NEDJELJOM U PODNE

NEDJELJOM U PODNE

Tamara Ljikar: Meni je ovdje prelijepo,voljela bih ostati u Karlovcu, baviti se pivarstvom i učiti djecu šahu!

Tamara Ljikar: Meni je ovdje prelijepo,voljela bih ostati u Karlovcu, baviti se pivarstvom i učiti djecu šahu!

Proteklog vikenda za Karlovački šahovski klub u prvoj postavi, po prvi puta u dugoj povijesti kluba - nastupila je djevojka, 21-godišnja Vukovarka u Karlovcu, Tamara Ljikar. I njoj je to bio svojevrsni debi, po prvi puta zaigrala je u Open konkurenciji (šah, što mnogi ne znaju, zapravo nema mušku i žensku konkurenciju, već otvorenu i žensku konkurenciju). Ovog vikenda trebalo je na rasporedu biti drugo kolo, ali epidemija koronavirusa odgodila je i sva šahovska natjecanja, s čim naša sugovornica i nije baš sretna.

- Podržavam mjere zaštite onih ugroženih, ali ponegdje se otišlo predaleko. Evo, radim kao konobarica i kafići rade, trgovački centri su otvoreni, ali zabranjen je šahovski meč u kojem sudjeluje 12 ljudi i nije riječ o kontaktnom sportu. No, kako je tako je, nadam se da će sve ovo brzo završiti....

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Da se vratimo malo na početak priče, od kuda ti u Karlovcu, a od kuda u šahu?

- Ha, s čim ćemo prvim?

Ajde šah...

- Moj tata je bio odličan šahist, iako ako ćemo još dalje otići u prošlost moj pradjed je zapravo bio zaljubljenik u šah i on je naučio cijelu obitelj igrati šah, a tata je to najozbiljnije shvatio i primio se toga i bio je i višestruki prvak Jugoslavije u mlađim kategorijama, ali onda je rat prekinuo cijelu tu priču. No, i nakon rata se vratio šahu, ne više na tako ozbiljnoj razini već se puno više posvetio radu s mladima, što je, mislim, i inače velik nedostatak u Hrvatskoj. Postoje zemlje koje imaju šah kao obavezan predmet, kod nas je rijetkost i ovo što tata radi po Vukovaru, da obilazi škole i trudi se naučiti djecu šah i zavoljeti ga.

Tako si onda pretpostavljam počela i ti?

- Pa, da, negdje sa 4 godine me naučio povlačiti figure, tada je to sve još bila igra, ali svidjelo mi se, voljela sam biti uz tablu i s negdje 9 godina sam se učlanila i u vukovarski klub Vukovar 91, koji je dosta poznat u šahu, dao je dosta poznatih igrača, recimo Mladen Palac je tu sigurno jedan od najpoznatijih.

A kad si prvi put pobijedila tatu?

- Haha, nikad!

Nikad?

- Nikad. Ali ne igramo ti mi na taj način, recimo dok me učio i trenirao kako je prolazilo vrijeme on bi mi davao prvo par figura "fore", pa jednu jaku, pa malo slabiju i tako, sve dok nisam mogla kako-tako igrati s njim i bez figura. No, to je bilo više u smislu treninga, nemamo običaj sjesti pa igrati klasične mečeve.

Ali si zato pobjeđivala druge...

- Jesam, dobro je išlo, puno puta sam bila prvakinja Hrvatske u mlađim kategorijama, evo kad bi nešto morala izdvojiti to je vjerojatno kada sam sa 13-godišnjakinja pobijedila na državnom prvenstvu U13 ali i U17 i pozvana sam na završni turnir 8 najboljih šahistica Hrvatske u seniorskoj konkurenciji. To mi je bila strašna stvar, bila sam zadnja jasno, ja 13-godišnjakinja među velemajstoricama, ali jako puno mi je to značilo i kao priznanje i kao prilika da igram s puno jačim igračicama natjecateljske mečeve.

U tom periodu imaš i nekoliko nastupa na svjetskim prvenstvima? Kako si prolazila?

- Je, pet. Pet svjetskih prvenstava i Šahovska olimpijada mladih. Prolazila sam solidno što se tiče ukupnog rezultata, a dobro ako se uzme u obzir rejting. Šahisti to često gledaju i kao prvi kriterij, dakle mogu se evo pohvaliti da sam se sa svakog SP vratila s boljim rejtingom, nikad nisam odigrala ispod svoje trenutne kvalitete. Ukupni rezultati su bili okej, iako mi je žao za SP u Južnoafričkoj republici gdje sam na kraju bila 28. što je isto super za konkurenciju kakva je na tim prvenstvima, pogotovo ako uzmemo u obzir da većina zemalja nažalost u šah ulaže puno više nego mi. Ali tamo sam negdje u šestom kolu, kad sam odlično stajala na ljestvici, imala dobijenu partiju i skiksala i to te onda i mentalno poremeti i do kraja turnira sam ipak pala na to 28. mjesto, i dalje lijep rezultat, ali mislim da sam tamo mogla i puno bolje.

Spomenula si da druge zemlje ulažu puno više... s tim si imala i problema kao djevojčica?

- Ima nažalost kod nas problema, da. Recimo sva ta državna prvenstva koja sam osvojila, igrala sam iz ljubavi prema šahu i sa željom da odigram što bolje, ali u glavi imaš i dodatni pritisak, jer je koncept takav da ako si prvi, onda ti šahovski savez podmiri sve troškove. A nije baš svakom jednostavno otići na prvenstvo, biti u drugom gradu nekoliko dana, nema u šahu velikog novca koji se vrti, većina plaća sve to iz svojih džepova.

U Vukovaru si igrala do kraja srednje? Tu sad dolazimo i do onog dijela "od kuda ti u Karlovcu"...

- Za klub sam igrala zapravo do drugog srednje, onda su se poklopili neki privatni problemi s klupskim problemima, morala sam početi i raditi, a u klubu jednostavno nisam više mogla napredovati, jer je u Slavoniji jako malo turnira i klubova i prilike da se igra. Igrala sam nakratko za neke manje klubove, ali šah je ipak padao u drugi plan. Što se Karlovca tiče, moja je prva ideja bila da idem na KIF, ali nije mi se baš svidjelo na prijemnom, nije se poklapalo s nekim mojim željama vezanim uz šah. Druga ljubav su mi bili prirodni predmeti, prehrambena tehnologija me posebno zanimala, a onda sam primijetila taj studij pivarstva u Karlovcu. I to mi se sve jako svidjelo, a istovremeno nisam baš ni željela u Zagreb, Vukovar je miran gradić i sviđa mi se takav način života, htjela sam nešto slično i činilo mi se da bi Karlovac mogao biti ono što tražim.

I jesu li ti se ispunila očekivanja?

- I više od toga, prelijepo mi je ovdje. Na Veleučilištu ide dobro, završna sam godina, eto radim povremeno, predsjednica sam Studentskog zbora i, možda i najvažnije, opet igram šah. Počela sam zapravo za žensku ekipu Mladosti iz Zagreba, s njima sudjelujem na ženskim prvenstvima, ali prva liga igra se samo jednom godišnje, turnirski, znači imaš tjedan dana i to je to. Zato mi je odlično došla ta prilika da za dvojnu registraciju igram i Treću ligu za Karlovac.

U prvom meču - remi. Jesi zadovoljna?

- Kod mene ti to ide nekim svojim putem obično, kad remiziram onda prvo gledam što sam sve mogla bolje i mislim da sam sigurno mogla bolje, onda shvatim da je svakako moglo i gore i na kraju ipak budem zadovoljna haha. Dobro je bilo, prvi nastup u Open konkurenciji, ekipa je nažalost izgubila, ali vjerujem da ćemo biti bolji u narednim mečevima.

Imaš status majstorskog kandidata, što je potrebno da napreduješ u statusu?

- Što se rejtinga tiče moj je trenutno 1947, a potrebno je 2050, no postoje tu i neki drugi detalji, norme na turnirima ovisno o njihovoj jakosti i slično, da sad ne zamaram ni tebe ni čitatelje haha.

Spomenula si i posao, studentski zbor...

- Radim uglavnom vikendima, konobarim u Boletusu, super mi to dođe za tanak studentski džep, a imaju razumijevanja kada imam neke šahovske obaveze. Studentski zbor je klasika, uobičajen posao, sve što "šteka" dođe nama, ali uglavnom nema većih problema osim ove godine, kao što vjerojatno znaš, problem s menzom. Srećom se to riješilo na najbolji mogući način, ali dosta smo se namučili i sigurno nije bilo ugodno.

Studij je pri kraju, što planiraš nakon toga?

- U Karlovcu je nažalost trogodišnji studij, a ja bih svakako voljela diplomirati. Nisam još sigurna što ću, trenutno mi se čini da je najrealnija opcija Prehrambeno-tehnološki fakultet u Osijeku. Što se posla tiče, ne znam, možda pronađem nešto baš u pivarstvu, ali bilo kakav posao u prehrambenim tehnologijama bi bio dobar.

U Hrvatskoj ili Irskoj?

- Haha pa evo mama i brat su u Irskoj! Ne znam, evo najiskrenije meni je ovdje prekrasno i kada bih mogla birati i da sve bude po mome, ja bih se vratila u Karlovac i tu živjela. Ali, tko zna kako će se odvijati stvari, gdje ću dobiti posao, hoću li možda morati i otići u inozemstvo. Ne brinem previše, eto, Irska je sigurna ako neće upaliti ništa u Hrvatskoj, a ima rodbine i u Njemačkoj, Belgiji... ja bih ipak voljela da ne odem.

A šahovski planovi?

- Evo počela sam malo i sa suđenjem, ali najviše me zanima ovo što tata radi, dakle rad s djecom. Jako bih voljela da uz posao kakav god bio mogu posvetiti jedan dio svog vremena učenju djece šahu, to mi je neki cilj.

Za kraj, imaš i još jednu sportsku ljubav...

- Je, istina, odbojka. U Vukovaru sam trenirala i odbojku, tamo je klub sjajan, cure su prvoligašice, nisam ja bila baš na toj razini, a bila sam još i mala, ali obožavam odbojku. U Karlovcu igram za studentsku ekipu i to je uvijek i lijepo druženje i korisno opuštanje od svih briga.

Smještena si u Studentskom domu?

- Jesam, odličan je, evo sve pohvale za taj projekt, svih 160 mjesta je kontinuirano popunjeno, a radi se i nova zgrada pa vjerujem da će Karlovac uskoro biti pravi mali studentski grad.

Razgovarao: Darko Lisac/KAportal.hr


Reci što misliš!