1974. je prilično bitna godina za Hrvatsku s obzirom da je te
godine donesen novi Ustav SFRJ koji je između ostalog naznačio
konfederativno uređenje Jugoslavije s krajnjom opcijom izlaska
republika iz državne zajednice. No, taj Ustav je i promijenio
predstavnički sustav bivše države u kojem se zapravo napušta
klasični parlamentarni sustav koji je naizgled bio neka vrsta
oksimorona s obzirom da je parlament činila jedna partija, i
uvodi delegatski koji je više odgovorao prirodi samoupravljanja i
jednopartijskog socijalizma. Izbori su se i tada održavali kao i
danas svake četiri godine, izlaznost je bila za današnje prilike
nezamislivo visoka i osnovna “jedinica” tog sustava je bio radni
čovjek koji je mogao birati i biti biran bez obzira bioi član
partije ili ne. No kako je to obično bivalo, oni koji su bili
zainteresirani za politiku bili su onda i u partiji, a oni koji
nisu gledali su svoja posla i fućkalo im se za tamo nekakav
delegatski sustav. Sustav je izgledao lijepo na papiru, čak i
bolje nego današnji kad nam se politički sustav svodi na dvije
velike stranke koje do vlasti pokušavaju doći predizbornim
obećanjima koje poslije izbora rijetko ispunjavaju, i na male
stranke koje zapravo pokušavaju ušićariti nešto od ovih velikih.
Ali, papir nije život, pa je i taj prilično hrabri i unikatni
politički eksperiment zbog, rekli bismo prije svega zbog ljudskog
faktora, završio u ropotarnici povijesti.
Skupštinski izbori 1974. godine, Karlovački tjednik, 14.
veljače 1974.
Nalazimo se neposredno pred općinskim izborima za Skupštine
društveno-političkih zajednica. Kako upravo očekujemo i
proglašenje novog Ustava SFRJ (21. II 1974) i Ustava SRH (25. II
1974.) to će nam i novi Ustavi donesti i niz izbornih promjena o
kojima smo već informirali radne ljude i građane u toku javne
diskusije. Kao i svaka politička institucija tako i izborni
sistem postavlja uvijek velik broj pitanja: kome pripada biračko
pravo, tko i u kojem slučaju sačinjava izborno tijelo, kako se
vrši biračko pravo, kako radni ljudi i građani ističu kandidate,
kako se donosi izborna odluka i niz drugih pitanja.
Republička konferencija SSRNH i Republičko vijeće Saveza
sindikata izdat će jedan “Izborni priručnik” u kojem će biti
štampani svi izborni i politički dokumenti. On će prvenstveno
služiti aktivistima i društveno-političkim organizacijama u
OOUR-a, radnim zajednicama i mjesnim zajednicama kao osnovni
materijal na temelju kojeg će i sprovoditi izborne i političke
radnje. No zbog ograničenog tiraža ne možemo postići da taj
priručnik dopre da svakog radnog čovjeka izuzev upoznavanja sa
tim tekstovima na mnogim predizbornim sastancima, i zato smo se
odlučili na ovaj prilog u želji da što veći broj radnih ljudi i
građana dobije pregled svih poslova i zadataka.
Posljednje izbore za Skupštine društveno-političkih zajednica
(općine, sabor SRH, Saveznu skupštinu) održali smo 1969. godine.
Kao što nam je poznato, mandat tih skupština trajao je 4 godine i
prema tome, mandatni period istekao je 1973. g. (u svibnju). Kako
smo se upravo u to vrijeme nalazili u najvećim pripremama za
donošenje novih Ustava, Savezna skupština i sabor SRH donesli su
odluku o produženju mandata ali najduže za godinu dana (toliko
Ustav i omogućava) da bi cjelokupni posao oko donošenja Ustava
završile Skupštine sadašnjih saziva i da ne idemo u izbore (1973.
godine) po dosadašnjem izbornom sistemu, jer su već nacrti Ustava
predviđali velike i značajne promjene (do kojih je i došlo)
posebno u našem cjelokupnom skupštinskom sistemu a samim tim i u
izbornom sistemu. Takova odluka znači imala je puno političko
opravdanje. Na osnovi tih odluka izbori za nove skupštine
odgođeni su u 1973. g. i moraju se održati i završiti do svibnja
1974.
Već smo utvrdili da novi Ustav SFRJ i Ustav SRH donosi niz
značajnih promjena posebno u skupštinskom sistemu (iako su i
druge promjene koje donosi Ustav vrlo značajne za naš cjelokupni
razvoj), pa bi morali nešto kazati koje su to promjene. Kao što
je poznato najveća novina u drugoj fazi ustavnih promjena jeste
rješenje da radnici u OOUR-ima, građani u mjesnim zajednicama,
radni ljudi u radnim zajednicama i Armiji, te zaposleni u
privatnom sektoru biraju delegacije kao osnov za formiranje i
funkcioniranje skupština društveno-političkih zajednica.
Novim Ustavom potpuno napuštamo dosadašnji parlamentarni sistem,
klasični građanski sistem koji je u nas bio dotjerivan i
prilagođavan našim socijalističkim uslovikna, ali koji nas uza
sva dotjerivanja nije mogao zadovoljiti i koji je pokazivao niz
slabosti. Novim Ustavom uvodimo u skupštinski sistem delegatski
princip, kao osnovu cjelokupnog skupštinskog sustava u nas.
Formiranje delegacija treba omogućiti prevazilaženje ograničenih
mogućnosti klasičnih formi neposredne demokracije. One moraju
omogućiti neposrednost utjecaja radnih ljudi na rad skupština
društveno-političkih zajednica u razvijenim socijalističkim
društvenim odnosima.
Bitna novina izbornog sistema koja je utvrđena odredbama novih
Ustava je konstituiranje delegacija u svim OOUR-a, radnim i
mjesnim zajednicama. To znači da su delegacije instrument
aktivnog i efikasnog uključivanja radnih ljudi i građana u
skupštinski sistem. Upravo otuda proizlaze i odgovori na sva
osnovna pitanja izbornog sistema i to u dva vida:
1. u vezi konstituiranja i izbora članova delegacija.
2. u vezi s izborom delegata u skupštine društveno-političkih
zajednica (općina, republika, federaciju).
Moramo još odgovoriti zašto se osnivaju delegacije? Odgovor
nalazimo u stavu 1 člana 133. Prijedloga Ustava SFRJ odnosno u
stavu 1 člana 201. Prijedloga Ustava SRH. Radni ljudi osnivaju
svoje delegacije radi neposrednog ostvarivanja svojih prava,
dužnosti i odgovornosti i organiziranog sudjelovanja u vršenju
funkcija skupština društveno-političkih zajednica. To znači da se
delegacije osnivaju za sve poslove iz nadležnosti skupština svih
društveno-političkih zajednica, od općine do federacije, za koje
su njihove organizacije i zajednice zainteresirane. Prema tome
delegacije su organizirana i stalna veza između samoupravno
organiziranih radnih ljudi u njihovim osnovnim radnim
organizacijama i zajednicama te skupština društveno-političkih
zajednica (općine, republike, federacije).
Pripremio Tihomir Ivka