Naš današnji sugovornik predstavio se sinoć svojom prvom samostalnom izložbom sugrađanima, koji ga već dobro znaju iz Knjižnice za mlade.
Iako, tu odrednicu treba ipak staviti s određenom ogradom, jer trenutačno i nije u Knjižnici za mlade već u glavnoj zgradi karlovačke knjižnice. Ipak, nije riječ ni o “transferu”…
– Knjižnica za mlade je samo izdvojeni odjel Gradske knjižnice Ivana Gorana Kovačića, tako da smo mi svi zaposlenici knjižnice. E, sad, načelno vjerujem da se i dalje Sanja (Graša, op.a.) i ja vodimo i kao djelatnici Knjižnice za mlade, ali smo zbog trenutačnih okolnosti s radovima uglavnom smješteni u glavnoj zgradi, dok se u Knjižnici za mlade svi izmjenjujemo, sada je tamo kolega Pereta.
Koliko su radovi “naškodili” Knjižnici za mlade? Je li uopće dostupna?
– Dostupna je, ali sigurno je da i mi trebamo izdržati ovaj period, jer nismo tako pristupačni kao inače. Nije stvar samo u Aglomeraciji, nego nas očekuje i obnova krovišta, tako da u ovom trenutku Knjižnica za mlade radi samo u jutarnjoj smjeni, sa skraćenim radnim vremenom, a mi smo na drugim zadacima, ja sam tako na Studijskom odjelu u glavnoj knjižnici.
Ali, planiraš se vratiti tamo kada situacija opet bude normalizirana?
– Mislim da da, jasno, to će ovisiti i o raspodjeli poslova, ali ja bih volio. Sanja i ja se i dalje osjećamo kao zaposlenici Knjižnice za mlade, ona je sada na Odjelu za djecu i mladež, puno toga smo tamo pokrenuli, puno je ideja još prisutno i vjerujem da će Knjižnica za mlade, s nama, ali i eventualno s nekim drugim, ubrzo po završetku svih radova, opet zasjati u punom sjaju. Imamo već i neke nove ideje, svakako planiramo nastaviti i neke stare popularne programe…
Kako si zapravo došao do tamo? Jesi li završio bibliotekarstvo?
– Jesam, ali tek kasnije. Završio sam filozofiju i religijsku kulturu, ali nikada nisam radio u struci. U početku dok sam tražio stalniji i konkretniji posao radio sam svašta, dugo sam recimo očitavao brojila. Onda se ukazala prilika u novinarstvu pa smo par godina bili i kolege, radio sam u tadašnjem “Karlovačkom listu”, zatim u dopisništvu HRT-a, jedno vrijeme i na TV 4 rijeke… a, onda se ukazala prilika u Knjižnici za mlade i mogu reći da sam s vremenom zaista jako zavolio ovaj posao. Daleko od toga da je miran i statičan kako neki misle, ali u svakom slučaju je lijep i ugodan.
Čitaš li ili te uz sve te knjige ne privlači posebno da ih još i konzumiraš?
– Haha, ne, ne, nisam ih se “zasitio” gledajući ih. Čitam jako puno, ne samo knjige, nego i stripove. Ukusi su mi različiti, ne patim od toga da moram čitati samo neku profinjenu literaturu, recimo sad su mi u fokusu skandinavski krimići. Što se stripova tiče, tu sam, pak, najširih mogućih ukusa i interesa, čitam sve od Alana Forda, Zagora i Bleka pa do ozbiljnih i mnogima “teških” strip izdanja.
E sad dolazimo i do fotografije, od kuda ona u priči?
– U fotografiju me “odvukao” prijatelj Miodrag Miki Vasilj. Mogu reći da mi je on i mentor, mene je privlačila fotografija kao oblik dokumentiranja određenih situacija i događaja, zatim kasnije i kao priliku za otkrivanje i razotkrivanje stvari koje nam nisu toliko vidljive, iako svakodnevno prolazimo pored njih, a Miki mi je tu puno značio u početku sa svojim uputama, savjetima i zajedničkim foto izletima.
Došla je na red i prva samostalna izložba, no u kontekstu ovog razgovora i malo nezgodna, jer je jednodnevna, odnosno u okviru programa Scena u kvartu. Kad ljudi budu čitali ovaj intervju već će biti održana jučer. Hoće li se ipak moći vidjeti negdje?
– Hoće, iako je osnovna ideja vezana uz Scenu u kvartu i izložbu tijekom same manifestacije u subotnju večer, zainteresirani će je moći razgledati u prostorijama KAoperative i nakon toga.
Izložba nosi naziv “Seanse”, na što aludira naslov?
– Nije riječ o motivima, već o načinu na koji su nastajale, odnosno mojim šetnjama koje mogu tako nazvati – seanse. Prvenstveno je riječ o jutarnjim, ili da budem još precizniji ranojutarnjim šetnjama gradom. Volim te šetnje i same po sebi, volim gledati kako se grad budi, a u takvim okolnostima, dok je još sve mirno i dok ni ti sam nisi užurban često primijetiš neke stvari koje ti inače lako promaknu. Tu je onda došla i fotografija i traganje za upravo takvim detaljima i slikama koje su uvijek tu negdje pored nas, ali ih rijetko zaista vidimo.
Isključivo karlovačke šetnje?
– Gotovo isključivo, ipak sam Karlovčanin i najviše volim otkrivati u našem gradu takve stvari. Ima poneki detalj i iz Zagreba, ali sve ostalo je karlovačko.
Je li to ovo i prva izložba uopće?
– Prva samostalna, a dosad sam dva puta izlagao u suradnji. Prvi puta je bila riječ o izložbi “Ego (isti)” na kojoj smo zajednički izlagali Miodrag Vasilj i ja, a pridružila nam se i moja kći Lucija Polović, koja je također u to vrijeme bila često u našim fotografskim šetnjama. Drugi puta izlagao sam na zajedničkoj izložbi na Starom placu uz Dan grada, u okviru programa udruge KA-MATRIX.
Postoje li već neki daljnji planovi?
– Fotografiram redovno, ali ne mogu reći da imam neke posebne planove. Više planova i želja imam što se tiče tečaja mobilne fotografije “Mobitel nije samo selfie” koji sam pokrenuo u Knjižnici za mlade, bio je često i dio Đačkih dana, ali i izvan toga jedno vrijeme radili smo ga redovito, gotovo na mjesečnoj bazi, a interes mladih je bio zaista dobar. Sada smo to morali privremeno pauzirati, no vjerujem da će uskoro ponovno krenuti.
Puno putuješ?
– Pa, da, može se reći. To je opet neki bijeg od ustaljene svakodnevice. Jako volim prirodu iako moji izleti nisu samo tog tipa. Planinarim, odlazim na izlete u prirodu, ali ima tu i takozvanog “city breaka”, nema nekog posebnog pravila, postoji već ekipa koja je uvijek spremna za neki bijeg. Svakako, tu su supruga i kći, ali i prijatelji, a povod nije teško naći. Evo, baš nedavno je netko od nas vidio negdje na internetu fotku vidikovca na Rogli i u par poruka smo se dogovorili da idemo na Roglu. I onda na kraju smo na Rogli bili možda sat vremena, a cijeli dan smo proveli u Mariboru. Volim te neke spontane i opuštene izlete. Ne volim kada ti je sve isplanirano, kada imaš vodiče koji te “tjeraju” ovdje ili ondje, koji ti unaprijed isplaniraju što će posjetiti i kada. Meni je jedno od najnezaboravnijih putovanja bilo još prije 20-ak godina u Rumunjskoj, a išli smo tamo bez ikakvog plana, samo smo na karti pogledali u koje bi gradove mogli svratiti i kojim redom.
Imaš li neostvarenih želja što se tiče putovanja?
– Toga uvijek ima. Volio bih ja svugdje otići, ali opet kažem, dosta mi ovisi o tome kakav je plan i program, više bih volio da je to u mojoj režiji. Volio bih na Island recimo, kao i u sve skandinavske zemlje.
To su te krimići privukli?
– Haha, moguće da. Ili obratno, interes prema Skandinaviji me doveo i do čitanja.
Razgovarao: Darko Lisac