Dva ponajbolja pojedinca iz zadnjeg susreta s Moslavinom u
Karlovcu, vratar Denis Karić i bek Matija Perajica, ne putuju
danas s momčadi u Vinkovce na susret 7. kola Premijer 1. HRL.
Obojica već duže vrijeme zbog igranja riskiraju zdravlje jer
nastupaju s nezaliječenim povredama što nije dobro za momčad,
ponajviše za njih osobno. Roditelji im financiraju liječenje jer
se plaše da sutra ne ostanu invalidi. Obećanja odgovornih u
klubu, konkretno povjerenika Tihomira Kasunića, da će im
omogućiti liječenje kod specijalista do danas nisu realizirana pa
sad s razlogom otkazuju odlazak u Vinkovce.
– Procijenili smo da u Vinkovcima možemo izgubiti pa ćemo
iskoristiti jednotjednu pauzu kako bi zaliječili ozljede i našoj
momčadi bili na raspolaganju u utakmicama što slijede – kaže
Perajica.
– Samo da objasnim, sigurno nismo od onih koji napuštaju klub u
njegovoj do sada najtežoj situaciji kad nakon 23 godine trebamo
obraniti prvoligaški status kojega neprekidno uz Zagreb još
jedino ima HRK Karlovac. Mislim da smo to do sada pokazali.
Dapače, ostajemo uz našu mladu ekipu, uz trenere čiji trud
cijenimo, ali moramo voditi brigu o našem zdravlju – dodaje
Karić.
Već duže vrijeme na operaciju meniskusa čeka Ivan Bačić kome je
Kasunić obećao pomoći što prije doći do specijaliste u Zagreb dr.
Bojanića. Od toga ništa. Pitanje je kad će Bačić biti spreman za
igru i da li će uopće još htjeti igrati.
Stalo im je, poručuju, do kluba i zato javno žele reći istinu.
Nikoga nažalost nije briga za klub, treneri i igrači prepušteni
su samo sebi i, već im je dosta lažnih obećanja. Ozljede su,
poručuju, za njih manji problem od “bolesti” od koje boluje klub
a to je totalna dezorganizacije koju više ne mogu tolerirati. Ne
vide “svjetlo na kraju tunela” a za što optužuju najodgovornije.
Obećanja koja su dobili prije dvije godine još i danas nisu
realizirana. Kariću, Perajici, Bačiću, Prezelju i Dominiku
Smojveru obećano je 2.000 kuna mjesečno hranarine, nagrade za
troškove dolaska na trening dva puta dnevno i odigravanje
utakmica. Hranarinu su primili za dva mjeseca dok im za preostali
dug od osam mjeseci nitko ništa ne govori. Ali, nije sve u
novcima…
– Tihomir Kasunić nam je obećao da ćemo dobiti zaposlenje, od
toga još do dan danas nažalost ništa. Od 1. rujna su nam obećali
da će nam naknadu isplaćivati preko studentskog ugovora, ali opet
ništa. Da stvar bude još gora s nama nikad nije obavljen niti
jedan ozbiljan razgovor. Nemamo ništa protiv Kasunića ali on nas
uporno ignorira. Njegov odgovor je da ništa ne može učiniti jer
čeka što će reći “gazda”. Zapravo, on nije kriv, on je tek “lutka
na koncu”. Naime, pored trenera o klubu još jedino brinu tajnik
Galović i povjerenik Kasunić. To tako više ne može, nešto treba
poduzeti dok još nije kasno – ogorčen je Denis Karić.
– Stalno nekoga i nešto moramo čekati. Želim igrati u Karlovcu,
volim klub, ali kad mi se ukaže prva prilika odlazim jer je ovdje
nesnošljivo, ne vidim svoju igračku budućnost, a najsretniji sam
u Karlovcu. Ako takvo stanje potraje bojim se da će i ostali
igrači otići. Iz kluba su već otišli trener Đanković te igrači
Obranović i Smojver. Nedavno je u kadetsku momčad Zagreba otišao
pivot Miličević, sutra možda neće moći zbog obveza na fakultetu u
Rijeci igrati Crnković, naš drugi pivot. Imamo solidnu mladu
momčad kojoj je sada itekako potrebna dobra organizacija kluba,
logistika, da razmišljaju o treniranju a ne da se opterećuju
nečime na što ne mogu utjecati. Dokle će naš klub stvarati igrače
za druge klubove? – pita se Matija Perajica.
Požega: Želim se vratiti – Mislim da još nije
kasno da se zadrži ovaj rang natjecanja i naravno da se želim
vratiti i pomoći igračima. Prvo to od mene trebaju zatražiti
treneri, a drugo sa mnom netko treba razgovarati i od
odgovornih, konkretno Kasunić. Postoje neki uvjeti zbog kojih
bih se vratio, ali to nipošto nije nešto što bi klub moglo
dovesti u nezavidnu situaciju – kaže je Dragomir Požega kad smo
mu rekli da ga Karić i Perajica pozivaju da se vrati i pomogne.
Ističu da žele igrati u Karlovcu ali ne pod tim uvjetima. Misle
da klub još ima šanse ostati u Premijer ligi ako bi se angažiralo
Požegu kojega svi igrači vrlo cijene i koji bi sigurno bio pravi
vođa karlovačkom “dječjem vrtiću”. S njim bi puno dobili, ističu,
naročito mladi igrači kojima treba poticaj. Zbunjeni su, ne znaju
što bi poduzeli, a na javnu kritiku odlučili su se s namjerom, ne
da “dolijevaju ulje na vatru”, već da se što prije ta
neizvjesnost i agonija koja je zahvatila HRK Karlovac konačno
pokrene s mrtve točke.
