Vrsni crtač, animator, dizajner, zaljubljenik u svoj grad i, posebno, Dubovac, a još posebnije Stari grad Dubovac. Pušač lule, obožavatelj karnevala i Habsburgovaca... da nije veslanja rekli bismo da je Neven Cetinjanin uspješan u svemu čega se dotakne! Već godinama prenosi znanje u školi, ali ne više pa s tim podatkom i počinjemo razgovor...

- Točno, nakon pet godina u Srednjoj školi Duga Resa, barem zasad ostavljam se učiteljskog posla. Predavao sam animaciju učenicima smjera medijskih tehničara koji su se upisivali svake dvije godine i predmet animacije su dobijali u trećem razredu kada smo učili 2D animaciju, a u završnom razredu 3D animaciju. 

Što ti je onda novi posao?

Sadržaj se nastavlja...

- Novi posao je u poljskoj tvrtki GroMar iz Lodza, odnosno na njihovom projektu eLearninga koji će se odvijati u Ogulinu. Mogu ti reći da sam dosta entuzijastičan oko cijele priče, okupila se jedna zanimljiva i kvalitetna ekipa i vjerujem da ćemo odraditi dobar posao. Riječ je o EU projektu pa ovaj posao ima svoj rok trajanja, odnosno angažiran sam do kolovoza sljedeće godine.

Jesu li učenici sretni ili žalosni jer si otišao? Jesi li bio strog?

- Ma nisam bio strog, možda prije preblag, iako sam se trudio naći neku ravnotežu. Moj neki cilj je bio raditi kroz "kreativnu zajebanciju", i njima sam tako rekao, s tim malo opuštenijim izrazom. Dosta je sve to poremetila posljednje dvije godine pandemija, koja je prekinula normalan rad, a i vjerojatno neki moj razvoj kao učitelja. To je specifično zanimanje koje je stvarno bilo gotovo nemoguće poučavati online.

Je li izašao iz cijele te priče i neki poseban talent?

- Talenata uvijek ima, na prvom mjestu moram spomenuti Mateja Blažića, koji ne samo da je talentiran nego je i meni pružio veliku pomoć oko postavljanja profila na Fiverru, koji je urodio s puno zanimljivih angažmana i poslova, moram tu spomenuti i Nikolinu Bobić kao podršku u istoj stvari. Na kraju smo i Matej i ja zajedno radili na jednom od najdražih mi projekata, ili najneobičnijih, jer je bilo potpuno neočekivano da će nas netko kontaktirati oko toga. Naime, radili smo redizajn grba američkog grada Clifton Parka. To je, pak, povuklo za sobom brojne druge zanimljive poslove s klijentima iz cijelog svijeta.

Da se vratimo malo na početke, svi mi crtamo tj. šaramo nešto kao klinci, kada se kod tebe primijetilo da si talentiran i da to nije samo mrljanje po papiru?

- Meni je teško o tome govoriti, ali mislim da već u vrtiću. Imao sam neke radove koji su oduševili tete, a do koje mjere je to, valjda, bilo napredno za tu dob se pokazalo već u 1. razredu osnovne škole. Tada je bio popularan časopis "Radost", a ja sam već u prvom osnovne počeo raditi portrete. Učiteljica je poslala moje portrete Tita i Ivane Brlić Mažuranić i uskoro nam je stigao odgovor. Vratili su radove i optužili nas za muljanje, jer je, kako su rekli, nemoguće da su to radovi sedmogodišnjeg djeteta! Tu sam negdje već naveliko počeo raditi i stripove...

Stripove?

- Da, da. I brat se uključio u to, brat je također izuzetno nadaren bio od malih nogu i imali smo svoj strip "Trapavi lopovi",  a likovi su bili mačke, psi i lisice. Nacrtali smo podosta toga, imam negdje sve te brojeve našeg stripa. Kasnije je Peđa smislio i novi strip s pravim urnebesnim dječjim imenima Supernjuškalo i Superpratitelj lopova (smijeh).

Od kuda taj talent kod brata i tebe? Je li riječ o genima? 

- Dijelom sigurno je! Djed Nedjeljko je bio jako nadaren za crtanje, mama također, tata je bio odličan akvarelist. Ujak Bruno je crtao karikature...

Ujak Bruno je i veslačka legenda, jesi li ti veslao?

- Jesam, ali bio sam apsolutno netalentiran za to. Više sam volio stolni tenis, volim i šah, iako mi Kosta kaže da nemam pojma!

Mnogi te i danas ponajviše znaju po karikaturama, kada si počeo s njima? I kako?

- Pa počeo sam isto u osnovnoj i tu sam skoro nadrljao, ako se dobro sjećam prijetili su mi i ukorom. Radio sam karikature učitelja i učiteljica i postavio ih na školske panoe, a nekima to očito nije baš dobro sjelo i jako su se uvrijedili, jer očito nisu imali pojma o tome što je zapravo karikatura. Inače, za moju ljubav prema karikaturi najzaslužniji je Petar Pismestrović, općenito sam u to doba jako volio u novinama tražiti karikature, sve je to bilo okej, no on me stvarno oduševljavao. On i danas radi i imao sam prilike upoznati ga i reći mu da je on kriv za to što danas radim to što radim. Utjecaj na mene je imao i Nedjeljko Dragić, široj javnosti vjerojatno najpoznatiji kao autor Zagija. 

Spomenuo si da je ujak Bruno imao utjecaj na karikature, na veslanje baš i ne... ali, imao je utjecaj i na još nešto?

- Hm, znam na što misliš, na lulu! Točno, Bruno je bio strastveni pušač lule, baš kao što sam i ja. Eto, reklo bi se da nisam baš pametno to odabrao, ujak je bio vrhunski sportaš ali to nisam pokupio od njega, već pušenje lule. No, pušenje lule je jedan poseban osjećaj i gušt. I zanimljivo je upoznati druge pušače lule, često se lako sklope poznanstva i "kliknemo". Do ove pandemije svake godine sam išao na Oktoberfest s KA Travelom, samo dok drugi odu na Oktoberfest ja odem na izložbe i druge kulturne događaje, a obavezno i u Pfeifen Huber trgovinicu, gdje imaju najbolji duhan za lule.

Ima li toga uopće u Hrvatskoj, Karlovcu?

- Duhana za lule? Ima, nađe se u Hrvatskoj, u Karlovcu malo teže, iako nije nemoguće naći. No, ova trgovina u Munchenu je zaista osobita, a i s vremenom sam razvio mogu reći čak i prijateljstvo s vlasnikom, uvijek kada dođem provedemo sate pričajući o kulturi, umjetnosti... i duhanu!

Ti si predsjednik i fejk karlovačke političke stranke?

- Da. Stožer za obranu Austrijskog Karlstadta - Stranka Austrougarskih integracija se zalaže za povratak Majci Austriji. Ne želimo biti dijelom spore obnove Karlovačke Zvijezde, želimo da nas preuzme Austrija i pomoću EU fondova obnovi sve. Ne samo to, Stožer za obranu Austrijskog Karlstadta se zalaže za još jedan blagdan vezan uz Grad Karlovac.

A jel, koji bi to bio? 

- 13.07.1579. je opće prihvaćeni povijesni podatak kao datum početka izgradnje Karlovačke tvrđave. Mi se zalažemo da se 8. listopada u Karlovcu uvede kao obavezni neradni dan jer je na taj datum Karlovac i postao Slobodnim Kraljevskim Gradom bulom cara Josipa II. 1781. godine. Taj isti car je također poznat i po svojoj politici prosvijećenog apsolutizma i po tada najmodernijem Autobahnu Karlovac - Senj odnosno Jozefinskoj cesti.

Koliko vas je u stranci?

- Ima nas trojica. Lord Egzekutor, Feudalac Franjo i ja kao Karlonačelnik. Kada osvojimo vlast uzet ćemo moj 3D model karlovačke Zvijezde i isprintat ćemo sve i jednu zgradu u Zvijezdi plus bedeme u realnoj veličini i tako spasiti grad. U Nizozemskoj i Njemačkoj se već printaju 3D zgrade, tamo je to to već normalni standard.

Sad kad si spomenuo Josipa II. moram te pitati zašto gradom šećeš kao Josip II.? Od tebe bih očekivao da si veći fan Karla Habsb...

- Znam! I zato i šećem kao Josip II., zato jer odijelo Karla Habsburškog još nije gotovo!

Od kuda zapravo to odijelo, oprema... sam to radiš, nabavljaš?

- Pa gle, nije tajna da sam fasciniran Habsburgovcima i svime što su nam pozitivno donijeli. Tako je nekako krenula i ta priča, a kako nastaju odijela... nastaju tako da ja nešto nacrtam, skrojim i ono kaj ne znam sam odnesem Tamari Čvangić u obrt Ma-La i ona mi to uvijek super napravi. Dugoročno imam viziju i nekog malog muzeja lutkica iz karlovačke povijesti...

Povijesna odjela nas dovode i do fašnika, jedan si od začetnika obnovljenog i jako dobro prihvaćenog Karlovačkog karnevala?

- Jesam jedan od, ali tu je glavni Tomislav Pudina, on je duša cijelog tog pokreta, bez njega ničeg ne bi bilo. On je to pokrenuo i on svojim entuzijazmom i ljubavlju prema karnevalu je najzaslužniji za cijelu priču. Mislim da je sve to jako dobro krenulo i, eto nas opet na pandemiji, dok zbog cijele ove situacije nismo bili prisiljeni zastati. Ove godine nije bilo moguće organizirati karneval, ali veseli me da smo obnovili Fašnički ričet. Vjerujem da će i sve ostalo uskoro proći, a onda ne samo da nas čeka karneval, nego sam u raznim povijesnim izvorima čitao da su u prošlosti završeci pandemija i epidemija, recimo nakon kuge, proslavljani upravo karnevalom, tako da je to i obaveza!

I orgijama na javnim mjestima...

- Istina, ali to ipak možda nije primjereno za današnje doba. 

Puno si imao projekata, možeš li izdvojiti koji su ti posebno dragi?

- Hmmm... jako drag mi je bio zajednički projekt s bratom na albumu sa sličicama za Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji. Radili smo i ranije nešto slično za SP u rukometu u Hrvatskoj 2009. godine i još jedno nogometno SP, ali ovo posljednje je bio zbilja kompletno naš projekt, dali su nam slobodne ruke da im isporučimo gotov proizvod, uz Peđu i mene na tome je radila i njegova djevojka Martina Šeketa i to mi je stvarno jedan od najdražih projekata. Spomenuo sam već izradu grba za američki grad Clifton Park, naravno i 3D vizualizacija Karlovca, zatim rad na 1. Sajmu vlastelinstva, kazališne predstave na Starom gradu... Dosta je toga, radio sam i s Moranom Rožman na Karlovačkoj magli, na RTL Crtalici...

Zaista dosta!

- Evo, od dražih projekata mi je sad pala na pamet i izrada 14 ilustriranih grafičkih portreta hrvatskih planinara za Park Prirode Učka. To su portreti koji izgledaju kao novčanice i tamo su dio stalnog postava.

A, imaš li nešto u planu ili ne stigneš od drugih poslova i obaveza smišljati još nešto novo?

- Eh... da je po mojem, da se ima vremena i mogućnosti, ja bih najviše volio napraviti jednu slikovnicu o Karlovcu i njegovoj povijesti. Ali, otkačenu, strip-slikovnicu, koja bi se temeljila na istini, ali na duhovit i iskrivljen način. Imam puno toga već u glavi, nadvojvodu Karla kako u Grazu navija onaj svoj sat, znaš koji sat, svi ste valjda bili u Grazu... napio se Puntigamera, razmišlja kako sve odlazi kvragu, Turci dolaze, ne zna što da radi i onda se tako pijan stropošta niz stepenice na Schlossbergu... i sad, u stripu smo, što vidiš kad se razbiješ? Zvjezdice! I tako se njemu vrte zvjezdice oko glave i sine mu da napravi tvrđavu u obliku zvijezde koja će zaustaviti Turke. Puno kasnije i jedan mali lički čmrljo dođe u Karlovac, vidi da je tu nekakva Zvijezda, a što radi zvijezda? Svijetli! I tako on odluči da će napraviti da ta Zvijezda svijetli! I ode u Graz na sveučilište koje je osnovao isti onaj Karlo... ma joj, imam cijeli scenarij u glavi, valjda će jednom biti vremena i sredstava...

I ja se nadam, zvuči sjajno! No, dobro Grofe...

- E vidiš, evo ti ekskluziva! Svi misle da me ljudi zovu Grof zbog ovih odijela i furanja na Habsburgovce, ali to zapravo uopće nije tako. Okej, jasno je da to sad ima veze s tim, ali zapravo je meni originalni nadimak bio Graf, zbog grafike! I onda kako sam se počeo interesirati ovim stvarima, samo su prebacili Graf na Grof...

Imaš li ti još neku poruku za kraj?

- Sjetio sam se u biti još jedne stvari na koju sam, ovako, dosta ponosan. Prije dvije godine pokrenuo sam projekt "greeninga" u Karlovcu, "greening" je običaj da se vrijedne građevine koje imaju neke veze s Irskom na Dan sv. Patricka osvijetle zelenom bojom. I tako ti je mene kopkalo sve to s grofom Nugentom koji je rođen u Irskoj, a upravljao je Dubovcem i stupio sam u kontakt s irskim veleposlanstvom. Podršku mi je dao i Vlatko Kovačić iz gradskog poglavarstva i tako, korak po korak, ugostili smo veleposlanika Irske, prošetao sam ih gradom i Starim gradom Dubovcem u Nugentovom kostimu i vjerujem da je to samo početak. Od "greeninga" ne treba odustati, trebamo ga razvijati, jer je itekako vidljiv i prepoznatljiv i donijet će i koristi Karlovcu. Nadam se da će za Dan sv. Patricka, Stari grad Dubovac svijetliti u zelenoj boji!

Razgovarao: Darko Lisac