? Može li se prijaviti bilo tko?
– Da, naravno, nismo mi nikakvo tajno društvo ili zatvorena ekipa. Svi koji su zainteresirani upoznati se s natjecateljskim preferansom mogu nam se javiti. Moram priznati da nas je korona malo usporila u djelovanju, do tada smo bili puno aktivniji i redovno smo imali klupske turnire, no kad je došlo do lockdowna i raznih zabrana sve je to razumljivo stalo, a malo smo se usporeno i vraćali redovnom djelovanju, no vjerujem da ćemo sada krenuti punom parom. Što se tiče zainteresiranih novih članova, kažem, može nam se javiti svatko, imamo Facebook stranicu gdje ćemo isto objavljivati planirane turnire i klupske susrete.
Trenirate li?
– Haha pa ne, nemamo treninge kao u nekom klasičnom sportu, što se tiče novih članova svakako je poželjno da su to ljudi koji već igraju preferans i znaju osnove i onda će se brzo uklopiti. Preferans je igra u kojoj slabo pomaže poznavanje teorije bez igre, najbolje se uči igrom, a drugi način je kibiciranjem. Što se nas tiče, jasno, nakon nekih turnira i slično postoje određene analize, komentiramo što se moglo bolje napraviti, gdje je bila neka greška i slično.
Igraš li još uvijek preferans i doma?
– Doma baš ne…
Mislio sam, izvan kluba i natjecateljskog preferansa…
– Aha, to, pa to da, svi mi odigramo partije s društvom i dalje. Baš doma bi nam falilo igrača, iako supruga Ana zna pravila i može odigrati partiju, no nemamo trećeg, kćeri nisam htio gnjaviti s tim, a one same nisu izrazile želju pa… fali nam jedan!
Preferans i sve kartaške igre onako stereotipno povezujemo uz zatvorene i zadimljene prostore, ali zato to kompenziraš prirodom. Na Facebooku vidim da si često u planinama?
– Prirodu sam jako volio oduvijek, odrastao sam u Hrnetiću i moje cijelo djetinjstvo je bilo vezano uz prirodu, od ribolova, preko šetnje ili jurnjave šumom, do odlazaka u gljive i slično. Danas sam član Planinarskog društva Horizont, to je jedna mala ali aktivna karlovačka ekipa, koja se trudi imati česte izlete i to mi je stvarno uvijek pravi gušt.
Koliko često su izleti?
– Preko društva minimalno jednom mjesečno, ponekad i češće, ali i kad nema organiziranih izleta često padne neki dogovor manje ekipice pa odemo negdje.
Što te još okupira u slobodno vrijeme kada nisi na preferansu ni u planinama?
– Pa ništa specijalno, čitanje, oduvijek volim čitati, filmovi, prije češće Netflix, a sad napokon i kino…
Glazba? Sloviš za velikog rock zaljubljenika?
– Pa jesam, ali to isto onako s godinama malo oslabi, zapeo sam u prošlosti malo s rockom, ili je i sam rock malo zapeo u prošlosti. No, bio sam nedavno na Springsteenu u Italiji i to je stvarno bio nezaboravan koncert, jedno jako posebno iskustvo.
Sport?
– Najviše pratim naše odbojkašice!
Razgovarao: Darko Lisac