Jesmo li reagirali racionalno, ispravno i dovoljno brzo u ovoj
situaciji s izbjeglicama s Bliskog istoka koju volimo nazivati
kriznom, a neki sa sklonošću panici i histeriji čak i
humanitarnom katastrofom na području Hrvatske?
I što je u ovakvim situacijama racionalno, a što ispravno i može
li se uopće u takvim situacijama postupiti i racionalno i
ispravno? Kako god, po hrvatskom starom običaju pokazalo se da su
Hrvati, i vlast i obični ljudi, majstori improvizacije pa što god
se dogodilo mi s tim izađemo na kraj bez velikih drama. Po
običaju jedni su funkcionirali u skladu s razvojem situacije, a
drugi prvima podmetali noge i kritizirali. Ništa se zapravo za
Hrvate i Hrvatsku nije strašno dogodilo, samo se i u ovom slučaju
nažalost pokazalo da postoje dvije Hrvatske. Jedna koja se
bezrazložno brine za sigurnost Hrvata i stabilnost države u
fobiji od “drugačijih” ljudi i podgrijava histeriju te druga koja
se usredotočila na to da što humanije prihvati ljude u nevolji
bez obzira koji one vjere i boje kože bili. Jedna Hrvatska bi
dizala žicu i slala vojsku na granicu a druga koja je nominalna
manje vjerničko-kršćanska se ponaša u skladu s porukama pape
Franje da ljudima u nevolji treba pružiti ruku. A ne bajunet. Sva
sreća da je u svijet otišla slika ove druge Hrvatske, a prva se
ostala valjati u domaćem blatu predizborno – politikantskih
potreba.
Ako se hrvatskim vlastima u ovom slučaju može prigovoriti išta,
onda je to da nije imala unaprijed razrađen plan kako postupiti
ako nam 20 tisuća ljudi dođe na granice. Ali, činjenica je da smo
mi mirna zemlja bez stvarnih neprijatelja, vanjskih i unutarnjih,
pa tako i funkcioniramo. U bivšem sustavu bi na ovakav slučaj
možda reagirali bolje u smislu organizacije zbog apriorne psihoze
ugroženosti koja je podrazumijevala visoku spremnost širokih
narodnih masa. No, bi li reagirali ispravno kao naša vlast danas
ili bi poslali vojsku na granicu kako to priželjkuje predsjednica
države, kandidat za premijera i šef fantomskog stožera za
izbjeglice notorni Andrija Hebrang? Čini se kao da su došli iz
vremena teksta iz prošlosti koji prenosimo, iz vremena kad “nas
ništa nije smjelo iznenaditi”. Tu bi Hebrang našao dovoljno
tijela da štite granicu od ljudi što bježe od bijede i rata.
Masovno, raznovrsno i kvalitetno, Karlovački tjednik ,18.
listopada 1979.
Na području karlovačke zajednice općina uspješno je u subotu i
nedjelju održana republička akcija “Ništa nas ne smije
iznenaditi”. Prema podacima, koji su pristigli u Regionalni
koordinacioni odbor za praćenje ove manifestacije u akciji je
sudjelovalo 76.527 stanovnika Korduna i Pokuplja.
Akciju “NNNI-79” karakterizirala je, prema ocjeni Đure
Martinovića, predsjednika Koordinacionog odbora ove akcije i
Drage Furača, predsjednika Konferencije SSRN karlovačke zajednice
općina, masovnost, raznovrsnost i kvaliteta. U akcijama je
izvedeno niz aktivnosti iz sadržaja općenarodne obrane i
društvene samozaštite kao što je to preventiva, njegovanje
svjetlih tradicija NOB-a, općenarodna obrana, zaštita života,
imovine i socijalističkog samoupravnog pokreta.
Da je tome tako, evo nekoliko statističkih podataka. U akciji
“NNNI-79” uključilo se na području Korduna i Pokuplja 212 od 232
mjesne zajednice. Naravno, ostaje pitanje zbog čega se ostale
mjesne zajednice nisu aktivnostima uključile u ovu manifestaciju.
Akcija je provedena i u 182 radna kolektiva od 259 koliko ih
djeluje na regiji. Prema podacima, 70 posto kolektiva je ovu
manifestaciju shvatilo kao trenutak provjere onoga što se čini na
unapređenju općenarodne obrane i društvene samozaštite.
Pripremio Tihomir Ivka