Karlovčanin Saša Vukić poznat je diljem Hrvatske, ali i u cijeloj regiji po svojoj stranici ili sada već gotovo projektu - "Sašina kuhinja".
Od prvih koraka u grupama za razmjenjivanje recepata do današnje slobodno se može reći izuzetne popularnosti Saša je došao zato jer jednostavno iskreno voli kuhanje. Pa kada se to još poklopilo s interesom koji su pokazali drugi, počela se stvarati i isprva neočekivana karijera.
– Pa, može se reći da volim kuhanje od malih nogu, volio sam se motati i oko mame i oko bake kada bi nešto kuhale, a naravno da nisam mislio da će mi to biti karijera. Kasnije sam radio u restoranu u Berlinu, gdje mi se svidjela cijela ta priča malo ozbiljnije, a što se početaka ili začetaka “Sašine kuhinje” tiče, istina, sve se to već ispričalo, ali onako ukratko sve je krenulo po Facebook grupama, gdje su ljudi dijelili svoje recepte, čega sam se nakon nekog vremena zasitio i odlučio pokrenuti svoju grupu, koja je ubrzo prerasla u stranicu.
Koje danas imaš društvene mreže, koliko te ljudi prati?
– Jako sam zadovoljan kako se sve to razvijalo i odvijalo i kada se sve zbroji evo mogu reći da je to danas više od 1,5 milijuna pratitelja. Facebook je bio prvi i na njemu imam više od 800 tisuća pratitelja. Na Youtubeu ih je oko 500 tisuća, na Instagramu oko 180 tisuća, a najnoviji je Tik Tok gdje je zasad oko 50 tisuća pratitelja. Dakako, sve to objedinjava i web stranica koja je i na neki način glavni dio cijele priče.
I iz ljubavi prema kuhanju to je, kao što kažeš, postala i karijera?
– Da, danas imamo i tvrtku koju vodi supruga Tihana, posvetili smo se ovoj priči maksimalno i trenutačno živimo upravo od toga. No, ljubav prema kuhanju nije manja.
Objavljuješ svakodnevno?
– Objavljujem svakodnevno, ali to ne znači da je svaki dan neki novi recept. Prije svega, od početka mi je bilo važno da video materijali budu kvalitetni, poučni, lako shvatljivi tako da je cijela priča puno kompliciranija od onog što netko možda misli da postavim kameru i snimam se par sati. Ima videa koji se snimaju i po četiri dana. Jasno društvene mreže zahtjevaju redovno osvježavanje, trudim se i da uvijek ima novih jela i recepata, ali ima i ponovljenih, što zbog toga da dolaze i novi članovi, kojima nije uvijek jednostavno pronaći neko jelo koje je inače objavljeno prije par godina, a što zbog raznih prigoda. Evo, sad sam naprimjer imao ciklus božićnih kolača, od ovog tjedna krećem s ribom i ribljim receptima.
Rekao si da živite od ovoga, znači sponzora ima? Kada je to zapravo krenulo?
– Pa evo, znam da nije baš ni u skladu s tvojim poslom da navodiš sponzore pa ih većinom i neću imenovati, ali što se tiče ovog drugog dijela pitanja ako ti nije previše “izvan pravila” jednostavno moram spomenuti Rekord Tim spužvice. Oni mi nisu najveći sponzor, ali pojavili su se kada o takvim stvarima još nisam ni sanjao. Ne znam ni sam zašto i kako, ali pitali su me da li sam zainteresiran za suradnju dok sam bio na samim počecima, dok me, da kažem karikirano, praktički još nitko nije ni gledao. I cijelo ovo vrijeme suradnja traje. A, danas sponzora naravno ima, i manjih i većih, ima tu i poznatih domaćih i svjetskih brendova. Nije mala stvar imati milijun i pol pratitelja, milijune i milijune pregleda ukupnog sadržaja, što da kažem, jednostavno “otvorilo se” i sretan sam zbog toga jer sam mogao sklopiti ljubav i posao.
Supruga je direktorica tvrtke, a da li i kuha ili je taj dio isključivo na tebi?
– Uglavnom je isključivo na meni, iako me nekad iznenadi. Evo neki dan je napravila odlične američke palačinke, i to ne po mojem receptu nego po jednom drugom koji je ispao finiji od mojeg tako da me malo i povrijedila (smijeh).
Imaš i troje djece, zanima li njih ovaj, moglo bi se reći i obiteljski posao?
– Zanima najmlađu kćer, ona ima 10 godina i voli sudjelovati. Evo upravo sad radi doma palačinke sama s prijateljicom. Druga kćer i sin su zasad u nekim drugim vodama i dobro je da je tako, neka rade ono što ih zanima i zaokuplja, a ako će biti zainteresirani da se uključe u ovu priču normalno da će moju i supruginu podršku imati.
Postoji li interakcija s pratiteljima, postavljaju li pitanja, traže savjete?
– Postoji, naravno. Stvarno se trudim odgovoriti na što je moguće više poruka i upita, iako to nije uvijek moguće, jer nekada jednostavno nemam vremena uz snimanje, kuhanje, a pratitelja je puno pa tako i pitanja. No, bez pratitelja ničega ne bi ni bilo tako da uvijek rado odgovorim na što je moguće više upita.
Predlažu li oni neke recepte?
– Predlažu, na stranici imamo i dio u kojem pratitelji sami mogu slati svoje recepte.
Žele li se upoznati s tobom, imaš li ponekad taj neki osjećaj kao da si zvijezda?
– Moram priznati da je bilo i nemoralnih ponuda, ili su barem tako zvučale. Znaš ono, ajoj a meni to nikako ne ispada dobro, jel bi mogli vi doći kod mene večeras pa da mi vi pokažete (smijeh). Ovako na ulici, u dućanu, ako odemo negdje u neki restoran i slično, bude prepoznavanja naravno, ali nije to neka histerija, nisam glazbena ili filmska zvijezda, uglavnom je ljudima drago da vide nekog za koga su čuli i koga često i sami prate na društvenim mrežama, iskustva su ugodna, pozdravimo se, nekad malo popričamo i to je to.
Ideš u restorane?
– Odemo ponekad, u Karlovcu doduše baš i ne, jer kuham doma što za posao, što za obitelj tako da se ne pojavi potreba. Ali kada smo negdje na putu odemo i generalno mogu reći da smo uvijek bili zadovoljni, nije se nikada dogodilo da odemo razočarani.
Postoji li nešto što ti ne voliš jesti? Kako se zapravo hraniš?
– Nisam baš izbirljiv, iako postoje stvari koje mi ne leže baš. Ne volim baš krvavice, recimo. Hladetinu ne volim, koja je i inače jelo koje ljudi ili obožavaju ili ga ne mogu smislit, ja sam bliži ovim drugima. Od nekih jela koja su da tako kažem opće prihvaćena… ne mogu reći baš da ne volim u smislu da ih ne mogu podnijeti, ali nisam baš ljubitelj štrukli. Što se tiče toga kako se inače hranim, u zadnje vrijeme sam jako pojačao količinu povrća u prehrani, općenito sam morao skinuti nešto kilograma i posvetio sam se tome i dosta je dobro krenulo. Jedem zdravije, krećem se više i zadovoljan sam rezultatima.
Imaš li, s druge strane, neko jelo koje obožavaš, a da te je sram priznati, ono što bi vani nazvali “guilty pleasure”?
– Imam i zapravo stvarno me sram priznati (smijeh). Ne može jednostavnije, nije nešto što će bilo tko preporučiti, ali to mi je baš taj “guilty pleasure”. Jednostavno, komad kruha, na njega jetrena pašteta i preko nje koncentrat od rajčice! Ne znam jesi li kad probao, ali meni je to… ufff.
Godina se bliži kraju, postoje li već neki planovi za 2024.? Što nas novo očekuje u “Sašinoj kuhinji”?
– Da, ima dosta planova. Oni koji prate stranicu i naše društvene mreže vjerojatno su već vidjeli da se trudim uvesti malo modernije namirnice, malo više “živosti” u recepte. Jasno, uvijek će biti i klasičnih recepata, ali želimo ponuditi i nešto novo. Također, već u ovoj godini krenuo sam malo više s promocijom po raznim eventima, bio sam i tu u Karlovcu na Danima piva, u Zagrebu u City Center One na zgodnom događanju za djecu, gostovao sam u Gorskom kotaru, cilj nam je u 2024. izaći još više među ljude na takvim eventima, posjetiti više gradova, više se družiti s pratiteljima, jer prva iskustva su odlična.
Znači, nisi se zasitio i možemo očekivati da će “Sašina kuhinja” još dugo postojati?
– Imao sam jednu krizu, ali još uvijek me ovo jako veseli. E sad, hoću li se time baviti cijeli život… ne znam. Imam i neke druge želje, ali to neće biti tako skoro. Volio bih možda jednom predavati u nekoj školi, to me dosta privlači, ali to je u ovom trenutku ipak još daleka budućnost.
Koliko zapravo imaš dosad objavljenih videa? Što je najpopularnije?
– Videa je negdje oko 1400. Trudim se biti raznolik, ima svega od mesnih jela i bureka do preko 50 vrsta salata i raznih ribljih jela. Jednako tako su i interesi pratitelja različiti, ali rekao bih da je najviše interesa ipak za kolače.
Imaš li slobodnog vremena? Kako ga najradije provodiš?
– Vremena je, moram priznati, jako malo. Ima dana kada radim i po 14-16 sati. Često bude teško, ali uvijek se vratim na ono da sam imao tu sreću da spojim nešto što jako volim s karijerom. Kada ima slobodnog vremena… pa, odrastao sam na Rakovcu, odmah pored Korane tako da je i danas Korana jedan od glavnih izvora opuštanja, bilo da je riječ o kupanju, bilo da je riječ o šetanju, ili, što mi je jedan od najdražih načina opuštanja, pecanju. Kada ima vremena podružim se s kumom Goranom Martinovićem, jasno druženje s obitelji kad sam doma, pogledam neki SF film… i to je to! Idemo kuhat’!
Razgovarao: Darko Lisac