Prošle nedjelje pričali smo s Mariom Klarićem pa je logično da danas na red dođe Hrvoje Kralj, drugi Karlovčanin koji je ove godine osvojio STATUS, jednu od najvrijednijih glazbenih nagrada u državi - on za kontrabas. Hrvoja smo i u Karlovcu od vrlo mladih dana mogli vidjeti na raznim svirkama, sada polako završava studij u Grazu i - puno svira.

Kako je krenuo tvoj glazbeni put? Ako se ne varam počeo si zapravo kao klinac s violinom?

- Moj glazbeni put započeo je vjerojatno kada sam bio mala beba jer je stalno nešto sviralo oko mene, baka je često slušala operu dok me čuvala, a tata je svirao gitaru i slušao rock pa mislim da je tu sve krenulo. I da, prvi instrument koji sam krenuo ozbiljnije svirati je bila violina, krenuo sam u glazbenu školu sa navršenih devet godina kod prof. Željke Stojanov i tu je sve krenulo u pogledu muzičkog obrazovanja i otkrivanja raznih stvari. 

Sadržaj se nastavlja...

Ima li tu neke tradicije, kako si tada odabrao violinu? Jel svirao netko u obitelji?

- Violinu sam odabrao jer sam imao jednu kod kuće, još od pradjeda, i postojala je neka tradicija da su svi u mojoj obitelji išli u glazbenu školu u nekom periodu i to se činilo kao potpuno normalan i očekivan tijek događaja. Išao sam na neki test u školu i rekli su da imam dobar sluh i da bih mogao početi učiti violinu. 

Nagrada je stigla za kontrabas, ali nakon violine prvo je u tvojim rukama bila električna bas gitara?

- Krenuo sam s električnom bas gitarom u  srednjoj školi, a tada je vrlo brzo nastao i moj prvi bend, Slowtime. To je bio pravi gimnazijski bend, kojeg se neki možda sjećaj i s prvih KAbina. Svirali smo neke autorske pjesme i ono što smo tada voljeli slušati, bilo je tu svačega, pop stvari, rock balada, novog vala, funka, bluesa. Čak imam negdje i snimku, jer je Viks sve to marljivo snimao. 

Kad si prvi put uzeo baš kontrabas u ruke?

- Prvi pravi kontrabas sam kupio dok sam studirao elektrotehniku u Rijeci, a godinu prije toga sam imao električni kontrabas, što nije baš najbolji izbor za početak jer ne možeš dobiti osjećaj za instrument i sličniji je zapravo bas gitari.

Znači, prvo si upisao elektrotehniku u Rijeci. Kad je došlo do to nekog ključnog preokreta da odustaneš od toga i oprobaš se na Akademiji?

- Dok sam studirao u Rijeci sam svaki vikend putovao za Karlovac. To je bilo razdoblje kada su u gradu uvijek bile bar dvije svirke za vikend, ako ne i više. Svirao sam sa Zambom, bendovima Dado i Kajdanke i Maelstrom, još je uvijek postojao i Big Band Karlovac i stvarno je uvijek bilo prilike za sviranje. U istom tom periodu uspostavio sam kontakt i s nekim ljudima iz Zagreba, s kojima sam također počeo svirati i vježbati, tako da su Rijeka i elektrotehnika postajali sve udaljeniji, a paralelno se počela pojavljivati ideja o Akademiji u Grazu.

I, kada si prelomio?

- Poslije prvih praznika na faksu jednostavno se više nisam vratio u Rijeku i nastavio sam s glazbom i pripremama za prijemni u Grazu. Upoznao sam neke ljude koji su već završili akademiju ili su bili upoznati s takvim programima i kod kojih sam krenuo na pripreme. Sven Buić mi je postavio osnove i dao bezbroj dobrih savjeta, a Zvone Šestak je taman završio masters u Grazu i imao je sve informacije o razini sviranja koja je potrebna tako da mi Rijeka više nije bila niti usput.

Kako zapravo napreduje faks? Jesi blizu kraja? 

- Trebao sam imati završni ispit za bachelora u srpnju, ali pandemija je sve usporila pa tako i studentske obveze te je ispit prebačen na kraj rujna zbog previše ljudi koji moraju prisustvovati ispitu, od benda do komisije. Kad to obavim, vjerujem uspješno, planiram nastaviti s master studijem, također u Grazu. 

Imaš dosta aktivnosti u Austriji, ali i u Hrvatskoj, na kraju i nagrada Status je došla za album s Brunom Matić. U koliko si bendova sad aktivan?

- Teško je to reći, ima dosta projekata u kojima sudjelujem, ali nisu svi uvijek aktivni, neki se okupljaju samo po potrebi, a i česti su koncerti kada je bend okupljen samo zbog tog događaja. Neki od bendova koji uvijek sviraju su The Coquette Jazz Band, u kojem sviram zadnjih godinu dana i snimio sam s njima posljednji album, zatim Nexus Lineup Sextet koji smo započeli u Grazu s grupom odličnih mađarskih glazbenika. Surađujem i s mladom slovenskom pjevačicom Patricijom Škof, s kojom sviramo razne setup-ove, od dua kontrabas i vokal do big banda. Ima tu još nekoliko bendova koji su bili u začetku prije nego što se sve zatvorilo zbog korone i sad su malo u stagnaciji.  Često sviram i koncerte i gigove kao zamjena, jer kak' bi se reklo, brzo uletim na prvu, dobro se snalazim i to mi je jača strana, brzo se uklopim pa kad nekom treba basist u zadnji čas znaju da će sve biti ok.

Zasviraš li još ponekad s ekipom iz Karlovca i Duge Rese, s kojom su krenuli prvi jamovi, ulične svirke...? 

- S nekima nisam stvarno dugo zasvirao, ali s nekima sam još u kontaktu. S Bubom se vidim uvijek kad sam u Karlovcu pa često nešto i zasviramo, a s Mariom Klarićem se sretnem i na pozornici, obično kad se radi o nekom projektu Ante Gele, on je uvijek tamo pa se sretnemo u najboljim okolnostima i kroz glazbu. Najviše vidim ljude koji su ostali u glazbi profesionalno ili poluprofesionalno pa nam se putevi ponekad isprepletu.

Što ti je zapravo draže? Neki takav neformalni nastup, nastup u nekom baru, ili koncert u nekoj dvorani za klasičnu glazbu? 

- Svaki nastup i svaka dvorana je drugačija, puno je tu faktora koji utječu jedni na druge. Svaki nastup je za mene različit po karakteru i ugođaju, ne sviraš isto u malom privatnom klubu i na pozornici za par tisuća ljudi, vrlo je to različita energija. Uvijek mi je najdraže svirati u vrhunskom klubu za kvalitetnu i opuštenu publiku sa dobrim zvukom prostorije i benda, ali na prvom mjestu mi je bitna dobra energija i pozitivna vibra, onda se glazba događa.

No, kada je glazba u pitanju, mislim da tu nema dvojbe, jazz je na prvom mjestu? Sviraš li uopće nešto drugo?

- Ma da, naravno! Sviram razne stilove kao i oduvijek, a i klasična glazba je uvijek jedna od stvari kojoj se neprestano vraćam, jer je izvor inspiracije, estetike, tehnike i mnogočega drugoga što je esencijalno za muzički razvoj, uz dobar pristup naravno. Groove glazba je uvijek bila moja velika ljubav, i uvijek ću je svirati. Zasviram i soul, R'n'B, funk, čak sam u Sloveniji snimio album s projektom Taja & The Kirkwaalds - Divji Svet koji naginje prema NeoSoul i RnB pravcu. Ali istina je i da je jazz još uvijek glavnina onoga čim se bavim i smjer u kojem se želim razvijati.

Vrijedi li to i za slušanje? Kad si sam doma, što si puštaš?

- Što se tiče slušanja, imam faze kada slušam svašta i faze kada ne slušam ništa. Najčešće slušam jazz, i slušam kompletne albume kao cjelinu. Volim glazbu izdavačke kuće ECM, pa u zadnje vrijeme ako nešto slušam vjerojatno je izašlo iz njihovog studija, ali volim i istraživati glazbu generalno tako da slušam sve do čega dođem.

Uzmeš li još kada električni bas u ruke? 

- Električni bas ne sviram sigurno niti upola vremena koliko kontrabas, ali imam nekoliko projekata u kojima ima kompozicija u kojima se svira električni bas, a svirao sam i u nekoliko big bendova gdje se podrazumijeva da basist svira oboje. Sve ovisi o aranžmanu i o zvuku benda koji se traži, tako da puno profesionalnih kontrabasista koji sviraju modernu glazbu sviraju vrlo dobro i bas gitaru, to je standard.

Zaboli li te kad kičma od kontrabasa? 

- Ma ne, nema takvih problema, brzo se navikneš.

Hm, moja kičma se ne bi složila, prošlog ljeta sam na Ižu nosio na krovnu terasu Doma kulture kontrabas nekom nizozemskom orkestru i od tada si više baš nismo dobri, kičma i ja, jel...

- Haha, naučit ću te ja neke cake i tehnike koje olakšavaju stvari, a koje vi smrtnici ne znate!

Može, al ja ga više ne hvatam u ruke!

Razgovarao: Darko Lisac / KAportal.hr