Županijski vijećnik Obajdin nedavno je na primitivan način s
govornice Županijske skupštine pljucnuo po ekolozima koji se
protive gradnji Centra za gospodarenje otpadom na Babinoj gori,
tek toliko da baci malo prašine u oči oko problema koji Karlovac
tišti od 1978. godine otkad se na smetlište Ilovac navaža smeće i
gdje su uz gotovo milijun kubika smeća pokopane i mnoge tajne
odlaganja svakojakog otpada pod okriljem noći, mimo papira i
procedure na čemu je netko godinama okretao gadnu lovu.
I iako je smeće tamo gadno smrdjelo i doslovno i po kriminalu,
svjedoci smo da u tih tri i pol desetljeća nekontroliranog
navažanja onako u prirodu, u bajere gdje se nekoć kopala glina za
ciglanu, nije bilo informacija o povećanoj incidenciji teških ili
malignih bolesti na Ilovcu, Pojatnom i Donjem Pokuplju, vidimo
čak da je hrastova šuma u tom močvarnom području i dalje zelena
nekim čudom. Dakako, ove tvrdnje nisu ovdje navedene da bi se
branio kriminalni način odlaganja otpada u Karlovcu, već da se
ukaže na činjenicu da svaki novi objekt za zbrinjavanje neopasnog
komunalnog otpada u 21. stoljeću ne može biti kao Ilovac,
napravljen bez ikakvih standarda, bez nepropusnih bazena, bez
uobičajenih tehnoloških procedura, mimo zakona…,i kao takav ne
može biti opasan za okoliš i ljude. Potpisnik ovih redova nije
stručnjak za ovu tematiku, niti pretendira biti, ali zdrav razum
nalaže zaključak da bilo koja lokacija na području Karlovačke
županije, neće biti gora od ovog što trpimo 35 godina u predgrađu
Karlovca. A čak i od tog i takvog Ilovca nitko nije umro…
Drugim riječima, uzimajući u obzir sva lutanja lokalne politike u
posljednjih deset godina, moguće previde, greške u koracima,
pokvarene telefone s državnim vlastima, Babina gora ne bi smjela
imati alternative. Ne mogu si Karlovac i županija dozvoliti još
jedan ovakav beskrajni ciklus od ideje do naznake realizacije.
Svejedno je li se zastoj desio zbog hrvatske birokracije, zakona
i uredbi s državne razine, direktiva EU ili zbog nesposobnosti
provoditelja projekta na lokalnoj razini, ovo što se događa s
Centrom za gospodarenje otpadom Kodos d.o.o., je nešto poput
neslane birokratske šale.
Braneći se od optužbi lokalne oporbe da je ugrozio cijeli projekt
izgradnje odlagališta nakon što im je Fond za energetsku
učinkovitost poništio neki natječaj za izradu neke dokumentacije,
na konferenciji za medije ovih dana direktor Zdravko Marčetić je
slavodobitno najavio “prvu lopatu” na Centru za gospodarenje
otpadom u proljeće 2016. I tu se zapravo skriva tragedija tog
projekta. Da izračunamo; Centar je osnovan sad već davnog 20.
listopada 2008. i osim ideje o osnivanju Centra u početku nije
bilo ničega drugog. Pardon, osim direktora koji je popunio
fantomsku tvrtku krajem 2010. i koji će za dugo razdoblje ničega
do prve lopate primiti preko 60 plaća. Da mu je neto samo 6.000
kn (zašto se nigdje ne može pronaći iznos njegove plaće?), to
mjesečno porezne obveznike košta skoro 9.000 kuna, odnosno u pet
godina preko pola milijuna kuna. Za što je to ono točno
isplaćeno? Ne zaboravimo da ta tvrtka na papiru ima još dva
zaposlena. A ima tu i drugih troškova, prema planu nabave za ovu
godinu, za uredski materijal 5.000 kn, za gorivo za službeni
automobil 30.000, za najam uredskog prostora s režijama 73.000,
za odvjetničke usluge 195.000 kuna, računovodstvene usluge 20
000, pa onda savjetodavne usluge s područja javne nabave 199.000,
usluge poreznog savjetnika 25.000 kuna, a onda još i za posebne
odvjetničke usluge, odnosno davanje pravnih savjeta i pisanih
pravnih mišljenja za potrebe pripreme i izrade natječajne
dokumentacije masnih milijun i 150.000 kuna!
Prilično lijepi iznosi iz proračuna Županije, gradova i općina,
odnosno iz naših džepova za nešto što još nije doživjelo “prvu
lopatu” koja je u vrijeme Marčetićevog ustoličenja najavljivana,
tek toliko da se ne zaboravi, za 2012. godinu. Nije se dogodilo,
ali plaća u toj sinekuri iz snova nije prestala kapati. Marčetić
se na presicama brani od objeda oporbe. U redu je to, ali
javnosti bi bilo zanimljivije čuti na press konferenciji da joj
direktor prepriča kako izgleda njegov radni dan. Čime se bavi od
8 do 16, od ponedjeljka do petka. U 240 tjedana od 2010. do
2015. godine.