Rijetko je koji sportski intervju u posljednje vrijeme izazvao toliko zanimanje javnosti kao ekskluzivni što su ga za naš portal pod naslovom “Stalno nešto moramo čekati, a Kasunić nas ignorira!” dali karlovački rukometaši Matija Perajica i Denis Karić. A kako je HRK Karlovac “šlag tema” KA-sporta i kao već skoro četiri desetljeća najpopularniji kolektivni sport, tako i dan danas, otkako u posljednje vrijeme ne silazi sa stranica raznih medija kao “klub slučaj”.
Dakako da ga u tu situaciju nisu doveli igrači, nego nesnalažljive uprave s kojima se unatrag 10-12 godina dirigiralo iz lokalnog “centra moći” kao nikad prije, a sastavljene uglavnom od podobnih kadrova. U zadnje dvije godine klub je praktički “na aparatima” bez rješenja za izlazak iz labirinta u koju je upao. I zbog toga, a ne samo zbog statusa, premijerligaša, HRK Karlovac je, nekad i sad, primamljiv novinarima. Nažalost, na prste jedne ruke, čak ni toliko, mogli bi se u Karlovcu nabrojati novinari – mediji kojima je stalo da pomognu, da kritički pišu o stanju u klubu, da nisu kritizeri i politikanti, nego da argumentima utječu na rješenje problema, da stanu uz one zbog kojih još klub postoji, a ne da probleme “guraju pod tepih”. Ne sjećam se da je HRK Karlovac od svog postanka 1992. godine proživljavao takvu krizu rezultata i krizu rada.
Rasadnik igrača
Karlovački “vrtić” najmlađa je momčad Premijer lige. Kako je krenulo moguće je da završi u 1. HRL koja nije uopće nije jeftinija od Premijer lige. Niti jedan igrač nema ugovor i to je jedan od razloga što u svakom trenutku mogu zamijeniti dres. Podsjetimo da je gotovo cijela jedna momčad unatrag dvije godine otišla iz HRK Karlovac. Da nešto vrijede pokazuje i njihov odlazak, vrbovanje, u druge rukometne sredine. Dominik Smojver igra u Mađarskoj, a Adriana Miličevića odnedavno više zadovoljava igranje u kadetskoj momčadi RK Zagreb. Prije početka sezone u pravcu Poreča otišao je Andrej Obranović čiji brat Sandro već neko vrijeme igra za prvaka države – RK Zagreb. Godinu dana prije i Stipe Mandalinić je karlovački dres zamijenio dresom Zagreba. Prije nešto više od godine dana klub su napustili Luka Cindrić, Vuko Borozan i Borna Hadrović. Dragomir Požega i Dino Štrucelj su “na čekanju”, Marko Štrucelj igra u Sloveniji. Dubravko Glumac igra za trečeligaša RK Dubovac, Boris Batinić je objesio “rukavice o klin”. Ivan Bačić od svibnja čeka na operaciju meniskusa, Perajica i Bačić su malo-malo pa povrijeđeni, a saznajemo da vratar Luka Prezelj možda ode igrati u Njemačku. Trener Dinko Đanković trenira RK Poreč, a Dražen Požar je strateg RK Moslavine koju je uveo u Premijer ligu. Velika većina njih su potekli u RŠK Karlovac.
Kasunić “sam na vjetrometini”
Odlučih se osvrnuti na intervju, na izjave igrača koje su vrlo odmjerene i pozitivne za klub i momčad, ali možda i zbog toga što sam preko vibera, od jedne meni dobro poznate osobe, primio jednu kritiku. I to nije prvi put. Piše: “S pravim ljudima nikad nitko nije razgovarao?! Prema Kasuniću je to nekorektno od svih, jer čovjek nema veze i želi pomoći i radi to bez ikakvog interesa. Nadalje, možda bi trebalo pitati g. Đankovića kao člana UO i koordinatora selekcija u klubu. Svakako je on najpametniji za rukomet u Karlovcu i okolici!? Što je poduzeo Županijski rukometni savez?”
Koji su to “pravi” ljudi, ako nisu rukometaši?! Moje je mišljenje da RSKŽ ne može biti odgovoran za nerad kluba. Treba pomoći, ali nije odgovoran. Odgovornija je krovna sportska asocijacija Grada koja financira svoje članice, raspoređuje sredstva, skrbi, usmjerava, ukori ako na vrijeme ne predaju svoja izvješća… Konačno, KŠZ ima profesionalca koji je na proračunskoj plaći i koji o tome, navodno, vodi brigu. Tihomira Kasunića je na funkciju “povjerenika” imenovao Upravni odbor KŠZ. Kasunić nipošto nije kriv, pokazao je dobru volju pomoći, ali je nažalost nemoćan, “lutka na koncu” kako kaže Karić. Nažalost, ostao je “sam na vjetrometini”, svi su mu okrenuli leđa osim tajnika Martina Galovića. Sjetih se sad komentara jednog bivšeg karlovačkog rukometaša kojega je napisao na svom facebooku nakon što mu se prijatelj Kasunić prihvatio funkcije: “Kasa ti si lud, kaj će ti to!”. Ironično nazivanje g. Đankovića “najpametnijim za rukomet u gradu” bezobrazno je i drsko te otkriva nesposobnost onoga tko je to napisao. Kao koordinator selekcija u klubu i tvorac RŠK Karlovac Đanković je zaslužan da rukomet u Karlovcu još postoji. Zahvaljujući njima trojici klub još koliko-toliko funkcionira.
“Viber pisac”
Na kraju, moram “viber piscu” pojasniti da nikad nisam bio “režimski novinar” i to nemam namjeru ikad postati. Tekstove mogu dati na autorizaciju, ako se tako dogovorimo. Komentare nikad! Oni izražavaju stav autora. Ne opravdavam se, nedajbože, nisam bezgrješan. Volim karlovački sport, podržavam ga i podržat ću ga kad god sam u prilici. Držim da je karlovački gradonačelnik osvjedočeni poklonik sporta, posebno rukometa, i mislim da mu je stalo da se razriješi dug, izabere nova skupština i uprava, klub “osovi na noge” i počne normalno funkcionirati. Ako pomogne rukometu, nitko mu to neće zamjeriti, jer je time zaštitio sportski brend grada. Na kraju ipak vjerujem u sretan završetak.