Pokušavam doumiti zašto i na temelju kojih argumenata
mene kao vjernika, kršćanina, katolika, i ne samo mene, neke i
sve druge toga i takvog opredjeljenja, neki novinari, kolumnisti,
takozvani napredni uporno proglašavaju maloumnim, zaostalim,
nekritičkim. Naprosto ne stoji tvrdnja da su ljudi koji odbacuju
bilo koji oblik vjerovanja kritički raspoloženi, propitkuju
kritički stvarnost, a mi vjernici kao nismo. Što bi u konačnici
značilo da su oni na višem stupnju evolucijskog razvitka, a ja i
ostali vjernici jedva da smo zakoračili u tu zonu homo sapiensa.
Uistinu nitko, makar sam propitkivao mnoge, nije mi mogao
argumentirano potvrditi ovu tezu o višem stupnju razvoja.
Molio bih, pobogu da nas prestaju gnjaviti svojim kritičkim umom
i višim stupnjem razvoja. Od vjerskog talibana gori je samo
ateistički taliban.
Osobno kao vjernik, a vjerujem i većina vjernika ni u primisli
nema bilo koga vrijeđati samo zato jer vjeruje u nešto
drugo ili naprosto u ništa. No, ima vjernika koji to
čine,netrpeljivi su prema drugima,drugačijima. I nista nova. Kao
što ima ateista, ljevičara koji ne misle da je biti vjernik neka
bolest koju treba istrijebiti. Oni jednostavno drže da svatko ima
pravo na izbor, i da vjernik nije opasnost koju treba iz društva
ukloniti, učinit od njih podvojene ličnosti; jednu u javnosti
neutralnu, drugu u privatnosti doma – vjerničku.
Proglasiti vjernika iracionalnim tipom uvreda je za razum, ne
samo za vjernika. Ideološka zadrtost ili neznanje.Zanimljivo s
komunikacijskim razvitkom raste i neznanje. Izgleda taj razvoj
omogućuje, ne stjecanje znanja,objektivnost, nego povećava
mogućnost ideologizacije i manipulacije. Vjera nije
isiključivanje racionalnosti, ona je u svojoj biti duboko
promišljen stav utemeljen na razumu i činjenicama. Vjernik ne
živi negdje u “oblacima”, izvan stvarnosti, činjenica, ni mimo
njih. Vjernika možete sresti na cesti, mozda je čisti, odvozi
smeće, radi s vama u tvornici, uredu, vašoj političkoj stranci,
upravi nekog poduzeća, ministarstvu, u školi, fakultetu, nekoj
znanstvenoj ustanovi. Primjećujete li da je debilan, manje
uspješan samo zato jer je vjernik. Manje racionalan? Manje
znanstven? Volio bih kada govorimo o vjeri i vjernicima da to
činimo s malo više samopoštovanja. Jer naš govor o drugima
najčešće je govor o nama.
Vjernik se često nađe u raskoraku ortodoksije (nauka) i
ortoprakse (života), valjaznati da je čovjek biće raskoraka
između ideala i stvarnosti. Nemonovno je to. Svaki je čovjek na
putu prema…. Ako pak zelimo čovjeka svesti na neku mjerljivost
onda vrijednost nije u tome koliko je raskorak nego koliko se
trudi da ga smanji. Stoga je nužan dijalog unutar pojedinca,
skupine i društva. Odbacivanje dijaloga dovodi neminovno do
sukoba i na koncu odbacivanja, isključivanja, isključivosti. U
konačnici ne dovodi do ničega dobroga.
Za mene kao vjernika uopće ne predstavlja problem dali je čovjek
nastao iz zemlje, amebe, crva, majmuna ili nečeg petog, šestog
ili sedmog. On je za mene uvijek Božje djelo, Božja slika i Božji
stvor. Jesam li zbog toga malouman, iracionalan? Kao vjernik ne
mogu biti protiv znanosti, jer bih bio protiv Boga, nisam protiv
sloboda, jer bih i u tom slučaju bio protiv Boga, nisam protiv
ljudskih prava, jerbih i u tom slučaju bio protiv Boga. Za
znanost sam, za slobode sam, za prava sam.Uvijek sam za dobro i
odgovornost.
Ipak na kraju nazirem u čemu je “caka”. Barem se nadam. “Caka” je
u tome da me se kao vjernika želi eliminirati,ne snagom
argumenata nego argumentom snage. Učinit me nesigurnim kao
vjernika, da se osjećam deformiranim u svakom pogledu, da me se
obeshrabri kao vjernika da živim ( usprkos slabostima) svoju
vjeru, javno je ispovjedam, zalažem za vrijednosti koje proizlaze
iz vjere.