Naslov je možda zbunjujuć, ali samo na prvi pogled. Na Dane piva,
naime, ne idem već godinama. Zalutam tu i tamo, najčešće još za
dana, jer nekakva je tradicija da sve firme organiziraju ručkove
pa tako i one u kojima ja radim. Priznajem, ove godine me opako
privlači S.A.R.S. ali mislim da ću i to preskočiti. Bilo bi kul
reći da je to zato jer sam izrazito samosvjestan i ne želim ići
na manifestaciju koju ne volim, ali budimo iskreni – vjerojatno
neću otići jer sam lijen i daleko mi je, a S.A.R.S. sam već
slušao u šumici Kinološkog kluba. Uz to, prilično zanimljiv
program je te večeri kod Zorin doma, gdje je lakše parkirati
bicikl.
Dane piva ne volim, ne privlače me, previše je ljudi, prebučno
je, ne zanima me program, glupa mi je lokacija, fali mi žuti
polo, fali mi Stari plac. Uz to, jedan od glavnih problema mi je
njihovo ime. Dani piva se jednako tako mogu zvati “Dani
kamenja”, “Dani ćevapa” ili “Dani ljudi koji idu naokolo”. S tim
da kamenja i ljudi koji idu naokolo ima i više nego piva. Dakle,
Dani piva uopće nisu Dani piva i to je glavni problem koji ja
imam s tom manifestacijom. Nekadašnji skup svih
jugoslavenskih pivovara pretvorio se u skup malobrojnog i
najčešće lošeg i razvodnjenog piva. Kako organizatoru, tako i
posjetiteljima, kao i onima koji ih ne vole, piva je najmanje
bitna stvar na manifestaciji koja se zove Dani piva.
Ne volim, dakako, ni glazbeni program na Danima piva, ali ako je
nešto za moje uši i moje psihičko zdravlje još gore od Magazina,
Rozge i Joleta, onda su to oni koji, čini se, ne mogu podnijeti
da čitav svijet ne dijeli njihov glazbeni ukus. To su, štoviše, u
pravilu moji najbliži prijatelji, jer inače dijelimo sličan ukus
u svemu pa i u glazbi. Samo, dobar dio njih nikako da shvati da
nema suštinske razlike između konzervativne budale koja se zgraža
nad jaknom punom ziherica, ispirsanim licem i tetovažama – i
zgražanja nad time da netko sluša Severinu ili Joleta.
Odnosno, i privatno zgražanje je okej, dok ga ne namećete drugima
i ne hvalite se time da ste “bolji”. Ne mislim tu, dakako, na one
kojima se to jednostavno ne sviđa ili ih čak i odbija. Mislim na
one koji bjesomučno traže svaku vijest o Danima piva na Facebooku
kako bi ispod ostavili svoj komentar zgražanja i po mogućnosti
malo izvrijeđali one koji će na njih otići (iako će, ironije li,
vrlo često otići i sami).
Prije nekih sedam-osam godina, kada je zabavna ponuda u Karlovcu
bila puno lošija, sve to je možda još imalo nekakvog smisla. Dani
piva su bili praktički jedina gradska manifestacija i razumljivo
je bilo da su svi željeli više glazbenih gostiju po svom ukusu.
No, već godinama ne samo da Dani piva nisu jedina gradska
manifestacija, nego Karlovac ljeti toliko obiluje raznovrsnim
događanjima za sve ukuse da je postalo krajnje neukusno zgražati
se time da netko sluša Severinu i Rozgu, ili time da će, o
Gospode spasi nas sviju naših pogibli, dotične zapjevati u
Karlovcu.
Nije zanemariv ni element “većih katolika od Pape” (najpreciznija
izreka o Hrvatima ikad), jer, zamislite, u Karlovcu će
nastupiti…. – ….najpopularnija imena hrvatske glazbene scene!
Šok i nevjerica. Kako ćemo dalje? Kao da je Severina opskurna
pevaljka iz zadimljene kafane, a ne najveća hrvatska zvijezda
koja ne silazi s naslovnica svih medija i nemoguće je otvoriti TV
ili radio a da ne čujete ili nju ili nešto o njoj.
Nives Celzijus nastupa u Lisinskom, Severina bi valjda pet dana
za redom rasprodala Arenu, ali strašno je da će nastupiti u
Karlovcu. I to još na Danima piva! Zabavna muzika na pučkoj
fešti! Strašno. Za razliku od najveće i najpoznatije
manifestacije na svijetu, poznatije kao Oktoberfest, a koju čine
– piva, kobasice i harmonikaši u hlačicama s tregerima.
Pritom, ako ste slučajno propustili tu informaciju, Dani piva
više nisu ni gradska manifestacija, već privatna. Znači, više ne
odlazi taj čuveni “naš” novac u njihovu organizaciju. Još jedan
razlog manje za prigovore.
Uostalom, Dani piva čak ni za vrijeme Dana piva više nisu
jedina ponuda. U subotu je punk-hardcore koncert na Maloj sceni,
u petak i subotu dvodnevni techno party na Korani, u nedjelju
vrlo zanimljivi svjetski glazbeno-kazališni spektakl kod Zorin
doma, u narednom tjednu novo izdanje Karlovac Dance
Festivala…
Možda bi bilo dobro da se svi skupa malo opustimo i da svi skupa
imamo malo više tolerancije za različitosti?
Obraćam se prije svega svojim frendovima, ali tiče se i svih onih
koje ne poznajem, ali ne propuštaju, iz meni i dalje posve
neshvatljivih razloga, opsjednuto pljuvati po glazbenom programu
Dana piva. I dalje ćemo biti frendovi 350 dana u godini, ali ovih
10-15 dana ćete me živcirati užasno. Više od Severine i činjenice
da ne misli cijeli svijet isto kao ja i nema isti način zabave
kao ja. O da, volio bih i ja to. Normalno da bih. Jer sam
najpametniji, najkul i sve naj. Kao i svi vi. Volio bih, ali
uspjevam nekako shvatiti da to tako ne ide.
Vaša nazočnost u petak na ŠRC-u nije obavezna. Odite na Scenu.
Odite kod drvenog mosta na party. Čitajte knjigu. Zurite u
Mjesec. Seksajte se s partnerom ili sami sa sobom. Pijte pivo po
vlastitom izboru i uz glazbu s CD-a po vlastitom izboru. Uz
mogućnost da griješim, rekao bih da se onima koji će pohrliti na
Joleta, Severinu i Rozgu nije baš posebno sviđao ni jazz
festival, ni program za Dan grada, niti koncerti na Sceni, da ne
govorim o Udaru groma ili PickUp Festivalu. Pa niti jednom nisam
vidio njihov zgroženi komentar o tome kako je to strašno. Zato bi
bilo supermegafantastično da prestanete više sa zgražanjem zbog
činjenice da se, strahote li, u vašoj relativnoj blizini odvija
nešto što se vama osobno ne sviđa. Izbor imate, a to je
jedino bitno. Dozvolite ga i drugima, bez potrebe da ih vrijeđate
i govorite im da ste bolji i pametniji i kulturniji. Jer ako
imate tu potrebu – onda to niste.
P.S. I dok se zgražate nad sadašnjim Danima piva
i pričate o nekadašnjoj manifestaciji koja je bila drugačija –
morat ću uzdrmati vašu nostalgiju. Žao mi je. Izvolite program
Dana piva 1985. godine (uz napomenu da ste za isti
plaćali i ulaz):
7.9. Dušan Dančuo 8.9. Ansambl Skadarlija 9.9. Džimi Stanić 10.9.
Ansambl Veseli planšarji 11.9. Kićo Slabinac 12.9. Miki
Jevremović 13.9. Vera Svoboda 14.9. Usnija Redžepova i Predrag
Gojković – Cune 15.9. Tereza Kesovija
Dani piva su, dakle, programski uvijek bili ono što se od
manifestacije koja se zove Dani piva otprilike i očekuje (ako
išta, pomalo cinično ali i sasvim točno treba dodati – rocka na
Danima piva nikada nije bilo više nego na ŠRC-u). Možda smo ono
što je zaista bilo bolje (opuštenije, tolerantnije, ležernije)
1985. godine bili – mi?