Kada ste zadnji puta dobili pismo? Ne e-mail, kilometarsku sms poruku, ne pismo od tvrtke koja vas obavještava koliko dugujete? Pravo, “starinsko” pismo, napisano rukom, od prijatelja, obitelji, drage osobe? Mnogi će, nažalost, u današnjem suludo brzom vremenu odgovoriti da se ne sjećaju.
Nekoliko mladih Zagrepčanki odlučilo je to promijeniti. Putuju Hrvatskom, upoznaju gradove i – pišu pisma.
– Sve je zapravo započelo u Zagrebu. Zadala sam samoj sebi zadatak da ću godinu dana pisati pisma, i to ne samo poznatim, već i nepoznatim ljudima. I to sam i napravila. Ta pisma nisam slala, uglavnom sam ih izravno dijelila. Onda su se uključile još neke prijateljice i to je preraslo u druženje u jednom zagrebačkom kafiću u stalnom terminu, radi pisanja pisama – kaže Nina Bančetović, svojevrsna začetnica ovog neobično i svakako lijepog “projekta”.
Nova odluka bila je, svaki mjesec otići u barem jedan grad i pisati u njemu. Karlovac je bio prvi na listi, a s Ninom su u grad na četiri rijeke došle i Sandra Vešligaj i Ana Horvat.
– Stvarno vas je snijeg zatrpao! Planirale smo puno više šetati, ali nismo očekivale toliko puno snijega. No, ionako treba pisati pisma, a još smo i našle kafić koji pored ulaza ima poštanski sandučić – pričaju djevojke, dok Nina “navija” da nakon što napišu pisma krenu u potragu za malim snježnim parkom skulptura u Novom centru koji joj se jako svidio i želi ga vidjeti uživo.
Na pitanje kome zapravo pišu, odgovor nije sasvim lak.
– Nekad pišemo poznatima, već po svojoj želji. Nekad, pak, zadajemo određene zadatke, što često ispadne zgodno, recimo, nabrojati u pismu sve zeleno što vidiš s mjesta na kojem pišeš. A, primatelj pisma može biti svatko, baš kao što nam se svatko može i pridružiti, bilo bi nam drago – pojašnjavaju.
I zaista, želite li pismo, slobodno se javite na Facebook stranicu “Pismuljica” i jednom ćete doći na red. I prisjetiti se osjećaja kada u poštanskom sandučiću pronađete ono pravo pismo, ono koje je netko dugo pisao, misleći upravo na vas.
KAportal.hr