Nije potrebno biti naročito pronicljiv o kojoj je “velikoj
i moćnoj hrvatskoj stranci koja želi destabilizirati SDSS” jučer
u Karlovcu govorio Milorad Pupovac. Čelnik SDSS -a i neupitni
politički vođa Srba u Hrvatskoj od Domovinskog rata naovamo,
suočen je s dosad najvećim predizbornim raskolom u stranci koja i
inače nije bila imuna na potrese. Pobuna je krenula iz Karlovca,
odnosno od Ogulinca Siniše Ljubojevića koji je u kratkoj
političkoj karijeri zahvaljujući SDSS-u i zakonom
osiguranim političkim pravima nacionalnih manjina brzo dogurao do
lukrativne, a nenaporne funkcije dožupana Karlovačke županije. I
onda je za Ljubojevićem otišlo i vodstvo SDSS-a iz Ogulina,
izgubivši time i mjesto zamjenika gradonačelnika, esdesesovci
Vojnića i Plaškog, tajnik županijske organizacije,
dogradonačelnik Vukovara Srđan Milaković…Kako se to moglo
dogoditi starom političkom liscu Pupovcu?
U opravdanju odlaska članova sve puca od principijelnosti, deset
dana pred izbore dojučerašnje čelnike SDSS-a s ovog područja
odjednom je zasmetala loša organizacija i metode rada vrha
stranke, pa zamjena kuće u Vukovaru predsjednika SDSS-a Vojislava
Stanimirovića za stan u Beogradu u aranžmanu srpske vlade i
kredit u Tesla banci za saborskog zastupnika SDSS-a Milu Horvata.
A iza se skriva neispunjena politička ambicija grupe ljudi, prije
svega karlovačkog dožupana Ljubojevića koji sad kuka zbog
nedemokratičnosti stranke, a sam je prilično redovito politički
eliminirao SDSS-ovce po karlovačkom kraju koji se nisu nalazili
na liniji, počevši od veterana Rade Kosanovića nadalje. Pupovac
to gleda kroz drugačiju prizmu i valjda on zna najbolje kad kaže
da nije samo ambicija u pitanju već i “vanjski” utjecaj. Po toj
logici, pokušaj predizbornog destabiliziranja SDSS-a ne krije se
ni u Stanimirovićevoj kući ni Horvatovom kreditu, nego je
Ljubojevićeva ambicija pogurana činjenicom da je Pupovac po prvi
put naznačio prije izbora kome neće pružiti postizbornu podršku
svoja sigurna tri, a možda i četiri saborska mandata koji bi
mogli presuditi izbore. U skladu s tim, nema sumnje da je HDZ ta
velika i moćna stranka iz prve rečenice ovog teksta kojoj je u
životnom interesu razbiti taj SDSS-ov monopol na glasove Srba kao
što joj je ne tako davno bio interes da taj monopol održi.
Općenito je prilično tužna činjenica da nedjeljni izbori po svemu
sudeći neće iznjedriti novu vladu samu po sebi, nego će ona biti
rezultat postizbornih trgovina s malim strankama, bez obzira bio
to SDSS, Most ili netko treći. Nažalost, nismo Njemačka gdje će
jedni liberali ili zeleni biti politički/ideološki korektiv u
vladi socijaldemokrata ili demokršćana, iskustvo nam govori da su
male stranke i liste od idealističkih stavova u predizborno
vrijeme u postizbornoj suradnji s vladajućima ili u oporbi
jednostavno izblijedile, izgubile vjerodostojnost, počele se
ponašati po načelu da svatko ima svoju cijenu ma kako visoka
bila. U tim se situacijama SDSS sjajno snalazio i nije daleko od
istine ona Josipovićeva da Pupovac vodi jedan dobro uhodani etno
biznis. Ali, to je samo jedna strana medalje. Htjeli to neki
priznati ili ne, činjenica je da je Pupovac staložen, strpljiv
političar koji zagovara politiku mira i suživota, a i novac koji
dobiva iz proračuna ne koristi uzalud. Za početak, stoji iza
“Novosti”, najozbiljnijih novina u Hrvatskoj što govori dosta o
njemu, a još više o medijskoj sceni u ovoj zemlji. S Pupovcem
barem znate na čemu ste.
Za razliku od drugih političkih “trećih putova” koji su potpuna
enigma i “jašu” na valu opravdanog nezadovoljstva dvjema najvećim
strankama. Posebno se to odnosi na Most koji čini političko
ideološki heterogena skupina ljudi bez hijerarhije, a time i bez
temeljne stranačke discipline. Most podsjeća na pojavu nezavisne
liste Dubravka Delića u Karlovcu koji je uspio obmanuti čak i
ljude na vlastitoj listi u mimikriji Trojanskog konja za HDZ.
Sedam, osam godina kasnije ta lista više ne postoji, od
alternative SDP-u i HDZ-u nije ostalo ni “a”, građani promjenu
nisu osjetili, najbolje je od svega profitirao tek Dubravko Delić
koji je i dan danas dogradonačelnik Karlovca jer je u
jednoj napetoj postizbornoj lokalnoj situaciji uspio biračima
kojima je bilo dosta HDZ-a i SDP-a prodati muda pod
bubrege. Za nadati se da jedan Božo Petrov čiji se Most po
anketama nameće kao treća snaga na ovim izborima neće prodati
“delićizam”, iako njegovi konzervativni svjetonazorski stavovi,
odnosno bivša pripadnost “Hrastu” sugerira koga on u Hrvatskoj
smatra poželjnijim političkim partnerom. Što je sasvim legitimno,
a možda nije ni bitno ako Petrov zaista ima jaku i kičmu i stav.
Samo, dosad je nitko iz političkih opcija koje su se
predstavljale kao alternative HDZ-u i SDP-u nije imao. Most
je posebno delikatna priča što se tiče Karlovca u situaciji kad
HDZ-ovu listu za 7. izbornu jedinicu predvodi notorni Jelić, a
SDP čak ni nema kandidata s karlovačkom adresom, dok je Most na
listu gurnuo tri karlovačka ugledna, obrazovana, nekompromitirana
imena koja nažalost imaju nula šansi da dođu do saborskih klupa
bez obzira na visoka mjesta. Oni su tek kulisa za jednu veću
igru, igru koja se svodi na jedno dokazano bitno pravilo da tko
god bio treća snaga i prevagnuo na desnu ili lijevu stranu,
Hrvatska će krenuti oprobanim HDZ-ovim ili oprobanim SDP-ovim
pravcem. Koliko to god mnogima izgledalo kao isti pravac, (a to
ne može biti dalje od istine), i koliko god to izgledalo
depresivno, ovi izbori se svode upravo na to. SDP-ov pravac ili
HDZ-ov pravac. Sve ostalo su manje važne finese i demokratski
folklor.