U demokratskom uređenju pravo na javno izražavanje nezadovoljstva
vlašću, odnosno na prosvjed je svetinja. Ali, u okviru propisa.
Ako se propisa da se na Markovom trgu smije prosvjedovati od 8 do
22 mogu pridržavati sindikati, ogorčeni radnici kojima
kapitalist ne isplaćuje plaće, majke koje se bore za prava
svoje djece s invaliditetom…, stvarno je nejasno po kojem
kriteriju bilo koja šačica ljudi koja ima potrebu u lice reći
premijeru svoje ultimatume misli da je iznad propisa!? I kad
specijalna policija postupi u skladu s tim propisima, nazivaju je
protuhrvatskom, hvataju je doslovno za vrat i skrivaju se od nje
u crkvi koja ima eksteritorijalni status strane ambasade po
ugovorima s Vatikanom? To je, nažalost, naše viđenje pravne
države.
U demokratskom uređenju svetinja je i privatno vlasništvo. Ono je
zajamčeno Ustavom i nepovredivo. Ali, u Ustavu piše i to da
vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi
korisnici dužni su pridonositi općem dobru. Ruku na srce,
karlovački tajkun Nikola Hanžel ispunjava uvelike tu ustavnu
“obvezu” jer činjenica jest da je ipak na kraju na mjestu
ruševine Žitne kuće, s kojom gradska vlast godinama nije znala
što bi, izgradio vjernu kopiju. Zamjerati mu njegov očiti fetiš,
vrtne patuljke i gipsane patkice oko zgrade bilo bi traženje
dlake u jajetu. S hotelom Korana, odnosno onim što je izgradio na
njegovom mjestu stvari su puno kompliciranije. Nema sumnje
da je i tu, baš da je ostavio i praznu ledinu, Hanžel za svoj
novac učinio nešto bolje nego što je bilo prije, jer je sve bolje
od one ruševine. Ali…
Danas onog što je sazidao, na to stavio što je stavio i pored
toga instalirao što je instalirao, ne bi bilo da nije izbjegao
dodatni trošak natječajem za novi projekt hotela kojeg bi po
Generalnim urbanističkim planom grada Karlovca trebala raspisati
gradska uprava, odnosno da nije iskoristio jedinu raspoloživu
alternativu, a to je da se hotel obnavlja i/ili rekonstruira u
postojećim gabaritima (bez nadogradnja i dogradnja). No, iz
današnje perspektive, očito je da, ne samo da nije htio izbjeći
dodatni trošak, već i utjecaj sa strane kako će nova građevina
izgledati. Baš kao i u uvodnom slučaju prosvjeda, zamislio si je
da je iznad propisa i da najatraktivniju poziciju u gradu, strogo
definiranu GUP-om može tretirati kao vlastitu prćiju bez
obveza. Jer, uzimanjem građevinske dozvole bez natječaja obvezao
se na “obnavljanje i/ili rekonstrukciju u postojećim gabaritima
(bez nadogradnja i dogradnja)”. E, sad, možda smo mi budale, kako
je nedavno Karlovčane počastio Hanžel objašnjavajući nam što je
lijepo, ili nas pravi budalama, jer samo budala ne vidi da ono
što je sazidao nema veze s originalom kojeg je imao obvezu
kopirati. To je nažalost, njegovo viđenje pravne države.
I nije on kriv, krivi su oni koji su mu sve to dozvolili, a on ih
je učinio smiješnim paževima samo zato jer ima novca. Što je još
gore, izvjesno je da ta građevina nema smještajni kapacitet kojim
bi ga mogli definirati hotelom, a i to je zadano GUP-om. Za
pretpostaviti je da će Karlovac ovaj atraktivni plac proćerdati
na veći ugostiteljski objekt s privatnim odajama. A oni koji bi
trebali korigirati samovolju novca, građevinska inspekcija,
strukovno udruženje DAGGK i Grad šute. A trebali bi pričati jer
je ovo stvar i od javnog interesa i nekako bi nam bilo draže da
imamo gradonačelnika, a ne malog od tajkuna.
I da bude sasvim jasno, problem je u bitnome samo u tome,
izigravanju propisa u jednoj bitnoj stvari za Karlovac, a ne u
tome da je na vrhu hotela kip francuskog buldoga deseterostruke
veličine, a dolje “plastični” zoološki vrt. Naime, kič i neukus –
bez obzira što u ovom slučaju sve izgleda poput loše šale u nekoj
TV emisiji sa “skrivenom kamerom” – nisu zakonom zabranjeni. Oni
su ogledalo naših političkih i gospodarskih kvazi elita.