Od rujna 2022. godine na mjestu predsjednika Teniskog kluba Karlovac je Robert Crevar, zasigurno jedan od najmlađih predsjednika sportskih klubova u gradu.

Dobrim poznavateljima sporta njegovo ime, pak, nije vezano uz tenis, već uz jedan drugi sport. Drugim riječima, reket je zamijenio - baseball palicu.

- Da, igrao sam baseball negdje do 19. godine, to je moj prvi sport, moja da tako kažem prva sportska ljubav. Prošao sam s klubom pola svijeta, to je stvarno jedan period kojeg se uvijek rado sjetim. 

Sadržaj se nastavlja...

Zašto si prestao tako rano?

- Pa to je neki miks više stvari, imao sam nezgodnu ozljedu prepona koja mi je zadavala dosta problema, taman u to vrijeme sam upisao i fakultet pa su se umiješale i studentske obaveze, a fakultet me na neki način i doveo do tenisa...

Na koji način?

- Upisao sam sportski menadžment i poklopilo se da sam praksu odrađivao u Hrvatskom teniskom savezu i baš prvi veći projekt je bio Davis Cup. Svidjelo mi se, a očito se svidjelo i njima, jer sam tu stekao prva poznanstva i kontakte u svijetu tenisa i onda su me i sami pozvali na neke nove evente i tako...

Radio si samo u tenisu u tom organizacijskom dijelu? Što si zapravo radio?

- Većinom tenis, ali nije samo tenis. U tom periodu sam odradio 18 sportskih evenata, osim tenisa najviše je bilo rukometa, radio sam naprimjer i na završnici SEHA lige. A što se radilo... ovisno o događaju, najčešće koordinacija volontera, ali bilo je tu i brige o igračima, logistici samog događanja...

Kako je došlo do angažmana u Teniskom klubu Karlovac? 

- U periodu kada je Tomislav Poljak preuzeo poziciju predsjednika u klubu pozvao me da budem u Upravnom odboru i pomognem i u samom klubu. Tada sam još živio u Zagrebu, no odmah mi se svidjela ideja, rado sam pristao i kada sam preuzeo poziciju koordinatora sportskih aktivnosti sam se i definitivno vratio u Karlovac. Od prošle godine sam, pak, postao i predsjednik kluba, no i dalje radim i na toj dužnosti koordinatora.

Znači, ne sjediš samo u fotelji?

- Haha, ne, ne i moram reći da je teniski klub uvijek bio tako koncipiran da su tu na nekim mjestima zaista ljudi koji rade i trude se. Naš Upravni odbor čine ljudi koji stvarno vole tenis i entuzijasti su oko cijele te priče, svi se trude i pomažu u našem svakodnevnom djelovanju. 

Koliko članova ima klub? 

- Oko 260.

A djece? Je li tenis još uvijek popularan izbor kod dječaka i djevojčica?

- Zadovoljni smo. Pogotovo jer smo u jednom jako pozitivnom trendu i rastu broja djece. Ja kada sam došao u klub, znači prije samo nekoliko godina, bilo je 18 djece, danas ih je - 88. I to je odlična brojka, neka pretjerano veća u ovom trenutku možda ne bi ni bila dobra, jer je važna i kvaliteta rada. Onako, do 100 djece bi bilo u redu. 

Je li tenis skup sport?

- Da, to je vječito pitanje i mogu iskreno reći da za naše prilike mnogima nažalost i jest. Opet, mi smo svjesni situacije i trudimo se maksimalno smanjiti izdatke roditelja pa isto tako moram reći da je treniranje tenisa u Karlovcu puno jeftinije nego treniranje tenisa u Zagrebu. 

Jel možemo možda i o nekim konkretnijim brojkama?

- Sve ovisi o ciljevima i željama, postoji tu i više nekakvih cjenovnih rangova. Recimo, za dva treninga tjedno mjesečna članarina je 35 eura, ali tu moram naglasiti da djeca dobijaju kompletnu tenisku opremu, znači dijete će u klubu dobiti reket, loptice i sve za trening. Za tri treninga tjedno članarina je 50 eura. Za one s malo većim ambicijama mjesečna članarina je 110 eura i uključuje svakodnevne treninge, individualni rad i sve što već ide uz to. Tu mogu napraviti usporedbu sa Zagrebom, jer dolazi nam i jedan trener iz Zagreba i prema njegovim riječima u nekim privatnim klubovima u Zagrebu takav oblik treninga naplaćuje se i blizu 1000 eura mjesečno.

Ima li više dječaka ili djevojčica?

- Djevojčica, od tih trenutno 88 najmlađih članova, više od 50 je djevojčica. 

S druge strane, dojma sam da je među rekreativcima i starijim članovima kluba puno više muškaraca? Odustaju li djevojčice ranije od tenisa ili je o nečem drugom riječ? Uostalom, imate i mušku ekipu, a ženske nema već dulje vrijeme...

- Da, to je istina, iako se nadamo da ćemo uskoro opet formirati i žensku ekipu. Možda dečki jesu malo ustrajniji, pogotovo kasnije ako se pokaže da neće biti baš neke teniske zvijezde, ali ostanu uz sport, dok je to kod djevojaka možda nešto rijeđe, iako svakako ima i rekreativki i dugogodišnjih članica. Ali, je, istina je, u kasnijoj dobi prevladavaju muški.

Što se tiče muške ekipe, igrate Prvu ligu, odnosno drugi rang u Hrvatskoj, postoje li ambicije za nešto više?

- Glupo mi je reći da nema ambicija, ali nam to nije prioritet. Prošlu sezonu smo odigrali isključivo s domaćim igračima, ostali smo u istom rangu, isto planiramo i ove godine. Mislim da nema potrebe da forsiramo na tom planu nešto, jer kao prioritete u radu postavili smo djecu i infrastrukturu. Kada sve to bude na zadovoljavajućoj razini, onda možemo pričati i o drugim stvarima. Također bih dodao da planiramo ove godine formirati i drugu ekipu koja bi igrala Treću ligu i imala tako jedan zgodan natjecateljski ciklus.

Spomenuo si infrastrukturu, kakva je tu situacija?

- Uložili smo dosta i napravili smo dosta, ali još uvijek postoji jedan ključan i velik problem, a to je kućica sa svlačionicama. Ona je u izuzetno lošem stanju od krova na dalje. I to nam predstavlja i problem kod moguće organizacije nekih većih natjecanja, mi smo prije dvije godine imali Tennis Europe natjecanje mladih tenisača i tenisačica i svi gosti su bili oduševljeni našim gostoprimstvom, bili su oduševljeni terenima koji su zaista, to mogu slobodno reći, u izvrsnom stanju i sjajno uređeni, bili su oduševljeni Vrbanićevim perivojem, Koranom, Karlovcem... ali smo dobili i ozbiljne prigovore za taj prostor svlačionica. To danas više ne prolazi, ali cijeli projekt bio bi dosta skup, barem stotinjak tisuća eura i to klub jednostavno ne može sam financirati. Pokušat ćemo nešto dogovoriti s Gradom, vjerujem da će biti razumijevanja. 

Što se tiče većih događanja, Karlovac je oduvijek imao velik broj turnira za djecu i mlade, često i na međunarodnoj razini, ali jako jako dugo, još od onih Davis Cupova koji su se igrali u Šancu prije 60-70 godina, nije bilo kvalitetnog seniorskog meča. Može li Karlovac, npr., organizirati Davis Cup? Ili neki ekshibicijski meč jačih teniskih imena, primjerice Čilića i nekog stranog tenisača?

- Davis Cup nažalost ne, jesmo se malo propitivali o tome, no tu je problem da je dvorana jednostavno prekratka za današnje propisane uvjete. Ekshibiciju bi se moglo organizirati, ali tu je sad opet pitanje logistike i dosta je komplikacija. Prije svega, ekshibicija je prije bilo puno više, jer je i kalendar bio nešto manje zahtjevan, danas su profesionalni tenisači gotovo cijele godine zauzeti, malo je uopće termina u kojima bi se tako nešto moglo organizirati. No, dolaze u obzir neke druge stvari, voljeli bismo ukaže li se prilika ugostiti upravo Čilićev projekt "Game Set Hrvatska".

Što, pak, možemo već sada najaviti?

- Ove godine smo domaćin četiri turnira HTS-a, naš tradicionalni Oršanićev memorijal i ove će godine zasigurno okupiti velik broj mladih tenisača i tenisačica, kandidirat ćemo se za državno prvenstvo do 14 godina, tu imamo i našeg malog Luku Basara koji je četvrti na državnoj ljestvici pa će i domaćoj publici biti zanimljivo pogledati. Nastavit ćemo neke zgodne projekte kao što je "Wimbledon u Karlovcu" koji je prošle godine bio pun pogodak i ove godine već imamo najave klubova iz BiH i Slovenije da će se uključiti. U seniorskom tenisu tu svakako treba spomenuti "Road to Umag", kvalifikacijski turnir za tenisače koji najbolje vodi do nastupa na našem ATP turniru u Umagu. Teniska godina će sigurno biti bogata i zanimljiva.

Gledaš li tenis kod kuće?

- Jako jako slabo. Prije sam ga volio gledati i nije mi bio problem ostati i po četiri-pet sati uz zanimljiv meč, sada sam jednostavno stalno u tenisu i oko tenisa i kada dođem doma treba mi odmora.

A, ideš li ponekad na baseball? 

- Još slabije nažalost. Pratim rezultate, drago mi je da klubu ide, ali ne sjećam se kada sam zadnji put bio na utakmici...

Razgovarao: Darko Lisac