Nije pretjerano reći da gotovo svi stanovnici svijeta sanjaju o posjetu Parizu, a mnogi i o životu u jednoj od najvećih svjetskih metropola. Mlada Parižanka Caroline Braillon uputila se u drugom smjeru i na godinu dana došla u Hrvatsku, u Karlovac, gdje kao EVS volonterka radi na projektima udruge Carpe Diem u Centru za mlade Grabrik. Obožava svoj grad, ali u samo nekoliko mjeseci oduševile su je i mnoge stvari u Karlovcu. No, krenimo redom... tko je Caroline, što radi?

- Upravo sam navršila 24, a diplomirala sam ovog ljeta. Imam diplomu iz digitalnih komunikacija s kulturom kao specijalizacijom. Studirala sam na pariškoj IESA Arts & Culture, a prije toga stekla sam status prvostupnika na Sorbonne Nouvelle iz kulturnog posredovanja. Odradila sam par pripravničkih poslova, gdje sam uglavnom radila na održavanju društvenih mreža, kreirala vizualizacije i pomagala pri organiziranju događanja, većinom se radilo o NGO-ima, jednoj umjetničkoj galeriji... Radila sam i kao grafički dizajner četiri ljeta za redom u jednoj medijskoj agenciji i pomagala u kampanjama za neke poznate luksuzne brandove.

Sadržaj se nastavlja...

Koje?

- Pa recimo Givenchy, Dolce&Gabbana, Longchamps...

Oho, znači život na visokoj nozi?

- Haha, pa isto tako sam prodavala cipele i sladoled, tako da sve u svoje vrijeme!

Kako misliš cipele i sladoled? Dajte mi jednu od vanilije i ove smeđe cipele?

- Haha, ne, ne istovremeno.

Je li ti ovo prvo volontersko iskustvo? 

- Da, pripravnički staž u NGO-ima je bio jako lijepo iskustvo i natjerao me da shvatim da zaista dajem najviše kada dijelim vrijednosti onih s kojima radim. Ovo je također i prvi puta da živm izvan Francuske, za vrijeme studija nisam bila uključena u niti jedan Erasmus program, a traženje posla u 2020. godini izgledalo je kao jako težak i zahtjevan zadatak pa sam odlučila ubiti dvije muhe jednim udarcem i odraditi EVS odmah nakon diplomiranja. 

Kažeš da nisi još živjela van Francuske, a jesi li putovala?

- Obožavam putovati i naravno da jesam! Uvijek volim otkrivati nove stvari. Iz nekog razloga bila sam u Francuskoj tijekom cijele 2019. godine i doista mi je nedostajalo putovati, a onda je 2020. ispala takva kakva je. No, prije sam bila u Vijetnamu, u New Yorku, a "odradila" sam i puno putovanja po zapadnoj Europi, bila sam u Berlinu, Bruxellesu, Barceloni, Londonu, Lisabonu, Pragu, Budimpešti, Beču...

U Hrvatskoj nisi dosad bila? 

- Ne, nisam bila u Hrvatskoj.

I kako si onda izabrala Hrvatsku i Karlovac? Privukao te projekt ili si baš specifično željela izabrati nešto u Hrvatskoj? 

- Ima više razloga, projekt me svakako privukao i imao je smisla u kontekstu onoga što studiram, svidjela mi se tema neformalne edukacije, ali istovremeno sam željela upoznati i jednu novu zemlju. Pretpostavljala sam da je Hrvatska ipak drugačija od zemalja koje sam dosad posjećivala, sa svojom geografskom lokacijom i poviješću. Znatiželjna sam i želim isprobati i saznati što više toga, a iz tog razloga posebno mi je privlačan bio i Karlovac, jer sam htjela isprobati život u malom gradu, u potpunoj suprotnosti Parizu. Jer, ako se malo odmakneš od stvari, život u gradu kao Karlovac djeluje normalniji nego život u Parizu. Tako da je sve ovo dio moje potrage za novim stvarima u životu...

Budući si rođena Parižanka i u Parizu živiš cijeli život, kakvi su tvoji dojmovi o životu u malom gradu, iako je pandemija dijelom spriječila upoznavanje pravog Karlovca?

- Da, rođena sam u Parizu, do osme godine smo živjeli u samom gradu, a onda smo preselili u predgrađe, no sa 19 sam se opet vratila u centar grada. Što se tiče Karlovca, možda će te ovo iznenaditi ali prije svega jednostavno ne mogu opisati koliko mi je prekrasno živjeti u pristojnoj kvadraturi! (smijeh)

U Parizu je problem sa stambenim smještajem?

- Naravno, velik problem, ja sam četiri godine živjela u sobi od 9 (da, devet!) kvadrata u potkrovlju. Okej, netko će reći da je prednost što je to u centru Pariza, sve ima svoje prednosti i nedostatke, ali iskreno rečeno, živjeti u ovom velikom apartmanun u Karlovcu, imati svoju sobu, funkcionalnu i odvojenu kuhinju, zasebnu kupaonicu... to me trenutno čini jako sretnom.
Ono što je također drugačije je koliko se ljudi međusobno dobro poznaju, kada npr. šetamo parkom vidimo svako malo kako se ljudi pozdravljaju i javljaju jedni drugima pa se na kraju već nakon mjesec-dva to počelo događati i nama (meni i mojoj cimerici i također volonterki Ani iz Gruzije). Naravno, kada sam spomenula parkove mogu samo reći da se nadam da ste svjesni kakav je blagoslov imati ovakve rijeke i toliko zelenila! Uz to, dodala bih i da je smještaj grada idealan, Zagreb kao hrvatska metropola je dovoljno blizu, a opet Karlovac je dovoljno udaljen da ima svoj identitet, da nije "progutan" Zagrebom.

Znači, ljudi te već pozdravljaju, upoznala si dosta lokalaca? Kakva su tvoja iskustva s Hrvatima? 

- Uglavnom sam se, razumljivo, sprijateljila s ekipom iz Carpe Diema i stvarno su svi jako prijateljski nastrojeni, jako brzo sam se počela osjećati vrlo ugodno. Cijela ova situacija sigurno je otežala upoznavanje većeg broja drugih ljudi, trenutno nema izlazaka, događanja, svi su napeti, ali u cjelini imam jako dobra iskustva s Hrvatima zasad. I impresionirana sam time kako ljudi dobro govore engleski posvuda tako da nisam imala problema sa snalaženjem od prvog dana. I svi su stvarno jako ljubazni.

Jesi li naučila nešto hrvatskog jezika?

- Jesam! Trudim se, iako moram priznati da je teško, jer moramo sami pronaći svoje izvore za učenje, a hrvatski i francuski su dosta različiti pa mi je često dosta teško "uhvatiti" i sam način izgovora. 

Što zapravo radiš u Karlovcu, koji su ti zadaci?

 - Radim na projektu koji se zove Communitycation i osnova je promoviranje mobilnosti mladih. Trenutno smo najvećim dijelom ograničeni na društvene mreže, no kada se pandemija malo smiri i mjere popuste organizirat ćemo i razne radionice i događanja uživo. 

Dotaknuli smo se smještaja u Parizu pa da se vratimo malo tvom gradu - za ljude diljem svijeta Pariz je grad kulture, ljubavi i romantike, "grad svjetla"... zanima me kakav je pogled na Pariz od strane nekog tko nije turist, tko ga svakodnevno živi?

- Dosta toga je i istina i primjećujemo to i mi, ali svakako da vidimo i druge strane. Pariz je jako jako lijep grad, ja sam svaki dan bila fascinirana nečim ovim lijepim samo u svom kvartu. Kulturna ponuda je enormna, hrana je fantastična. Ali, isto tako, Pariz je užasno skup, prljav je i prenapučen. Od kada sam ovdje možda i bolje vidim i prednosti i mane, shvaćam koliko je jedinstven u nekim stvarim, a koliko ima i neke nedostatke. Pariz je nevjerojatan grad, ali prirodno je da ga ja ne mogu gledati očima turista, zapravo bih i voljela da oni koji ga posjećuju shvate da je to "živi organizam", a ne "grad-muzej". 

Upravo ovih dana u Parizu su stalne demonstracije i prosvjedi, a Francuzi su i inače poznati po tome da su skloni boriti se za svoja prava i na ulici. Jesi li "nervozna" ovako daleko od svog grada dok se sve to događa, da li bi sudjelovala da si tamo?

- Da, događanja na ulicama su trenutačno vrlo intenzivna, a puno je razloga za to. Sigurno bih sudjelovala da sam tamo, kao što sam i ranije sudjelovala u prosvjedima. Ponekad je teško biti daleko od svojeg, još u listopadu kada sam tek došla u Karlovac dosta mi je teško bilo biti daleko od Pariza nakon što se dogodio teroristički napad na učitelja, ali isto tako mi je bilo žao što nisam mogla sudjelovati u prosvjedima protiv policijske brutalnosti. No, trudim se ostati informirana i koliko mogu preko društvenih mreža podizati svijest o stvarima koje nisu u redu.

A, kako je biti udaljen od obitelji i prijatelja u vrijeme pandemije? 

- Zapravo, više me smeta što mnogi ljudi koji su to htjeli vjerojatno neće moći doći meni u posjetu, voljela bih ih ugostiti u Karlovcu. COVID nas sve zabrinjava na jednoj razini, ali većina moje obitelji i prijatelja nije u rizičnim skupinama, izuzevši bake i djedove, koji se, pak, jako paze. Trudim se ne gubiti živce oko stvari koje ne mogu kontrolirati. Uspjela sam srediti odlazak u Pariz tijekom božićnih blagdana pa ću ih uskoro sve vidjeti, a nadam se da će se barem malo smiriti situacija dok sam još u Karlovcu pa da mi i uzvrate posjet. 

Jesi li stigla vidjeti još nešto od Hrvatske osim Karlovca? 

- Bila sam jedino u Zagrebu dva puta, planirali smo posjetiti Rijeku, ali smo odustali nakon postrožavanja mjera i zatvaranja restorana i kafića. Nadam se da će na proljeće situacija biti bolja, jer svakako bih voljela vidjeti što je moguće više, prije svega obalu, Pulu, Split, Dubrovnik, neki otok, parkove prirode i nacionalne parkove... ako bude moguće rado bih posjetila i neku susjednu zemlju. 

Kako ti se općenito sviđa to volontersko iskustvo, imaš li želje ponoviti ga po završetku karlovačkog projekta? 

- EVS je moguće iskoristiti samo jednom u životu pa u ovom obliku neću moći ponoviti ovakvo iskustvo, ali u nekom drugom svakako, zašto ne. Znam da bih voljela raditi s NGO-ima i da sam potpuno otvorena prema dugotrajnijem boravku u inozemstvu, a možda i stalnom životu izvan Francuske. Od same lokacije mi je važnije da radim u organizaciji koja ima čvrste vrijednosti koje su podudarne s mojima i da imam kreativan posao, posao u kojem mogu davati ideje za nešto što ima smisla, što ima svrhu...

A, kad obaviš sve dnevne poslove u Centru za mlade, vratiš se u svoj veliki prostrani apartman (smijeh) i opustiš se, što voliš raditi?

- Opsjednuta sam poviješću. Tako volim i dokumentarce puno više od filmova, u posljednje vrijeme sam posebno fokusirana na one o stvarnim zločinima. Slušam podcaste, vježbam jer mi to donosi potrebnu ravnotežu, volim i kuhati...

Razgovarao: Darko Lisac

FOTO: Filip Bojić