Kapetan vrlo mlade postave premijerligaša Karlovca Domagoj Smojver s optimizmom gleda na završnicu teške i nezgodne sezone karlovačkih rukometaša.
U preostalih šest utakmica HRK Karlovac potrudit će se prije svega izbjeći izravno ispadanje, a potom po mogućnosti i kvalifikacije za ostanak. Trenutno je zbog olimpijskih kvalifikacija aktualna dvotjedna stanka, koja bi također mogla pomoći pri skupljanju dodatne koncentracije i samopouzdanja pred odlučujuće susrete.
– Malo promjene svakodnevnog ritma uvijek dobro dođe, pogotovo nama sad nakon što smo ušli u nastavak prvenstva lošije nego što smo se nadali i očekivali. Jasno, to je samo stanka u prvenstvu, nije odmor, i na ovaj razgovor dolazim s treninga u teretani, morat ćemo ozbiljno raditi u ovom periodu, jer sada nam je svaka utakmica izuzetno važna.
Pa evo kad si već sam spomenuo, gdje je “zapelo”, jesi li očekivao bolje rezultate?
– Sigurno da sam očekivao bolje rezultate, ali znao sam da će ovo biti teška sezona. Ovo je jako jako mlada ekipa, koja ima svoju perspektivu, ali kojoj nedostaje iskustva. Još smo imali nesreću da nas dosta prate ozljede tijekom sezone, pogotovo baš tih iskusnijih igrača i zato neke oscilacije nisu čudne. Kada smo kod stanki, malo u šali, a malo u zbilji mogu reći da mi je stvarno žao da ova dulja zimska stanka nije došla malo kasnije, jer tada smo zaigrali najbolje, bili u odličnoj formi i vjerujem da bismo, da se igralo tada još koje kolo, nastavili s pobjedama. Tijekom priprema smo opet imali i pehova, i ozljeda, i bolesti, i nekih većih privatnih obaveza nekih od ključnih igrača, tako da je sve to rezultiralo ovim dosta nespretnim ulaskom u drugi dio sezone, pogotovo što se tiče domaćeg poraza od Dubrave.
Pretpostavljam da ipak vjeruješ u ostanak u Premijer ligi? Je li moguć i bez kvalifikacija?
– Naravno da vjerujem u ostanak, a svakako je moguće da to ostvarimo i bez kvalifikacija, iako je sada najbitnije ići korak po korak. Kada je u pitanju izravno ispadanje činjenica je da sada imamo ipak osjetnu prednost pred Moslavinom od četiri boda, a uzevši u obzir da imamo dobar raspored zaista ćemo si biti sami krivi ako uspijemo to prokockati. Ali, zbog tog dobrog rasporeda, pri čemu mislim na tri domaće utakmice i gostovanje u Kaštelima kod ekipe koja je već ispala mislim da bismo mogli izbjeći i kvalifikacije.
Ako do njih ipak dođe? Nemamo dobro iskustvo od prije dvije godine…
– Istina je, nemamo, ali vjerujem da bi sada trebalo biti drugačije. Ta pretprošla sezona je meni i danas nejasna i muči me, jer sam siguran da smo imali momčad i kvalitetu za puno više. I bila je izuzetno izjednačena tako da je nama falilo jako malo da uđemo u Ligu za prvaka da bi nam se na kraju dogodilo ispadanje. Mi smo tad u Poreču u prvom dijelu odigrali odličnu utakmicu i izgubili jedan razlike, pri čemu je njihov golman imao 20-ak obrana i time nas “uništio”. Znači, stvarno nijansa. I onda Poreč ode u Ligu za prvaka, mi u Ligu za ostanak… onda tamo propustimo pobjedu u Rijeci, gdje smo praktički već dobili utakmicu i onda ostali bez jednog boda, s tim da mislim da smo tamo i oštećeni u samoj završnici. I na kraju u kvalifikacijama taj Metković s revanš utakmicom tamo, što je bila najgora moguća solucija – odlična ekipa s jakom potporom i nažalost završilo je kako je završilo.
Ako budu kvalifikacije ove godine su trenutno na tim pozicijama u prvim ligama Umag i Bjelovar. Znaš li nešto više o njima?
– Mislim da bi ove godine u kvalifikacijama trebalo biti lakše, što naravno ni slučajno ne znači – lako. Ali, ipak lakše nego u toj priči s Metkovićem. Mislim da smo bolji i od Umaga, a i od predstavnika Sjevera, za kojeg ja zapravo mislim da će na kraju biti Sisak. Jasno da će sve to, dođe li do tih utakmica, trebati potvrditi i na parketu.
Svi se nadamo da do toga doći, no dogodi li se ipak da Karlovac ispadne iz Premijer lige planiraš li ostati ili opet potražiti rukometnu sreću negdje vani?
– Ja sigurno ostajem. To sam u biti prelomio onda kada sam se i vratio u Karlovac, da odlazaka više neće biti. Ponuda je bilo i vjerojatno će ih još biti, ali ako nisi, ne znam, Luka Cindrić, onda to i nije tako velik novac pa kad sam sve zbrojio i oduzeo zaključio sam da je onda ljepše doma, tu su mi i prijatelji, brat, cura, odnosno sada već zaručnica… a uz sve to, ja vjerujem u ovu ekipu i vjerujem da će se karlovački rukomet dignuti i opet biti pri hrvatskom vrhu. I ako ispadnemo treba se potruditi da se nastavi bez drame, jer siguran sam da Karlovac i zaslužuje i ima potencijal da bude klub koji će opet biti barem u Ligi za prvaka. Cilj mi je odigrati još koju europsku utakmicu za Karlovac.
Jesi li imao tih iskustava ili si premlad?
– Jesam, onu posljednju godinu kada je Karlovac igrao u Europi sam već bio u postavi, i u prvom kolu protiv Manchestera, a igrao sam malo i protiv Metaloplastike što je već bila puno jača utakmica. To mi je baš drago sjećanje i volio bih to ponovno doživjeti.
Spomenuo si svoj povratak u Karlovac. Igrao si samo u Vinkovcima?
– Vinkovcima i Bjelovaru, u Bjelovaru sam završio u onoj pandemijskoj sezoni koja je prekinuta zbog koronavirusa i tada sam odlučio da se definitivno vraćam u Karlovac. To je zapravo ono što bi po meni trebao biti glavni cilj karlovačkog rukometa, da stvorimo uvjete da igrači ne odlaze ako to nije nužno. Mi smo bili sjajna generacija kao klinci, bili smo i prvaci države, ali s vremeno se to sve osipalo. Meni je žao da dolazi do baš takvih situacija kao što je moja, da jedan talentirani mladi igrač ode u Vinkovce. I time ne želim ništa loše reći o Spačvi i o Vinkovcima, naprotiv, bila je to super sezona, sve je bilo u najboljem redu, igrao sam dobro, lijepo su me primili, ali želim reći da bi Karlovac svakako trebao imati klub koji će biti na toj razini, tako da domaći dečki ne moraju ići u slične klubove. Jedno je kad si top kvaliteta, normalno je da nitko ne može zadržati jednog Luku Cindrića ili nekog igrača kojeg zove Zagreb PPD. Ali, dosta je dečki odlazilo u Vinkovce, Križevce, Varaždin… tu se trebamo opet nametnuti i izjednačiti s tim sredinama.
Kako?
– E sad… moje je da igram i ni ne volim se baš previše petljati u druge stvari. Ali sigurno je da za to nisu potrebna neka nemoguća ulaganja. Vjerujem da bi dosta dobrih karlovačkih rukometaša ostalo ili se vratilo već i samo kada bi imali ovdje osiguran posao. Naravno da bi bilo još ljepše da se pojavi neki jači sponzor, ali, kažem, ostavljam to drugima da vode brigu o tome.
Kada smo kod tvoje generacije, koja je stvarno imala odlične rezultate, kako si se uopće našao u rukometu? Povukao te brat?
– Zapravo i nije. Jasno, imalo je i to utjecaja, ali mene je najviše povukla reprezentacija 2004. na Olimpijskim igrama u Ateni, to se živo sjećam kako sam gledao i navijao i oduševljavao se pobjedama i to je bio glavni okidač i meni i mnogima iz društva da krenemo na rukomet. Neki su ostali, neki brzo odustali… Isprva je to bilo preko Rukometne škole, u OŠ Grabrik, a kasnije je HRK Karlovac bio logičan nastavak.
Igrao si i u reprezentaciji u mlađim kategorijama? Misliš li da si mogao i više?
– Pa, ne znam. Igrao sam na Europskom olimpijskom festivalu mladih za Hrvatsku, igrao sam i na jednom EP, ali da budem iskren nisam se ni ja tu baš previše gurao, jednostavno su u tom trenutku na mojoj poziciji bila dva dečka bolja od mene i nije mi bilo ni previše interesantno provest mjesec dana na klupi.
Nakon ove stanke očekuje vas jako važna domaća utakmica protiv Rudara. Je li prerano za najave?
– Ja nikad nisam volio baš prognozirati. Mogu pozvati ljude da dođu i daju nam podršku, jer i nama je uvijek drago i ponese nas kad se publika probudi i “gura” nas prema boljem rezultatu. Rudar je uvijek bio jako nezgodna i čvrsta momčad, oni su svakako jedan klub u koji se vrijedi i ugledati, imaju odlične klince u svim kategorijama, i vjerujem da će biti samo sve bolji i bolji kroz godine. Ali, naravno da u ovoj situaciji mi u svakoj domaćoj utakmici moramo ići na pobjedu i nadam se da ćemo ovog puta biti pravi svih 60 minuta i to i ostvariti.
Kako provodiš slobodno vrijeme?
– Koje slobodno vrijeme? (smijeh) Dok je sezona slobodnog vremena je stvarno jako malo, uz treninge i posao, utakmice… ono što ostane najviše volim iskoristiti za malo opuštanja, šetnju sa zaručnicom, kavu s prijateljima, ako baš ostane nešto vremena i za mene volim odigrat neku dobru igricu i to je uglavnom to.
Planiraš li ostati u rukometu i nakon igračke karijere?
– Planiram. Završio sam na DIF-u trogodišnji stručni studij za izobraznu trenera, tako da je to sigurno jedna od vrlo vjerojatnih opcija u daljnjoj karijeri. No, zasad još uvijek uživam u igranju.
Razgovarao: Darko Lisac