U imaginarnom pojmovniku socijalizma i njegovih specifičnosti
svakako istaknuto mjesto zaslužuje i pojam bolovanja, prije svega
jer se na njega gledalo sasvim drugačijim očima negoli danas i do
njega mnogo lakše dolazilo. Razlog tome nije teško dokučiti:
radnik je bio zaštićeno ishodište gospodarskog sustava, radno
mjesto mu je bilo zagarntirano do penzije, otkaz skoro nemoguć,
ali je i činjenica da je u gospodarstvu orijentiranom
industrijskoj proizvodnji tog doba bilo mnogo teških manualnih
poslova koji danas obavljaju strojevi, ili su industrije
jednostvano nestale kao ona tekstilna. No, promijenili su se i
društveni odnosi, u kapitalističkoj ekonomiji privatni poduzetnik
se u većini slučajeva ne povodi ni altruistično, pa ni etički
ispravno, već izrabljivački. U takvoj konstelaciji, radnik često
radi i kad je bolestan iz straha za poziciju, posao, plaću. Nije
ni čudo što stopa bolovanja u Hrvatskoj konstantno pada i u
prošloj godini se zaustavila na niskih prosječnih 2,76%. Iz
teksta iz prošlosti saznajemo da su nekad stope bolovanja bile
kudikamo više. Konkretno 8,77% u Karlovcu 1976. godine. I,
dakako, nisu svi bili bolesni. Pojašnjava se kako se sve
zloupotrebljavala institucija bolovanja i zašto, ali se
zaboravilo utvrditi najbanalniji i istovremeno najjači razlog;
bježali su na bolovanje – za razliku od današnjih radnika – zato
jer su to jednostavno mogli.
“Upozorenja”, Karlovački tjednik, 16. lipnja
1977.
Nije prošlo ni nekoliko dana kako nas je Udružena samoupravna
interesna zajednica zdravstvenog osiguranja radnika i zdravstva,
upozorila da smo u prošloj godini pretjerali s bolovanjima i
“dogurali” do stope 8,77 posto i da smo za naknadu osobnih
dohodaka za vrijeme bolovanja potrošili više od trećine ukupnih
sredstava za zdravstveno osiguranje, stiglo je i drugo
upozorenje. Ovog puta riječ je o prva tri mjeseca ove godine. SIZ
zdravstvenog osiguranja Karlovca upozorava da: “unatoč tome što
smo planirali smanjenje, do opadanja bolovanja nije došlo, pa su
naknade porasle čak za 50 posto – u odnosu na isto razdoblje
prošle godine…” Ovo smanjenje planirano je, da se podsjetimo,
zbog toga što smo krajem prošle i početkom ove godine donijeli
niz mjera za smanjenje bolovanja. Sve te mjere predočene su
udruženom radu, ali izgleda da nije ništa poduzeto. Nema sumnje,
vrijeme je da se podsjetimo tih mjera ukoliko nisu završile u
nečijoj dubokoj ladici. Dok ne budu pronađene evo ukratko ocjene
SIZ-a zdravstvenog osiguranja radnika Karlovca, o uzrocima
prevelikog broja bolovanja pa neka ta ocjena posluži kao putokaz.
U prvom redu kao uzrok se navodi nedovoljna organiziranost rada u
privređivanju, nedostatak kontrole prisustvovanja radu i još
uvijek nedovoljno prisutno nagrađivanje prema rezultatima rada…
Nadalje, medu subjektivne uzroke navodi se bjekstvo u bolovanje
zbog neriješenih međuljudskih odnosa u radnoj sredini i na kraju,
traženje izlaza u boljoj naknadi osobnog dohotka za vrijeme
bolovanja od osobnog dohotka koji se zaraduje radom u udruženom
radu.
Po prvi put, nakon niz godina, ovako se razmišlja o smanjivanju
bolovanja. Pa dok nove mjere stignu u udruženi rad, ili budu
pronađene one “stare”, ali još uvijek aktualne, porazmislimo…
Pripremio Tihomir Ivka