Kako se slučaj poljudske svastike udaljuje od nas i kazna UEFE približava, čini se da nacija strepi iz sasvim krivih pobuda. Nas muči to što bi nam reprezentaciju mogli izbaciti s europskog prvenstva u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, a trebalo bi nas mučiti stanje koje bi mogli nazvati “banalnošću zla”, doduše ne u smislu u kojem je o njemu pisala Hannah Arendt, već na jednoj simboličkoj razini.
Mi smo se već toliko navikli na nenormalno da nam je to postalo normalno. Kad “sjever” maksimirskog stadiona zaurla “Za dom”, a “istok” odgovori “spremni” na utakmicama reprezentacije, mi pred ekranima otpijemo sljedeći gutljaj piva, komentator Hrvatske televizije govori da je atmosfera veličanstvena, političari u ložama ne ustaju i iz protesta napuštaju stadion, suci ne prekidaju utakmice… Kad nas post festum prozovu zbog toga iz krovne europske nogometne organizacije, mi se kao mala djeca vadimo da su se tako pozdravljali Zrinski i Frankopani i čemu se uopće oko tako nečeg trivijalnog diže prašina. A zamislimo samo da 80 tisuća njemačkih navijača s jedne strane dortmundske arene zagrmi “Sieg” a s druge se vrati “Heil”? I da se opravdavaju kako taj pozdrav zapravo znači “Pozdrav pobjedi” (što je istina) i da je još franački kralj Karlo Veliki tako pozdravljao svog tatu Pipina Malog (što nije ni legenda). Bio bi to skandal epskih razmjera.
Koliko je to nama banalno, neprimjetno i koliko smo ravnodušni prema nečem zbog čega bi nas u svijetu poslali prvo kod psihijatra, a onda kod suca, govori i zanimljiv slučaj iz Karlovca od prije kratkog vremena. Naime, u lipnju je jedno od najuzornijih karlovačkih sportskih društava, Baseball klub Olimpija, bio domaćin turnira Europske lige i ugostio kolege po baseball palici iz Velike Britanije, Švedske, Poljske i Slovenije. I sve je lijepo prošlo, Karlovčani prvi, naše gostoprimstvo i dobra atmosfera su već “trade mark”… A onda su nam stranci, posebno Englezi i Šveđani u čijim se zemljama može vidjeti i doživjeti svašta, ali su posebno osjetljivi na tekovine na kojima su 1945. udarani temelji Slobodne Europe, malo otvorili oči. Naletjeli su na kuriozitet iskorijenjen kod njih, i u čudu slikali jasno vidljivu svastiku na zidu preko puta klupskih baraka, a mi ostali smo se uhvatili u misli koliko smo i sami ogrezli u simboličku banalnost zla, ne primjećujući koliko je čudno što je kukasti križ tu pored nas. To se ne događa zato jer je jedini, nego upravo suprotno, jer je jedan od mnogih sličnih “ukrasa” po zidovima grada Karlovca.
A ta svastika nije na zidu neke napuštene zgrade ili mračnog prolaza, ona je sprejem iscrtana na zidu Osnovne škole Grabrik više od godinu dana. Škola ima ravnateljicu, tri domara, učitelje, roditelje i nitko u to vrijeme nije našao za shodno upozoriti da je na zidu škole nacrtano nešto čemu nigdje, a pogotovo na školi nije mjesto. Policija se grafitima bavi ali samo kad je njihov sadržaj dovoljno provokativan za njihove standarde. Kao dokaz podastiremo dva vremenski udaljena slikovita slučaja. Kad je netko još u Tuđmanovo doba preko šablone po zagrebačkim zidovima ucrtavao mali Titov potpis, forenzičari su strugali boju i tražili otiske ne bi li ušli u trag tom opasnom zločincu. Ali, zbog čega ono? Zbog potpisa čovjeka po kojem se tada i danas se zove jedan od najljepših zagrebačkih trgova!? U Karlovcu pred neko vrijeme policija je čak ispitivala stanare zgrade ne bi li ušla u trag grafiteru koji je s druge strane obale Kupe grubim rječnikom napisao o HDZ-u ono što je nepravomoćno potvrđeno na sudu zbog afere Fimi medije. Dakle, reagira se kad nešto nekome tko odlučuje smeta. Tom analogijom, dali bi se kladiti da kad bi pored svastike na OŠ Grabrik osvanulo ime župana ili gradonačelnika u negativnom kontekstu, krečom bi to ekspresno bilo pokriveno. Svastika bi ostala.
Jer, svastika – i u istoj ravni “ušato” U – nam ne smetaju pa ih nikad ne uklanjamo sami, nego samo kad nam drugi otvore oči. UEFA ili bejzbolaši iz Londona, svejedno je. A sve što je potrebno je da gradonačelnik svojim komunalnim redarima naloži da obrate pažnju na te stvari kako Karlovac ne bi odašiljao negativne poruke u svijet. Ali, to se iz nekog razloga ne čini.
I onda se čudimo i smišljamo infantilna opravdanja. Pa evo jednog da pomognemo ravnateljici škole ako drži shodnim da to i dalje drži na zidu škole: “Swastika” kao simbol kakvog ga poznajemo i na sanskrtskom jeziku u hinduizmu predstavlja “sreću”. Vjerojatno je autoru grafita baš to bilo na pameti kad ga je crtao, a i njoj kad ga vidi. Baš kao što su navijačima na pameti Zrinski i Frankopani kad na stadionu u čoporu urlaju “Za dom – spremni”.