Na ravnateljsku poziciju Gradske knjižnice Ivana Gorana Kovačića ove je godine stupila Kristina Čunović. Može se slobodno reći "prava osoba na pravom mjestu" i sa stručne i s kreativne strane.

Naime, Kristina jedina u Karlovačkoj županiji ima zvanje knjižničarske savjetnice, što je najviše stručno zvanje u knjižičarstvu, a isto tako za svoje je brojne originalne projekte dobila niz priznanja i nagrada, ne samo u Hrvatskoj već i na europskoj razini.

Jesi li voljela čitati već kao klinka? Jesi li čitala lektiru? Sjećaš li se nekih knjiga iz djetinjstva koje bi se mogle nazvati omiljenima?

Sadržaj se nastavlja...

- Voljela sam čitati kao klinka, ali ja sam odrastala u vrijeme bez mobitela i interneta. S nestrpljenjem sam čekala svaki mjesec novi broj Modre laste i stripova. Sjećam se da sam obožavala knjigu „Ključić oko vrata“ Nikole Puljića. Što se tiče lektire, tu su mi puno življa sjećanja na srednjoškolske dane i tada sam je zaista voljela. Obožavala sam knjige i priče o ženskim likovima, Ana Karenjina, Ema Bovary, Laura  iz "U registraturi" i druge. Bez obzira na neravnopravnost, u brojnim su književnim djelima stvoreni snažni ženski likovi, fiktivne junakinje koje su me svojim postupcima i odlukama zadivile ili navele na razmišljanje.

Kako ti je išao hrvatski u školi?

- Odlično. I danas ga obožavam, a kćerkama sam uvijek nudila prilikom pisanja domaćih zadaća  gramatiku hrvatskoga jezika i pravopis i tumačila o važnosti očuvanja našeg jezika. Ali očito je to bio moj put, no ne i njihov, jedna kćer studira u Nizozemskoj, a druga je upisala Opću gimnaziju uz skupinu predmeta na engleskom jeziku.

Ovaj uvod je bio zapravo da dođemo do pitanja jesi li se u tim ranim danima ponekad zamišljala kao knjižničarka? Odnosno, je li slučajno to sve tako ispalo ili si imala konkretan interes baš za taj posao?

- Moram priznati da se nisam zamišljala kao knjižničarka. Sve je to slučajno ispalo. Baš zato što ni sama nisam znala koliko je posao knjižničarke zanimljiv, učenicima često u obilasku knjižnice govorim o tom izboru zanimanja i otkrivam im tajne zanimanja osobito ako vole raditi s ljudima, jer knjižničar nerijetko mora savjetovati korisnike o nekoj knjizi ili ju pronaći u knjižnici, obaviti informacijski upit s korisnikom. To nije tako samozatajan posao kao što neki misle tako da se kod knjižničara cijene vještine istraživanja, usredotočenost, vještine učenja i pamćenja, ljubaznost i slično.

Profesorica si sociologije, jesi li nakon fakulteta radila nešto u struci ili si stjecajem okolnosti odmah završila u knjižnici? 

- Jesam, radila sam i u struci. Ja sam se tijekom studija sociologije bavila pitanjem statusa žene, njezine važnosti i njezina doprinosa društvu. Stoga nije čudno da je moje prvo zaposlenje bilo u nevladinoj ustanovi Ženskom informacijsko-dokumentacijskom centru – Ženska infoteka. Provodila sam brojna sociološka istraživanja i analize medijskih članaka, objavljivala sam stručne radove u časopisima i zbornicima, organizirala konferencije za medije, kampanje za bolji položaj žena u Hrvatskoj. I već tada, prije dvadeset godina, radila sam na europskim projektima i stekla vještine pisanja tih projekata koji su mi kasnije koristili u radu. 

U ovaj posao si, pak, ušla u Knjižnici za mlade? I odmah se osjetila "kao doma"?

- Pa da, sigurno je sretna okolnost bila što sam već na samom početku posla dobila povjerenje da vodim programe u tek otvorenoj Knjižnici za mlade, izdvojenom odjelu Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“. Danas je knjižnica mjesto susreta i komunikacije, a ne samo informacija. Zato se širi opseg djelatnosti knjižničara što je mene odmah oduševilo. 

Tu su krenuli i prvi konkretni projekti? 

- Naravno, programi Knjižnice za mlade su bili moj prvi projekt, a imalo je to i širi značaj, jer se radilo o prvoj knjižnici za mlade u Hrvatskoj. Bio je izazov osmisliti programe u kojima će knjižnica zauzimati mjesto u slobodnom vremenu mladih. Odrasli često zaboravljaju da se mladi nalaze u specifičnom prijelaznom razdoblju - više nisu zaštićeni kao djeca, a još ne uživaju sve mogućnosti i pogodnosti dostupne odraslima. Treba im sigurno mjesto i trebaju razumijevanje i podršku. Ja sam se skroz našla u toj ulozi i uključivala sam mlade ljude u planiranje, stvaranje, implementaciju i vrednovanje usluga i programa Knjižnice za mlade. Danas su ti mladi ljudi s kojima sam stvarala nove usluge i programe uspješni stručnjaci, sjećam se Igora Salopeka, Sanje Zanki i Marije Ratković iz Videodružine Gimnazije… Ne bojim se izazova i inovacija jer bude u meni kreativnost. Stvaramo i razvijamo da bi živjeli i napredovali, zar ne?

Projekt koji je odjeknuo doslovno i u cijelom svijetu je Čitateljski program za zatvorenike i djecu, za koji si u Madridu dobila i nagradu najveće svjetske organizacije za promicanje pismenosti. Kako je došlo do ideje? Je li bilo bojazni da može biti i neugodnih situacija?

- Čitateljski program za zatvorenike i njihovu djecu koji sam provodila sa članicama udruge RODA i Hrvatskim čitateljskim društvom zaista jest poseban projekt i ostavio je neizbrisiv trag u mom životu. Na TEDx konferenciji u Koprivnici održala sam govor o „roditeljstvu iza rešetaka“. I počela sam rečenicama „Zamislite da igrom slučaja završite u zatvoru. Odlaskom na izdržavanje kazne ne biste prestali biti roditelj, ne biste izgubili pravo na donošenje odluka važnih za skrb svojeg djeteta niti bi vam odnos s djetetom postao manje važan.“ I to je suština. Meni su zatvorenici u tom projektu prvenstveno bili - roditelji. Zato nije bilo bojazni. Bila sam svjesna da je važno da se svi povežemo jer je nužno poticati odnos između roditelja koji je u zatvoru i djeteta za uravnoteženo odrastanje i nadvladavanje razvojnih kriza djeteta. Ja sam taj odnos poticala putem knjige i čitanja. Treba naglasiti da do 2014. programa podrške za roditelje zatvorenike i njihovu djecu gotovo nije bilo, a u Republici Hrvatskoj oko 12.500 djece godišnje ima jednog ili oba roditelja u zatvorima. I danas kad čitam evaluacije roditelja koji su sudjelovali u projektu naviru mi suze na oči. Dirljive su to, i često tragične priče.

Projekata je bilo još puno, od "Bebe u knjižnici", kampanje za čitanje djeci naglas od rođenja... imaš li i novih planova? 

- Ja imam jako puno ideja u planu i dijele se na knjižnične projekte, ideje koje bih voljela realizirati kroz Hrvatsko čitateljsko društvo, Društvo knjižničara Karlovačke županije, ELINET - The European Literacy Policy Network, europske udruge u okviru koje s vrhunskim stručnjacima iz područja pismenosti potičem digitalnu pismenost… Nemamo u našem razgovoru dovoljno vremena za sve moje ideje!

Onda da suzimo raspon - koje su ti neke osnovne ideje s Gradskom knjižnicom? Ima li konkretnih projekata koje planiraš započeti?

- Najavila sam već i na predstavljanju brojne planove, koje ću nastojati realizirati u suradnji s djelatnicima. Prvo bih htjela naglasiti široj javnosti da sam svjesna odgovornosti koju sam preuzela kad sam imenovana ravnateljicom najstarije ustanove u kulturi grada Karlovca, izravne sljednice Ilirskoga čitanja društva iz 1838. godine. S jedne strane, nastojat ćemo čuvati i na zanimljiv način prezentirati korisnicima kulturnu baštinu, ali poticat ću i transformaciju odjela i usluga u skladu sa suvremenim trendovima. U suradnji sa stručnim djelatnicima nastojat ću uvesti niz inovativnih, ponekad eksperimentalnih praksi, jedinstvenih među hrvatskim knjižnicama. Tako ćemo prvi u Hrvatskoj otvoriti Centar za poticanje rane pismenosti.

Zašto je važno voditi brigu o čitateljskim navikama najmlađe djece?

- Ja smatram da je odgovornost cijelog društva za biološki potencijal s kojim se djeca rađaju, jer ono što je propušteno u ranim godinama djetetova razvoja gotovo je nenadoknadivo. Dijete kojem se čita i s kojim se razgovara u petoj godini života ima izuzetno razvijena područja koja su odgovorna za čitateljske i govorne sposobnosti. Zato posljednjih deset godina zagovaram da s čitanjem valja započeti od rođenja djeteta kako bi postalo dio svakodnevnog ugodnog druženja roditelja i djece. U tu svrhu inicirala sam pokretanje nacionalne kampanje „Čitaj mi!“ koja ove godine obilježava 10. rođendan. Kako bismo što učinkovitije poticali ranu i obiteljsku pismenost opremit ćemo spomenuti Centar na Odjelu za djecu i mlade koji će funkcionirati kao županijski centar u kojem će se odvijati predavanja, radionice, webinari za knjižničare, odgojitelje, roditelje, a surađivat ćemo s pedijatrima, odgojno-obrazovnim i zdravstvenim ustanovama, nakladnicima i medijima.

Spomenula si mi u jednom razgovoru da ima i planova za širenje knjižnice?

- Da, u planu je otvaranje izdvojenog dislociranog odjela Zelena knjižnica u prostoru Javne ustanove Aquatika. U skladu s novim trendovima poticat ću otvaranje i razvoj makerspacea ili stvaraonice. Ja sam svoje planove zaokružila ovako: zelena, održiva, inkluzivna i digitalna knjižnica. Ukratko, Knjižnicu želim razvijati kao otvoreno, pristupačno i gostoljubivo javno mjesto zajednice.

Što se tiče eventualnih konkretnih događanja?

- Bit će ih puno, ova godina nam je prepuna obljetnica. Slavimo 185. rođendan, a tu su i 30. obljetnica Središnje knjižnice Slovenaca u RH, 20. obljetnica Knjižnice za mlade te 185. rođendan Knjižnice. Bit će obilježena i 60. obljetnica dobivanja naziva Knjižnice prema našem piscu i pjesniku Ivanu Goranu Kovačiću, zatim isto tako 60. obljetnica čitaonice na Švarči kao izdvojenog ogranka te 45. obljetnica nabave prvog karlovačkog bibliobusa.

Stiže i novi bibliobus...

- Da, projektom “Čitanje je važno, uključuje nas snažno” koji smo započeli 2021. godine u partnerstvu s Gradom Karlovcem i udrugom Carpe Diem planirana je i nabava novog bibliobusa. Za nabavu novog bibliobusa proveden je otvoreni postupak javne nabave, odabran je izvođač i sklopljen ugovor. Bibliobus trenutno čeka adaptaciju  i opremanje i stiže u lipnju, najkasnije srpnju ove godine. Puno nam znači novi bibliobus, jer ćemo uspješno pružati uslugu na području cijele Karlovačke županije što će njihovim stanovnicima omogućiti korištenje knjižničnih usluga (posudbenih, informacijskih, kulturno-animacijskih i dr.). Mi smo jedna od rijetkih županija koja ima sve općine i gradove pokrivene knjižničnom uslugom. 

Koliko trenutno knjižnica ima korisnika i jesi li zadovoljna s tim brojem? 

- Knjižnica je imala 10.367 članova 2022. godine, 16% više nego 2021. Polagano se oporavljamo od pandemije koronavirusa koja je utjecala na smanjenje članstva. Najveći broj članova su osnovnoškolci (30 %). Ono što nas jako raduje je broj članova u pokretnoj knjižnici – bibliobusu i bibliokombiju koji svake godine raste. 

Je li broj zaposlenika adekvatan?

- Zasad jest iako ove godine otvaramo izdvojeni odjel Zelena knjižnica u Aquatici, što će, uz već dva postojeća ogranka i dva vozila pokretne knjižnice, biti dodatni izazov i za mene i za djelatnike.

Imaš li kakve posebne zanimacije izvan posla? Što radiš u slobodno vrijeme? Dođeš kući pa čitaš ili ti je dosta knjiga?

- Haha, nije, čitam i u slobodno vrijeme! Ali nije to sve, članica sam Gljivarskog društva Karlovac, odlazimo na izlete, u šetnje šumom, slažemo izložbe gljiva i učimo ih prepoznati. Gljive su jedan od najmisterioznijih živih organizama na Zemlji, zanimljivo ih je pronalaziti u prirodi, ali i pripremati ukusna jela. 

Razgovarao: Darko Lisac