Stari grad Dubovac cijelog je srpnja ukrašen fotografijama - dvorca u Novigradu. Dio je to akcije Mladena Valjka za pomoć u požaru uništenom novigradskom dvorcu.

Nije to tek slučajna ideja, jer ljubav prema starim utvrdama, ali i srednjevjekovnom razdoblju uopće očita je kod našeg današnjeg sugovornika pa razgovor i počinjemo s upitom, kako i kada je sve to počelo...

- Teško je odrediti neki točan datum ili čak i mjesec ili godinu kad je to krenulo, ali ljubav prema srednjovjekovnom je kod mene oduvijek prisutna, od kad znam za sebe. Pamtim još uvijek prastare filmove koje sam gledao kao klinac, npr. Robin Hood s Errolom Flynnom ili Plamen i strijela s Burtom Lancasterom. Od malih nogu sam sa nekakvim, recimo to tako, ushićenjem i zadivljenošću upućivao poglede prema Starom gradu Dubovcu – utvrda na brdu koja je samo dodatno raspirivala moju dječju maštu (priče o vitezovima, zmajevima i slično). Mislim da sam imao možda 5 ili 6 godina kad sam u debeloj crvenoj knjizi Leksikona tadašnjeg Jugoslavenskog leksikografskog zavoda,(ta knjiga je još uvijek kod moje mame u Karlovcu), vidio fotku francuskog grada Carcassonnea sa očuvanim zidinama i tornjevima i tad sam odlučio posjetiti taj grad i želju sam si ispunio 2017. godine.

Sadržaj se nastavlja...

Uz to su onda došli i luk i strijela, odnosno streličarstvo? 

- Pa da, što se streličarstva tiče spomenuo sam već Robina Hooda i pustolovne filmove, ali poseban impuls u tom smjeru dao mi je članak o srednjovjekovnom oružju u časopisu Sam svoj majstor, mislim iz 1990., koji je opisivao srednjovjekovni engleski dugi luk (longbow), streličare koji su ga koristili i način na koji su ga koristili i trenirali, a bila je opisana i velika bitka kod Crecyja u Francuskoj iz 14. stoljeća u kojoj je dugi luk apsolutno dominirao. Tu je začetak interesa i ljubavi prema streličarstvu, a od 2013. godine sam ponosni član Dubovačkih streličara, koje ovim putem puno pozdravljam!

Druga ljubav su ti fotografije, video snimanje... pa si to nekako spojio?

- Istina, oduvijek volim fotografiju i fotografija mi je hobi, ali i strast. Znam da ovo zvuči kao užasno jako ofucani kliše (smijeh) ali je zaista tako! I na fakultetu sam imao nekoliko predmeta vezanih uz fotografiju, a čak sam svojevremeno i predavao fotografima u MIOŠ-u u Karlovcu, tako da mogu reći da mi se fotografija isprepliće sa životnim tokom, htio ja to ili ne. Za video snimanja nisam imao posebnih želja ni iskustava, ali kad sam prvi put probao pilotirati frendovim dronom (pozdrav Danijelu Smičiklasu!) mogu reći da se u meni, koji inače volim tehniku i tehničke gadgete, tad probudila želja i znatiželja za letenjem i snimanjem dronom. I tako sam prije nekih dvije godine nabavio i prvog drona pa godinu iza i drugog (bolji, brži i jači model – upgrade je neminovan) i tad sam počeo snimati ono što volim, srednjovjekovne utvrde, spojio sam svoje dvije strasti, što me zaista veseli i ispunjava.

Sve se to može vidjeti i na tvom Youtube kanalu?

- Naravno, logičan slijed događaja bio je sljedeći izazov u obliku video produkcije – treba video snimke nekako obraditi i uobličiti u neki suvisli oblik pa se, eto, kroz praksu, učim i zabavljam i time. 

Projekt "U potrazi za frankopanskim posjedima" na kojem si surađivao dogodio se i prije požara u Novigradu, dakle s dvorcem si bio upoznat i prije?

- Samo mala ispravka, surađivao sam, ali i još uvijek surađujem na tom projektu, koji mi se od prve svidio jer, kako rekoh, volim povijest, utvrde i sve vezano uz to. Već sam spomenuo da mi je Dubovac oduvijek u srcu, jer sam ga prvog vidio i doživio, ali Novigrad na Dobri također ima baš posebno mjesto u mojoj svijesti. Sjećam ga se još od prije početka obnove kad je bio samo hrpa kamenja zarasla u šipražje i sjećam se kako je to sve skupa s vremenom polako, ali sigurno napredovalo u smjeru koji me izrazito veselio.

Sve to je vjerujem utjecalo i na humanitarnu akciju koja je trenutačno u tijeku na Starom gradu Dubovcu?

- Kad sam vidio vijest o požaru na krovištu Novigrada stvarno me presjeklo nešto u prsima. To je bilo izrazito neugodno iznenađenje i sve te moje već navedene zanimacije, ljubavi ili strasti, kako god ih nazivali, su u svakom slučaju utjecale na poziv i poriv za djelovanjem. Jednostavno sam htio nešto napraviti, koliko god je u mojoj moći, a budući da cijenim djelovanje, a ne puno praznih priča, pala mi je na pamet ideja o dobrotvornoj prodajnoj izložbi fotki Novigrada na Dobri i jednostavno sam krenuo djelovati u tom smjeru. Već je Kaportal objavio članak s otvorenja izložbe na Dubovcu gdje sam objasnio zašto sam na otvorenju bio obučen kao srednjovjekovni streličar, a ne kao netko od Frankopana, koji su ipak bili vladari Novigrada, kao i Dubovca. Da ne ponavljam sve, ukratko, iznimno volim simboliku i obukao sam streličarsku odoru zbog prisjećanja na bitku kod Crecyja 1346., u kojoj su višestruko malobrojniji britanski streličari do nogu potukli nadmoćniju francusku teško oklopljenu konjicu. Streličari većinom nisu bili iz plemićkih obitelji nego obični pučani - obrtnici, trgovci, poljoprivrednici... U povijesnim tekstovima iz tzv. "Velikih kronika - Grandes Chroniques" spominje se velika tragedija zbog tog strašnog francuskog poraza i pogibije "cvijeta europske aristokracije", ali najveća sramota, bila je ta da su do tada stoljećima nepobjedivu tešku konjicu, oklopljene vitezove, pobijedili "nedostojni, bezvrijedni"  točnije, obični pučani - streličari. Nisam poznati glumac niti rock zvijezda ni celebrity, ali ovo je simbol moje borbe za neki viši cilj. Mene, malog običnog čovjeka.

Izložba se može razgledati do kraja srpnja? Kako ljudi mogu sudjelovati? 

- Da, izložba se može pogledati do kraja srpnja, a ulaz je u svakom trenutku besplatan. No, sve izložene fotografije su na prodaju, odnosno možete naručiti svaku od njih za 150 kuna. Koliko god se novaca prikupilo prodajom ovih fotografija, sav prihod ide za obnovu Novigrada na Dobri. (napomena: na OVOM LINKU možete i vidjeti sve fotografije i saznati kako se uključiti u akciju!) 

Ideja je tvoja? 

- Ideja je moja, ali naravno da sam imao veliku i nesebičnu podršku od ekipe iz projekta "U potrazi za frankopanskim posjedima", posebna zahvala Andreji Radojčić, zatim od udruge “Društvo prijatelja Novigrada na Dobri Frankopan” i predsjednika Josipa Jakovčića i Snježane Erdeljac, od restorana Kastel na Dubovcu, u čijem se prostoru i održava izložba, kao i od mojih jednih, jedinih i neponovljivih Dubovačkih streličara. Moram napomenuti i brzu i kvalitetnu uslugu tiska i tehničke podrške od Tiskare Žalac.

Kakvi su zasad rezultati?

- Primijetio sam, a i govore mi ljudi da čuju i da vide objave o izložbi na internet portalima, neki su čuli na radiju, a neki čak i na TV-u i to iz onih izvora informacija za koje sigurno znam da nismo direktno slali obavijest. Iz toga bih zaključio da se za izložbu čuje, da su to ljudi prepoznali kao pozitivnu stvar i da je popraćena u medijima i to definitivno smatram uspjehom. Ako pitaš za financijske rezultate i broj prodanih fotki – najiskrenije, ne znam. Zaista nisam upoznat s detaljima, jer sav novac ide na račun udruge “Društvo prijatelja Novigrada na Dobri Frankopan” i taj dio oko narudžbi i plaćanja rješava gđa. Snježana Erdeljac iz udruge.
Na dan otvorenja izložbe bilo je nekoliko narudžbi, to znam, ali nakon toga prepustio sam to udruzi. Koliko god da se novaca skupi, puno ili malo, možemo reći, moja ekipa koja me je podržala, kao i ja u svoje ime, da smo ipak nešto pokušali, nešto smo poduzeli i napravili. Za početak je to, recimo to tako, emocionalno i duševno zadovoljstvo. Još ako bude popraćeno dobrim financijskim rezultatima, bit će savršeno.

Živiš u Njemačkoj, ali kažeš da si i dalje član Dubovačkih streličara. Tamo nema nečeg sličnog?

- U Njemačkoj postoji zaista puno raznih srednjovjekovnih udruga ili grupa, samo nešto baš jednako poput Dubovačkih streličara dosad nisam vidio. I ne, nisam član nikakve slične udruge u Njemačkoj, što ne znači da neću biti, ili da nemam tu ideju u glavi.
A tko zna, možda otvorim podružnicu Dubovačkih streličara u Berlinu, nikad se ne zna, haha. Srednjovjekovnih događaja ima i to prilično, na nekoliko sam bio i planiram posjetiti još nekoliko, svakako. 

Nedavno si se pohvalio da si deseti put pogledao Iron Maiden, od kuda/kada ljubav baš prema njima? Sjećaš li se kada i kako si došao do prvog albuma? Gdje je bio prvi koncert? Znaš li već gdje je sljedeći na koji ideš? 

- Da, vidio sam Maidene uživo po deseti put i želim svakako još! Išao sam u matematičku gimnaziju i moja ekipa iz škole je bila muzički nastrojena u smjeru hard rocka i heavy metala tako da je i to utjecalo na moj glazbeni ukus. Odrastali smo uz tu muziku, a što se Iron Maidena tiče, s vremenom sam shvatio da osim što su zaista iznimni muzičari u tehničkom smislu (bend je osnovan 1975. tako da imaju popriličnog staža i iskustva u sviranju), postoji još i ta pozadina koja se provlači kroz svaku ili gotovo svaku njihovu pjesmu. Ne sklapaju stihove reda radi čisto da popune pjesmu ili album nego svaka stvar ima svoju priču ili iz povijesti ili iz psihe i nekakvih ljudskih razmišljanja i svjesnih ili podsvjesnih utjecaja.
Ali ono što je zaista posebno za Iron Maiden je njihova svirka uživo. Činjenica je da iako sviraju već skoro pola stoljeća, zarađuju milijune i pune stadione, na svaki koncert dođu kao da su prvi put na pozornici. Jednostavno uživaju i guštaju u tome što rade i to se vidi odmah. Osim što imaju vrhunsku scensku i muzičku izvedbu, ono što mene posebno privlači na njihove koncerte je taj osjećaj koji je prisutan tada, pozitiva, osjećaj zajedništva, interakcija s publikom, zaista predivan osjećaj. Oni su 200 % angažirani na svakom koncertu i to publika osjeti. Dovoljno je samo da se prisjetim koncerta, onih trenutaka kad cijeli stadion pjeva i naježim se. Zaista (smijeh)!

S kojim albumom je počela ljubav?

- Ne sjećam se koji album sam nabavio prvi, jer smo tada sve presnimavali na kazete, nije bilo širokopojasnog interneta, Youtubea ni ičeg sličnog. Čak se i CD-i nisu mogli lako nabaviti, ali znam da je prva „original“ kazeta koju sam kupio bila njihov prvi album koji se i zove „Iron Maiden“ iz 1980. Kupio sam ju na maturalcu u Španjolskoj 1995., a prvi koncert na kojem sam bio, bio je u Velikoj Gorici na stadionu Radnika 2003. Sljedeći? E, to još ne znam, ali znam da će ga sigurno biti!

Imaš li još neku ozbiljniju zanimaciju ozbiljniju koju bi vrijedilo spomenuti?

- Volim DIY - uradi sam, rekli bismo mi. Obožavam drvo i obradu drva. Kad uhvatim vremena nabavim materijal pa pilim, bušim, brusim i složim si policu, stalak za printer ili nešto slično. Čak sam neke stvari od drveta napravio za poklone i koliko znam, dobro su primljeni i za sad su još uvijek u jednom komadu (smijeh). Nekoć sam svirao bubnjeve u rock bendu i moram priznati da mi se opet ta ideja pomalo mota po primozgu. Tko zna... Zatim gaming, mogu reći da sam gejmer u nekom smislu. Smatram da je tenkovima mjesto u muzejima i u igricama, ali svejedno su, tehnički gledano, vrlo zanimljivi komadi hardvera, pa eto, igram World of Tanks. Ok, ne svaki dan po 15 sati, ali svejedno, dobro je za opuštanje i stressrelief. Svojevremeno sam se bavio biciklizmom i pomalo vraćam i tu zanimaciju na aktivni kolosijek. Tu je i pisanje,  stupio sam u kontakt s gđom Sonjom Breljak koja uređuje internet portal „Hrvatski glas Berlin“ pa ću povremeno napisati i pokoji članak ili kolumnu za taj portal. Prošli tjedan mi je objavljen članak tamo, kratki osvrt na koncert Iron Maidena u Berlinu. 

Bolje da sam te pitao što te ne zanima...

- Haha, a gledaj, zanimacija, zanimanja i želja je puno, samo vremena često manjka, ali trudim ga se ispuniti što bolje, aktivnije i ugodnije.

E da, da te pitam još za to streličarstvo, to je više ovako za "modu" ili možeš i pogodit neku metu? 

- Nije samo za slikanje, čak sam i trenirao jedno vrijeme ozbiljnije i u tom periodu sam na jednom srednjevjekovnom streličarskom kupu ušao u finale najbolje četvorice tako da ipak mogu pogodit metu haha. 

Razgovarao: Darko Lisac

(fotografije iz privatne zbirke Mladena Valjka)