Među stvari koje Karlovac više nema, pripada i specijalizirani
dućan za prodaju glazbenih “nosača zvuka”. Ništa čudno, danas kad
je sve dostupno online, MP3 postao glavni format priroda
diskografske industrije se stubokom promijenila, pa da ga i ima
ne bi za koga imao raditi. U Zagrebu se otvaraju novi mali
dućani, uglavnom na valu ponovno probuđene nostalgije za
gramofonskim pločama, no u Karlovac je jednostavno premali za
takvu vrstu obrta. Kao i za mnoge druge. Ne treba ići u dublje
analize, dovoljno je pogledati koliko je poslovnih prostora u
strogom centru grada zatvoreno.
Nekad je u Karlovcu, kad je glavni format za slušanje glazbe bila
gramofonska ploča, a domaći diskografi imali ogromne kataloge i
inozemne naslove duplo jeftinije nego u Trstu ili Grazu, bilo
nekoliko trgovina s pločama od kojih je najopremljenija bila ona
u prizemlju robne kuće “Karlovčanka”. Tekst u nastavku, iz
vremena predvečerja demokracije, raskrinkava uvriježeno mišljenje
kako su narodnjaci u Karlovcu bili predmet prijezira. Činjenica
jest da se karlovački srednjoškolac u 80-ima nije mogao hvaliti
da sluša Lepu Brenu ili neko slično glazbeno smeće, jer bi bio
izvrgnut ruglu. I činjenica jest da je javno izvođenje narodnjaka
bilo ograničeno na “vojnu baštu” pored današnjeg Veleučilišta i
na tadašnji Dom JNA, današnji Dom HV-a. No, to ne znači da se
nije slušalo. Narodnjaci su uvijek bili tu, postratne mlade
generacije su se samo usudile javno pokazati svoj loš ukus.
“Narodnjaci” – na cijeni, Karlovački tjednik , 14.04.
1988.
Klasična glazba ponovno postaje popularna i među mlađim svijetom,
ali karlovčani još uvijek najviše kupuju i slušaju
novokomponiranu narodnu glazbu.
Možda je tome kriva i relativno slaba ponuda ploča s ozbiljnom
glazbom!
Tako nam je u trgovini AIK-Commerca u pothodniku prodavačica
Etida Lazarević rekla kako se i dalje najviše traži
novokomponirana narodna glazba. Ploča s klasičnom glazbom nema;
ima kazeta i te se obično prodaju (djela Mauricea Ravela i
Straussovi valceri).
U radićevoj ulici u prodavaonici “Tehnomerkura” klasika se
prodaje vrlo slabo a na prvom mjestu po traženosti i dalje je
novokomponirana glazba. Na Korzu u AIK-ovoj trgovini prodavačica
Ivka Rožić ukazala je također na slabu prodaju klasične glazbe.
Uzrok nipošto ne treba tražiti u cijeni, s obzirom da su te ploče
oslobođene poreza na promet pa su im cijene pristupačnije nego
ostalih ploča. Donekle se prodaju djela Mozarta, Bethoveena, te
Čajkovskog.
U prodavaonici NAME saznali smo od prodavačice Irene Medarić da
klasičnu glazbu kupuju uglavnom mlađi ljudi, a u posljednje
vrijeme najviše je tražen “Rekvijem” Mozarta.
Pripremio Tihomir Ivka