Kad živite u stanu od pedeset kvadrata, a netko vas svaki zimski
mjesec opali po džepu s tisuću kuna za grijanje – s cifrom s
kojom bi se na drva mogli grijati gotovo cijelu zimu – i još vam
kaže da ne možete izaći iz tog bizarnog stanja doživotno, a da
ugovor o isporuci toplinske energije niste ni potpisali, morate
se osjećati kao idiot. I ne čudi onda da se i poslovično
lobotomizirani Karlovčani bune, negoduju, čak i poduzimaju
subverzivne simbolične akcije kao što je paljenje računa pred
Toplanom, tvrtkom sinonimom svog jada i bezobraznog guranja
problema pod tepih gradskih vlasti od 90-ih naovamo. No ni ovako
teško stanje, ni pravno sumnjiv status nove Toplane, niti
činjenica da su računi za grijanje guljenje gole kože gradskoj
sirotinji, ne uzbuđuje one koji bi o tome trebali odlučivati.
Njima grijanje nije skupo, pa je onda i ideja o dugoročnom
rješenju suvišna gnjavaža za njihove pametne glave. A rješenja je
uvijek bilo, ima ih sada, a bit će ih ubuduće. Politici je uvijek
lakše gurati po starom, na štetu građana.
Prije ravno 40 godina u Karlovcu je postojala središnja toplana
(s desetak puta manje priključenih stanova negoli danas, ali i
samo pet zaposlenih!), i nekoliko mini toplana/kotlovnica koje su
grijale samo po jednu zgradu. I kao takve, s plaćenim ložačem,
bile su jeftinija opcija za građane od središnje toplane. Iako
veliki članak, svojevrsna godišnja retrospektiva stambene
problematike (prenosimo samo odlomak o grijanju), sugerira da ni
onima u sustavu grijanje središnje Toplane tada nije bilo loše.
Naime, plaćalo se 2,5 dinara po kvadratu stana i kad se dinari
preračunaju u protuvrijednost dolara te 1973. godine, pa uračuna
inflacija do 2013., ispada da je cijena grijanja za stan od 60
kvadratnih metara iznosila mjesečno današnjih 50-ak dolara,
odnosno oko 280 kuna.
“Kako se troši(o) stambeni dinar”, Karlovački tjednik,
12. srpnja 1973.
Jedno od najznačajnijih pitanja, što ih je prošireni radnički
savjet Stambenog poduzeća razmatrao u svibnju ove godine bile su
kućne toplane. Naime, u Karlovcu ima 7 kućnih toplana koje
zagrijavaju 509 stanova, ili bolje rečeno 24 tisuće četvornih
metara, stambenog i poslovnog prostora. U tih 7 zgrada, sami
stanari proračunavaju cijenu grijanja po metru i sami je
naplaćuju. Cijena se kreće od 1,60 do 2,05 dinara po četvornom
metru. U cijenu su uračunati troškovi nabave goriva (5 toplana je
na tekuće, a dvije na kruto gorivo ugljen) i osobni dohodak
(honorar) ložača. Za tih 7 toplana Stambeno poduzeće obavlja
poslove nabave goriva, pa se tu i tamo događa da ih i kreditira,
dok ne prikupe novac od stanara… ali “navratimo” u centralnu
toplanu, OOUR Stambenog poduzeća. Ova toplana grije 707 stanova
skupno 36 tisuća četvornih metara prostora i još oko 11 tisuća
četvornih metara poslovnog prostora. Cijena je 2,50 dinara po
četvornom metru za stambeni i 3,10 za poslovni prostor. U cijenu
je uračunato gorivo, osobni dohodak za 5 ljudi, amortizacija…
ukratko sve ono što sačinjava troškove proste reprodukcije. Kućne
toplane amortizaciju ne plaćaju. Ona je uračunata u stanarinu i
odnosi se na cijelu zgradu. Zgrada će “živjeti” 120 godina pa se
tako i proračunava amortizacija. I tako, plaća se amortizacija i
za toplanu čiji je prosječni vijek 10 do 15 godina. I ne samo to,
amortizacija što je stanari (u onoj za cijelu zgradu), plaćaju i
za toplanu, ostaje njima i troši se, naravno. Za to vrijeme,
kućna toplana dotrajava svoje dane bez osigurane, da tako kažemo,
mirovine. Osjetljiviji dijelovi (plamenici, pojedine cijevi,
itd.) najprije stradavaju, a vrlo su skupi. Primjerice, popravak
jednog plamenika stoji oko 4 do 5 tisuća dinara, a novi plamenik
40 do 50 tisuća. Što predlaže prošireni radnički savjet Stambenog
poduzeća? U prvom redu, predlaže se zgradama koje imaju vlastite
toplane da u cijenu grijanja uračunaju i troškove održavanja.
Osim toga, predlaže se da se amortizacija koristi pretežno za
popravke vitalnih dijelova na zgradama. A toplana je u najmanju
ruku jedan od najvitalnijih dijelova zgrade; onih 7 zgrada koje
ih trenutno imaju. Rješenje valja pronaći hitno, prije no što se
broj kućnih toplana poveća.
Pripremio Tihomir Ivka