Već treću godinu u Karlovcu se tijekom ljeta odvija "Prvi karlovački desetoboj", zanimljivo i prilično originalno natjecanje koje je osmislio Matej Brnardić. Kako je sve počelo, govori u našem današnjem nedjeljnom podnevnom razgovoru:
– Pa ideja se zapravo počela rađati odmah negdje po povratku u Karlovac. Nakon fakulteta sam ostao raditi i živjeti u Zagrebu, ali uvijek je negdje bila i mogućnost povratka, a definitivno sam prelomio, odnosno supruga i ja, nakon potresa. Odlučili smo preseliti u Karlovac, a čim sam došao ovdje probudila mi se i želja da radim nešto javno, što bi moglo biti vrijedno i za cijeli grad i druge građane.
To ti je prva takva “akcija”?
– Pa je, imao sam i prije raznih ideja i želja, ali nekako kada si klinac onda si malo i nesiguran obično, opterećuješ se time što će drugi reći, misliš da ne možeš ti to, pitaš se hoće li te uopće netko podržati pa često ideje, kod nekih sigurno i jako dobre, ostanu neostvarene. Sada više nije tako pa sam se odvažio, polako je sve to počelo, razvija se, a vidim u budućnosti i potencijal za još veću i zanimljiviju priču.
Ovo je zapravo treći “Prvi karlovački desetoboj”?
– Da, treći, ali može se reći i da je prvi pravi. Prve godine to je bila svojevrsna proba, isprobavanje same ideje i toga kako bi to sve izgledalo i odradili smo ga uglavnom posve privatno, kolege Ivan Biočić, Ivan Krčmar i ja. Prošle godine, pak, malo sam ozbiljnije testirao cijelu priču i imali smo tri desetoboja, odnosno tri grupe, a ove je po prvi puta priča ozbiljnije oglašavana i promovirana i mogu reći da sam zadovoljan tim početnim interesom, jer imali smo 12 grupa, dakle 36 sudionika. Mislim da neće baš sve grupe završiti svoj desetoboj, ali svejedno mislim da ima razloga za zadovoljstvo, a sigurno da ima i prostora za dodatno širenje.
Što je zapravo “Prvi karlovački desetoboj”? Kakav je koncept natjecanja?
– Koncept je takav da se natječu trojke u deset disciplina, kako i samo ime sugerira. Svaki od natjecatelja bira po tri sporta, a oko desetog se dogovaraju sami. Nekih ograničenja ipak ima, odnosno natjecatelj ne može odabrati tri utrke, postoji lista sportova i disciplina koje su na raspolaganju i iako svatko bira ono u čemu misli da će biti uspješniji s te strane smo napravili da ipak to ne bude prevelika dominacija i da se sad ne pojavi npr. atletičar koji će reći da su njegove discipline utrke na 100 metara, 400 metara i 800 metara.
Sve su sportske discipline? Ili netko može, ne znam, predložiti Čovječe ne ljuti se?
– Haha pa nije bilo baš toga, ali tko zna. U biti postoji ta lista koja zasad ima nekih 35 potencijalnih sportskih disciplina i iz koje ljudi biraju, no kada je u pitanju deseta disciplina, ona oko koje se zajednički dogovaraju, tu imaju puno veću slobodu pa je bilo i nekih vrlo zanimljivih, a i zabavnih odabira. Tako je ove godine jedan trojac osmislio “pivski kilometar” po uzoru na postojeće “beer mile” utrke. Malo su si smanjili kilometražu, ali ostalo je da prije utrke i nakon svakog kruga piju pivo. Jedna ženska grupa odabrala je, pak, “beer pong”, no mislim da ga još nisu odradile.
Koliko zapravo vremena imaju grupe da odrade desetoboj? Spominješ da ga neki i nisu završili…
– Da, zasad je sedam grupa od 12 završilo desetoboj, vjerujem da će još neke, a neke vjerojatno i neće uspjeti. Rok je na prvi pogled dugačak, krenuli smo sredinom lipnja, a upravo sada ulazimo u zadnji tjedan kada je moguće dovršiti desetoboj, ali riječ je o specifičnom natjecanju pa to i nije baš tako lako. Jasno da je sve to amaterski i ljudi se trebaju dogovarati kada će se naći, netko ode na more na dva-tri tjedna pa se vrati pa onda ode drugi, imali smo i slučajeva ozljeda koje onda nekoga izbace iz natjecanja na neko vrijeme, a nema smisla da se natječu samo dvojica… Ima i disciplina za koje treba pronaći i opremu, ne samo lokaciju za igru, što je ponekad malo komplicirano, ali zna biti i dosta atraktivno, recimo jedna grupa je ove godine odabrala streličarstvo pa su si kupili cijeli set i na kraju u šancu imali zanimljivo natjecanje koje je privuklo i pažnju prolaznika.
Tko se prijavljuje? Spomenuo si da ima i djevojaka, a jesu li to sportaši i sportašice ili ljudi koji se žele samo zabavljati? Jesu li sve Karlovčani?
– Većinom jesu sportaši, što aktivni što bivši, ali ima i ljudi koji su se prijavili iz zabave. Slagao sam grupe na osnovu prijavnice u kojoj su i sami izrazili ono što im je važnije, ali i naveli svoja sportska iskustva tako da ima grupa koje su vrlo ozbiljne i u kojima su kvalitetni sportaši, ali i onih u kojima se obični dečki ili cure jednostavno dobro zabavljaju. Imali smo ove godine tri ženske grupe i to mi je osobito drago, jer mi se čini da u mnogim aktivnostima fali djevojaka, od kvizova do, eto, “Prvog karlovačkog desetoboja” pa ih pozivam da se jave u još većem broju. Natjecatelji uglavnom jesu iz Karlovca i šire okolice, ima ih nešto iz drugih mjesta iz županije, a jedan je natjecatelj iz Zagreba. Jasno, sam koncept je takav da je ipak bolje da su ljudi iz istog grada, jer i njima je ponekad teško dogovoriti termine i raspored svih deset disciplina, a kamoli kad je netko iz drugog grada.
Nagrade?
– Zasad relativno skromno, ali planiram od sljedeće godine i to dignuti na malo veću razinu, nadam se i uz neke sponzore. No, i ove godine svi će dobiti svoje zaslužene medalje, svi će dobiti i prigodne majice, a na kraju ćemo napraviti i jednu zajedničku feštu uz roštilj.
Ti također i dalje nastupaš ili si samo “nadzornik”?
– I jedno i drugo! Naravno da nastupam, žao bi mi bilo da ne, a što se tiče drugih grupa trudim se doći na što je moguće više njihovih nadmetanja, često i pomognem kada je potrebno nešto oko opreme, traženja lokacije i slično.
Koliko se “Prvi karlovački desetoboj” može širiti?
– To je dobra stvar, jer u biti se može širiti gotovo bez ograničenja. Uvijek će to biti grupe od tri osobe i sad je samo na njima da si poslože discipline i raspored. Ja bih svakako volio da se što više ljudi uključi, ove godine je bilo lijepo, a vjerujem da sljedeće godine može biti i još više sudionika i sudionica.
Jesi li čuo za nešto slično negdje u Hrvatskoj ili u svijetu?
– Nisam, ali to mi zaista nije ni bitno. Cilj mi je bio pokrenuti nešto što će animirati ljude i pokrenuti ih, što će spajati sport i zabavu i potpuno je nebitno je li to originalna ideja ili postoji još negdje, uostalom jako je teško danas biti potpuno originalan i izmisliti nešto što baš nikada i nigdje nikome nije palo na pamet. To nije ni važno, glavno da se družimo.
“Prvi karlovački desetoboj” ipak naglasak ima, naravno, na sportu. Jesi li se ti bavio aktivno sportom?
– Pa ja sam iz generacije u kojoj je sport još bio važan i s jedne strane svi smo se bavili svim sportovima (smijeh). Znaš ono, u ulici, po livadama, svi su htjeli sudjelovati u svemu i bilo je super ako si dobar u nečemu. Tako mogu reći da mi je uvijek bio i danas ostao nogomet najveća ljubav i da ga igram cijeli život, ali nikada ga nisam zaista trenirao u nekom klubu. Trenirao sam zato stolni tenis u Dugoj Resi, u Aquaestilu i netko bi se možda iznenadio ali to je sport koji mi je dao sjajne kondicijske temelje. Nakon toga sam se prebacio na atletiku, bio sam u KA Timu i uglavnom trčao cestovne utrke. Volim i istraživati sportove, jako volim male sportove i ne volim kad ih netko podcjenjuje.
A izvan sporta?
– Na prvom mjestu sam, naravno, tata. Onda tu ide posao, imam svoj samostalni obrt, bavim se marketingom, copywritingom… kuham pivo, to mi je isto velika ljubav.
Samo za sebe ili?
– Samo za sebe. I za prijatelje naravno. Uvijek me zanimao taj proces i na kraju sam se odvažio i sam isprobati i mogu reći da je stvarno poseban trenutak kada kušaš nešto svoje, nešto što si sam napravio. Posebno ako je dobro (smijeh)! Volim i kvizove, mada ih ne igram toliko često, volio bih da to bude i češće.
“Prvi karlovački desetoboj” se nastavlja? Ima li i drugih planova?
– “Prvi karlovački desetoboj” se sigurno nastavlja, a imam i drugih planova. Jedna stvar koja mi nedostaje kod desetoboja je – publika. Recimo, oduševljen sam Ljetnom ligom u Šancu i mislim da je potrebno još takvih događanja i stvari koje bi bile zanimljive i za publiku. Sad, desetoboj to teško može biti, jer on nema svoje fiksne termine i samim tim se ne može ni reklamirati, ali razmišljam o pokretanju racketlona za koji mi se čini da bi mogao biti zanimljiv i onima koji bi voljeli sudjelovati, ali da bi mogao biti zabavan i za publiku. Znaš li što je racketlon?
Ja znam, ali hajde da objasnimo i čitateljima…
– Dakle, riječ je o natjecanju koje se sastoji od tenisa, stolnog tenisa, badmintona i squasha, dakle sportova s reketom. U svakom sportu igra se jedan set do 21 poena. U našoj verziji to bi ipak bilo bez squasha, jer nema terena, no zato bi se ova tri sporta mogla organizirati i na jednoj lokaciji, a samim tim to onda otvara mogućnost i da to bude zanimljiv događaj i za sudionike, ali i za publiku.
Razgovarao: Darko Lisac