Nogometaši Karlovca 1919 prije prekidanja prvenstva zbog pandemije koronavirusa napokon su igrali sezonu kakvu navijači očekuju dugo, još od ispadanja kluba iz prvoligaškog društva.

- Moj nogometni put počeo je prije 22 godine u Slunju. Priča je klasična, nagovorili su me prijatelji, a i nije me trebalo puno nagovarati, u toj dobi nismo ni znali za puno drugih igara i sportova osim za nogomet koji smo igrali po cijele dane. Tamo sam prošao kroz selekcije limača i mlađih pionira i već tada, zapravo kao klinac, prešao u NK Karlovac. Nakon prve dvije godine otišao sam i u zagrebački Dinamo na poziv Krasnodara Rore.

Koliko si tada imao godina?

Sadržaj se nastavlja...

- Pa, tada sam imao 14 godina i to je svakako bio početak mog pravog odrastanja. Bilo je potrebno puno truda i rada, puno odricanja, kako mojeg, tako i mojih roditelja. Nije lako u toj dobi odseliti iz roditeljskog doma, prilagoditi se potpuno novoj okolini, novoj školi, novim ljudima... ali bilo je to korisno iskustvo. U Dinamu sam proveo dvije godine, a onda se vraćam u NK Karlovac.

I od tada si neprekidno u klubu?

- Skoro. Bilo je nekih kratkih "izleta", igrao sam u Karlovcu u kadetima i juniorima, a negdje 2008. ili 2009. sam jednu sezonu odradio u Ilovcu i potom kao 19-godišnjak dobio poziv za seniorsku momčad Karlovca koji je tada bio prvoligaš.

Iako se već naslućivalo da će priča završiti loše, sigurno ti je to bila velika stvar, prva liga, ako se ne varam debitirao si baš protiv Dinama? 

- U 1. HNL da, no prije Dinama, a onda odmah nakon toga i protiv Slaven Belupa, gdje smo odigrali 0:0 i razuvjerili one koji su mislili da ćemo u jako pomlađenom i oslabljenom sastavu biti "topovska hrana", igrao sam i dvije kup utakmice protiv Zadra i Hajduka, tu je još bilo bolje stanje u klubu, igrali su Husić, Novinić, Paracki, Špišić... ali slutio se raspad, to je istina. No, unatoč tome, svaki nastup u 1. HNL igraču znači puno, jednostavno naučiš i osjetiš neke stvari koje ne možeš u nižim ligama. Nažalost, bilo je tako kako je bilo pa sam na kraju i ja, zasad posljednji put, napustio NK Karlovac i vratio se u Slunj, gdje sam odigrao jednu sezonu. 

Jesi li očekivao u to vrijeme da će trebati tako puno vremena klubu da se vrati na neku, recimo to tako, pristojniju razinu?

- Nisam. Vratio sam se u sezoni 2014/2015, bili smo četvrtoligaš i vjerovao sam da će ipak napredovanje ići brže. Sada nam je napokon krenulo, borimo se za to prvo mjesto i vjerujem da će i biti naše. Kada sam se vratio u Karlovac zaposlio sam se u HS Produktu, a prošle godine sam uplovio i u bračne vode...

Možda je i to zaslužno za ovogodišnje uspjehe? 

- Haha pa možda, da. U svakom slučaju, iako je klub bio u zaista nezavidnoj situaciji nakon ispadanja iz 1. HNL nisam mislio da će tako puno trebati da se vide neki pomaci. Karlovac je grad koji bi morao imati barem drugoligaša, ne možemo se požaliti ni na uvjete, koji su među boljima u Hrvatskoj. 

Gdje je onda "tajna" ove sezone? Na prvi pogled se čini da nije toliko različita postava, a napokon ste proigrali? Je li u treneru ključ? 

- Ne bih se baš posve složio da nema velikih promjena u postavi, ima tu standardnih igrača i iz prošlih sezona, ali došlo je i nekoliko igrača koji su nam zaista puno donijeli. Sigurno je da i trener ima jako velik utjecaj na igru svake momčadi, pogotovo ako igrači ispunjavaju zadatke koje im trener odredi. No, kao kapetan bih želio zaista pohvaliti i našeg bivšeg suigrača Matiju Štefančića kao trenera, ali i sve svoje sadašnje suigrače. Na početku sezone nije bilo puno ljudi koji su vjerovali u nas, ali eto uspjeli smo pogurati klub prema barem malo boljoj i svjetlijoj budućnosti. 

Međutim, došlo je do nečeg što zaista nitko nije očekivao - pandemije koronavirusa, prekida svih sportskih natjecanja... Hrvatski košarkaški savez donio je ovih dana pomalo čudnu odluku da se sva prvenstva poništavaju, nema prvaka, nema ulaska u viši rang, bojiš li se da bi se tako nešto moglo dogoditi i u nogometu?

- Nažalost, situacija u svijetu je teška i sigurno da je to sada svima na prvom mjestu. Ipak, kada govorimo o sportu nadam se da HNS neće ići putem košarkaškog saveza i poništiti cijelu sezonu, jer bi to bio velik udarac za klub i za sve nas, a i poništavanje truda. Odigralo se dosta, naša prednost je velika i ukoliko ne bude nikakvih mogućnosti za nastavak sezone mislim da bi ipak bilo najpoštenije da se prizna trenutno stanje na ljestvici. No, nadam se da ćemo i odigrati sezonu i doći do tog naslova sportskim putem. Koliko znam postoji ideja da bi se tijekom svibnja i lipnja igrale utakmice ubrzanim ritmom, nadam se da će to biti moguće, a do svibnja teško da ćemo moći na teren...

Kako održavate kondiciju, radite li solo kod kuće, kako je bez treninga? 

- Zadnji trening je bio pred nekih 3-4 tjedna i naravno da je to problem, iako nema ni tog treninga koji ti može nadoknaditi utakmice. Svaki igrač trenira individualno kod kuće, vjerujem da svi to ozbiljno rade, jer smo svjesni da kad se sezona nastavi moramo biti fizički spremni, pogotovo što će se vjerojatno igrati ubrzanim ritmom i trebat ćemo biti maksimalno spremni. 

Kako je tebi u "karanteni"? 

- Kako i svima, sigurno nikome nije lako, ali mora se izdržati. Meni je sretna okolnost što HS Produkt radi normalno pa nisam potpuno zatvoren u kući, no dan je sad takav, posao, kuća, kućni trening...

Ako se prvenstvo nastavi, a svi se nadamo da hoće, misliš li da vam netko može ugroziti naslov? 

- Ne. Istina je da je sport uvijek nepredvidiv, ali stvarno mislim da smo već dosad pokazali da smo najkvalitetnija momčad i bez prvog mjesta možemo ostati samo ako se zaista potpuno poništi prvenstvo.

Kako vidiš izglede kluba u Trećoj ligi? Želje navijača su sigurno i puno veće, no za početak misliš li da ova postava može zadržati trećeligaški status ili da su potrebna pojačanja?

- Iskreno, mislim da je ova ekipa potpuno spremna ostati u Trećoj ligi i da bismo ostali bez ijednog pojačanja, ali također mislim da bi se trebali pojačati s nekoliko igrača, jer ostanak nam ne bi smio biti jedini cilj. 

Koje su zapravo klupske ambicije? Ne za sljedeću sezonu, nego malo dugoročnije, vidiš li negdje na obzoru možda opet i 1. HNL?

- Korak po korak. Još uvijek je aktualan cilj ući u Treću ligu. Kada to ostvarimo onda ćemo si zadati nove i veće ciljeve. Dugoročno, mislim da Karlovac može doći i do 1. HNL, ali treba biti oprezan i ne dozvoliti da se opet dogodi financijski raspad i situacija kakva je bila prije nekoliko godina. Po meni, sasvim je realno da kroz par godina steknemo status stabilnog drugoligaša, to je nešto što grad Karlovac zaslužuje i, što, zapravo, mora imati. A onda ako se može na zdravim temeljima i u 1. HNL, onda ćemo o tome pričati...

Prekid prvenstva spriječio vas je i da oprobate obnovljeni stadion...

- Da, nažalost. Radovi su pri kraju, travnjak je ako se ne varam i dovršen i izgleda sjajno. Svakako da će nam i to koristiti, mi smo ekipa koja se voli nadigravati i za naš pristup bitan je dobar i kvalitetan teren. I inače smo posljednjih godina rijetko gubili kod kuće, vjerujem da ćemo sada pretvoriti "Čavlek" u neosvojivu tvrđavu. 

I uz više navijača?

- Naravno, nadam se da će se i navijači polako početi vraćati na tribine i da smo ove godine pokazali da to zaslužujemo. Svakako bih se zahvalio našim vjernim Gademzima koji su uz nas na svakoj utakmici i koji su izdržali sve ove godine stagnacije i tavorenja u četvrtoligaškom društvu, znam da nije bilo lako i hvala im! Nadam se da će i oni imati puno više razloga za veselje u predstojećim danima.

Matija mi je rekao da te obavezno pitam što misliš o doajenu karlovačkog nogometa Borisu Veseliću?

- Hahaha, reći ću samo da se stvorila odlična atmosfera u momčadi i da se nadam da će tako ostati i sljedeće godine i da ćemo skoro svi ostati na okupu, a da će nam neki igrači pomoći time što će napokon objesiti kopačke o klin (smijeh).

Razgovarao: Darko Lisac/KAportal.hr