– Majka sam troje djece. Najstarije dijete upravo završava 2.
razred osnovne škole, srednje dijete ima 6 godina i na jesen bi
trebalo krenuti u obavezan program predškole a najmlađe dijete
navršava 3 godine za 3 tjedna. Po tome možete zaključiti da i moj
porodiljni tada završava, piše nam Maja Poturica iz Karlovca,
koja je uz potpis pisma koje je poslala i na niz adresa
mjerodavnih stavila i dodatak – “majka bez izbora”.
Ona je, naime, roditelj jednog od 180 djece za koje nažalost ove
godine neće biti mjesta u nekom od karlovačkih vrtića.
Kako navodi, razlog pisanja ovog pisma je što na ovogodišnjim
upisima njezino srednje dijete nije dobilo mjesto u vrtiću kao
predškolac iako je već dvije godine u sustavu i polaznik je
poludnevnog programa.
– Program predškole namjeravali smo pohađati u jutarnjem terminu
u redovnom programu vrtića. Mjesta za njih četvero s popisa nije
se našlo u čak 6 vrtića koji spadaju u vrtić Četiri rijeke
Karlovac. A ako je nešto obavezno kao predškola onda bi se za
djecu također trebalo omogućiti mjesto u vrtiću kao i dosadašnjih
godina, piše nam očajna Karlovčanka.
Kaže da razumije sistem upisa, ravnateljicu, odgajatelje, manjak
prostora, male plaće, puno djece.
– Sve razumijem. Sada tražim nekoga tko će razumjeti mene, majku
troje djece, koja očajnički tražim pomoć. Nekoga tko će razumjeti
kako je meni, u kojoj se poziciji trenutno nalazim. Nekoga tko će
mi ponuditi neko razumno riješenje, dodaje u pismu.
Kaže da će za tri tjedna ostati bez prava na porodiljnu naknadeu
što je i 1.663 kuna manje u kućnom budžetu, te da bih se trebala
prijaviti na burzu i pronaći posao.
– U trenutnoj situaciji u kojoj se nalazim ne mogu niti pomisliti
na taj scenarij – najstarije dijete (9 godina) moram voziti iz
škole jer nema autobusa koji će mu omogućiti odlazak kući.
Srednje dijete bih trebala voziti 2 ili 3 puta tjedno u
popodnevnu smjenu zbog obaveznog programa predškole… a najmlađe
treba čuvati svo to vrijeme. Kako? Kako da pronađem tako
fleksibilan posao?
Pročitajte ostatak pisma u cijelosti…
– Tko mene pita mogu ili ne? Tko ima razumijevanja za mene? Tko
me išta pita? NIitko! Nikoga ne zanima što ja nemam kuda s djecom
ako odem raditi, nikoga ne zanima možemo li nas petero živjeti s
jednom plaćom ako ne odem raditi…. Do sada su svi predškolci
bili upisani u vrtiće. Do sada …
Problem oko upisa djece traje već godinama, problem oko
nedostatka prostora traje već godinama, problem oko (ne)upisane
djece traje već godinama. Što se poduzima zbog toga? Gdje je
rješenje? Gradski prostori stoje prazni i propadaju (npr.
kompleks vojarne Luščić i sl). a nedostatak vrtića je “javna
tajna”.
Već šest godina uzastopce smo korisnici dječjeg vrtića Dubovac
(prvo starije dijete pa sada srednje dijete) i nikada nisam
zakasnila s uplatom (plaćala sam punu cijenu vrtića od 680 kuna).
Zadnje dvije godine sam upisivala dijete u poludnevni program jer
nisam htjela zauzimati nekome mjesto u cjelodnevnom programu, što
sam mogla. I bih da sam znala ovogodišnji scenarij. I sada kada
je nama potreban vrtić i to zadnju godinu – izvisimo. Znam, reći
ćete da vrtić nije obavezan. Reći ćete da imam u popodnevnom
terminu za obaviti obavezni program predškole…sve znam. Ali
opet ponavljam, imam li mogućnosti/izbora i mogu li nitko me ne
pita.
Kako nisam osoba/majka koja će sjediti prekriženih ruku i
mrmljati u bradu ovo pismo sam morala napisati. I distribuirati
svima onima koji mogu nešto učiniti a okreću glavu i onima koji
mi eventualno mogu pomoći u rješavanju problema.
KAportal.hr