Mladi karlovački mačevaoc Antonio Gojak postigao je niz odličnih rezultata na domaćem, ali i međunarodnom planu. Još uvijek vrlo mlad, nastupao je i na Svjetskom seniorskom prvenstvu, a krajnji cilj su mu Olimpijske igre. I to ne samo nastup, već "puca" na daleko više ciljeve!

Kako si proveo onaj period "lockdowna", kada nije bilo ni treninga ni ikakvih okupljanja, jesi li imao mogućnost trenirati doma?

- Period "lockdowna" sam utvari proveo vrlo radno. Svaki dan sam odrađivao po dva treninga dnevno u teretani koju imam kod kuće. U njoj se nalaze manje više sve bitne sprave za povećanje snage i eksplozivnosti te lutka za pikanje na kojoj mogu vježbati mačevalačke akcije. Što se tiče same kondicije, snage, eksplozivnosti i izdržljivosti, mislim da sam dosta napredovao, kod samog mačevanja normalno da sam stagnirao, ali je to s obzirom na situciju bilo neizbježno. Međutim, posljednjih mjesec dana u dvorani smo počeli raditi sa oružjem te mislim da ću do prvog idućeg natjecanja biti spreman.  

Sadržaj se nastavlja...

Kakva je sad situacija s mačevanjem? Neki sportovi su krenuli, neki su i dalje u statusu mirovanja, jesu li neka natjecanja u planu ili je sve odgođeno?

- Sva natjecanje su otkazana još od ožujka kada je sve ovo krenulo i za mnoga je upitno hoće li se opće održati. Natjecanje koje se, kako sada stvari stoje, hoće naknadno održati je ujedno i prvo iduće natjecanje koje nas očekuje, a to je državno prvenstvo, koje bi trebalo biti početkom listopada. Što se tiče međunarodnih natjecanja prije 11. mjeseca ih sigurno neće biti. Treninzi u dvorani su, srećom, dopušteni, naravno uz određene uvjete sigurnosti.

Koliko je minus taj nedostatak natjecanja za jednog mačevaoca?

- Osobno ne smatram da mi je to veliki nedostatak, iako je normalno da bih se volio natjecati. No, ovaj period mi je dobro došao da poradim na fizičkim stvarima u kojima sam bio slabiji, tu prije svega mislim na eksplozivnost i kondiciju. To je nešto što nisam mogao odrađivati tijekom sezone zbog zgusnutog rasporeda natjecanja.

Da se vratimo malo na početak, kada si počeo s mačevanjem? I kako? Ako se ne varam u klubu si skoro od početaka, tad je to još bio relativno nepoznat sport, što te privuklo? 

- Mačevanjem sam se počeo baviti 2009. godine, od prvog dana od kada klub aktivno djeluje. Upisao sam se na prijedlog oca, a s obzirom da u to vrijeme nisam ništa trenirao nije me trebalo previše nagovarati. Mačevanje je i tad, kao i nažalost danas, relativno nepoznat sport kod nas, dosta ljudi ne zna za njega iako je to jedan od najstarijih olimpijskih sportova i bio je prisutan na svakoj olimpijadi. Mačvanju me je privuklo to što je drugačiji sport od ostalih i ta neka povijesna crta koja se veže uz taj sport.

Jesi li se oprobao u još nekom sportu?

- Prije mačevanja sam se oprobao u karateu ali to sam trenirao svega tri mjeseca tako da nemam neka posebna sjećanja iz tog sporta.

Je li još netko u obitelji ikad probao mačevanje i, inače, imaš li neku sportsku tradiciju u obitelji?

- Sestra mi je trenirala mačevanje i imala je zapažene rezultate, čak je više puta bila državna prvakinja u mlađim dobnim kategorijama. Od ostatka obitelji nitko se nije na nekoj profesionalnoj razini bavio sportom.

Što bi izdvojio kao svoje dosad najveće uspjehe? I na domaćem i na međunarodnom planu...

- Pa, bilo je dosta kvalitetnih rezultata. Na domaćim natjecanjima sam bio pobjednik Kupa Hrvatske i brončani u seniorskoj konkurenciji, imam titulu prvaka Hrvatske s pojedinačnog prvenstva države, ekipno juniorsko zlato... Kada su u pitanju međunarodna natjecanja mogu se pohvaliti da sam nastupao na svim velikim natjecanjima osim na Olimpijskim igrama. Ti rezultati možda ne upadaju u oči na prvu i možda neće nikoga impresionirati, ali kada se uzme u obzir i da sam na većini seniorskih natjecanja nastupao još kao junior i da su to ogromne kategorije u kojima nastupa po više od 200 natjecatelja, onda 93. mjesto na Svjetskom seniorskom prvenstvu po meni i nije tako loše, iako je jasno da mi takvi rezultati nisu krajnji cilj. Uostalom, bilo je odličnih borbi protiv top svjetskih mačevalaca, osvajača medalja s velikih natjecanja...

- Koje su ti krajnje ambicije u sportu? Spomenuo si da nisi nastupao jedino na Olimpijskim igrama, je li ti to jedan od ciljeva?

- Naravno, ali i ne samo to. Moj krajnji cilj u mačevanju je olimpijska medalja. Vjerujem da mogu do doći do toga, iako sam svjestan da je to vrlo teško. No, dosta sam samouvjeren po tom pitanju i svakodnevno vrlo naporno treniram kako bih to ostvario. Svakako bi i plasman na Olimpijske igre bio velika stvar, ali ne želim tamo otići kao promatrač. Dat ću sve od sebe da napravim što više. 

Planiraš li dugoročno ostati u mačevanju, npr. kao trener? 

- Trenutno se vidim isključivo kao natjecatelj i ne razmišljam o trenerskoj karijeri, ali zasigurno da je i to jedna od opcija nakon kraja natjecateljske karijere. No, da budem iskren, još se dosta godina vidim isključivo kao natjecatelj. Ali, položio sam i sudačke ispite te samveć sudio nekoliko svjetskih juniorskih kupova za žene.

Koju si školu završio? Studiraš?

- Završio sam Osnovnu školu Banija, nakon nje Ekonomsko-turističku školu Karlovac smjer ekonomist, zatim sam napravio jednogodišnju pauzu kako bih se više posvetio sportu, ali sada upisujem Veleučilište u Karlovcu, studij ugostiteljstva.

Izvan samog mačevanja postoje li neke zanimacije i hobiji koji ti uzimaju nešto više vremena? Kako se opuštaš u slobodno vrijeme?

- Trenutno  od obaveza imam samo mačevanje čak sam i pauzirao prošlu godinu tj. nisam se upisivao na fakultet kako bi se mogao totalno posvetiti treniranju tako da se tek ove jeseni upisujem fakultet. Dok je sezona slobodnog vremena imam vrlo malo ali kad ga imam volim čitati knjige i družiti se s prijateljima.