U nedjelju u 18 sati, na programu Kina Apolo je dramatičan triler Argo inspiriran hrabrom tajnom operacijom spašavanja šestero Amerikanaca tijekom iranske talačke krize i malo poznatom ulogom koju su odigrale CIA i Hollywood. Oznaka tajnosti skinuta je mnogo godina kasnije.
Oskarovac Ben Affleck redatelj je i glavni glumac, a film su producirali Grant Heslov, Affleck i George Clooney. U filmu glume i Bryan Cranston, Alan Arkin, John Goodman, Victor Garber, Tate Donovan, Clea DuVall, Scoot McNairy, Rory Cochrane, Christopher Denham, Kerry Bishé, Kyle Chandler, Chris Messina i drugi.
Affleck je film režirao prema scenariju Chrisa Terria temeljenom na knjizi The Master of Disguise Antonia J. Mendeza i članka objavljenog u Wired Magazine “The Great Escape” Joshue Bearmana. David Klawans, Nina Wolarsky, Chris Brigham, Chay Carter, Graham King i Tim Headington su izvršni producenti, a koproducentica je Amy Herman.
Kreativni tim čine direktor fotografije Rodrigo Prieto, dizajner produkcije Sharon Seymour, montažer William Goldenberg i kostimografkinja Jacqueline West. Glazbu je radio Alexandre Desplat.
Film je sniman u Los Angelesu, Washingtonu i Istambulu.
NEVJEROJATNA, ALI ISTINITA PRIČA
A
rgo se temelji na istinitoj priči i tajnoj operaciji spašavanja Amerikanaca zarobljenih u Iranu. Dana 4. studenoga 1979., Iranska revolucija dosegla je točku vrenja i militantni demonstranti napadaju američko veleposlanstvo u Teheranu i uzimaju za taoce pedeset i dvoje Američkih državljana. Usred kaosa šestero Amerikanaca uspijevaju pobjeći i sakriti se u domu kanadskog veleposlanika Kena Taylora, koji je riskirao sve kako bi im pomogao kad su ih ostali odbili. Znajući da je pitanje trenutka kada će ih pronaći i vjerojatno ubiti kanadska i američka vlada traže da CIA intervenira. Vrijeme je izmicalo, a Antonio “Tony” Mendez, najveći stručnjak za eksfiltraciju Američke obavještajne agencije CIA osmislio je briljantan, no toliko nevjerojatan plan bijega da se činio moguć samo na filmu.
Affleck objašnjava:”Tony je bio prijatelj slavnog majstora šminke Johna Chambersa i znao je da je prilično uvjerljivo da filmska ekipa putuje okolo radi izvida lokacija i smislio je skandalozan plan.”
Trebali su glumiti kanadsku filmsku ekipu koja izviđa lokacije i jednostavno odletjeti kući, iako je to bilo sve osim jednostavno. Tony Mendez naglašava: “Radilo se o igri bez pravila, pa je to bilo iznimno riskantno, posebno uzevši u obzir nepredvidljivost ljudi od kojih smo bježali. Nismo mogli predvidjeti što bi se moglo dogoditi nama ili taocima ulove li nas.”
Joshuah Bearman koji je napisao kroniku bijega za Wired Magazine osvrnuo se: “Zauzimanje veleposlanstva bio je naprosto seizmički događaj i nitko nije znao kako točno reagirati. Problem skrivenih Amerikanaca bio je još nezgodniji, jer diplomatski put nije bio opcija, a svakim danom rasla je opasnost od otkrivanja i tada je Tony Mendez, koji je imao iskustva s izvlačenjem ljudi preko granica, uskočio s planom.”
Oni koji su štitili Amerikance bili su u velikoj opasnosti. Veleposlanik Taylor potvrđuje:”Ta tri mjeseca osoblje ambasade moralo se nositi s opasnošću situacije. Sve nas je pogodila nasilna povreda protokola, no osim toga ipak su to bili naši prijatelji. Amerika i Kanada uvijek su bile u posebnom odnosu koji nadilazi granice. Moja žena Pat i osoblje ambasade te moji kolege u Kanadi jednako su zaslužni kao ja.”
Na izvanrednoj sjednici Kanadski parlament učinio je rijetku zakonodavnu iznimku odobrivši izdavanje šest lažnih putovnica s lažnim imenima za “filmsku ekipu”. Diplomatskom pošiljkom dostavljene su Tayloru, koji se susreo s Mendezom kako bi mu ih predao. Mendez je krivotvorio iranske vize i datume kako bi se vidjelo da su doputovali u Iran samo dan ranije.”
Affleck je posebno naglasio da je jedna od najvažnijih tema filma prisjećanje kada su se Sjedinjene Države kao nacija zahvalile Kanadi. “Ništa od toga ne bi bilo moguće bez njih, pa će Amerika zauvijek ostati zahvalna sjevernom susjedu.”
Čini se nevjerojatnim da se za sve nije saznalo prije no što je predsjednik Clinton 1997.g. skinuo oznaku tajnosti s operacije. Čak i nakon što se Tony Mendez svega prisjetio u knjizi Master of Disguise i nakon što je Bearman opisao detalje za Wired, većina ljudi nije zapazila priču koju i Affleck ocjenjuje naizgled apsurdnom. Shvaćam to, jer sve se čini potpuno nevjerojatnim, a najfascinantnije jest što se sve to doista odigralo.”
Bearman napominje:”Ljudi su znali u to vrijeme da je šest Amerikanaca pobjeglo uz pomoć Kanađana, no ne i da ih je CIA zapravo dovela na sigurno hrabrom misijom i uz ludu priču.”
SCENARIJ
Affleck je nastojao postići maksimalnu uvjerljivost. On i Rodrigo Prieto odabrali su specifičan način snimanja kako bi dočarali atmosferu kasnih 1970-ih i 80-ih i vizualno diferencirali Washington, Hollywood i Iran, a jednako su se potrudile dizajnerica produkcije Sharon Seymour i kostimografkinja Jacqueline West.
Affleck se prisjeća:”U istraživanju tih triju svjetova, počeo sam planirati kako ih ispreplesti u iznošenju ove izvanredne priče i tad je počeo pravi posao.”
Ken Taylor kaže:”Film sjajno prenosi raspoloženje i napetost koja je vladala u Teheranu, te predanost diplomata u često teškim okolnostima. Uz to mislim da film nije mogao doći u bolje vrijeme. Isto se moglo događati i danas.”
“Radovala me mogućnost da ovo iskustvo bude pretočeno u film, i sada kad se to dogodilo, vrlo je uzbudljivo,” kaže Mendez. “U određenom vremenu bilo je važno čuvati tajnost onoga što se dogodilo zbog većeg dobra, no to je sad dio povijesti. Ben i svi ostali napravili su sjajan posao. Gledajući ‘Argo’ vratio sam se kroz vrijeme. Jednostavno su uspjeli.”
AGENT MENDEZ
Jedini u sva tri svijeta je Tony Mendez, najbolji operativac kad se radi o eksfiltraciji – specijalist za spašavanje ljudi iz opasnih mjesta. Affleck, koji glumi Mendeza, napominje:”Tony uskače i u potpunoj tajnosti radi ono što se od njega traži bez pompe, bez tapšanja…obavi to i ako uspiješ idi kući i šuti. Riskira život i to je herojski, impresivno i zaslužuje poštovanje.”
Heslov je primijetio da Affleck ima brojne osobine koje je uloga tražila. “Ben ima neki tihi intenzitet koji ga karakterizira, a tako smo zamislili Tonyja. Osim toga jako je pametan, a takav je morao biti i lik, morao je kontrolirati situaciju i biti sposoban donositi odluke u zadnjem trenutku ako treba, a Ben je i prirodno duhovit, što je sjajno kod ove vrste humora, posebno kad se Tony zaputi u Hollywood.”
Mendez je prvo trebao odobrenje nadređenih i pomoćnika zamjenika direktora agencije CIA Jacka O’Donnella, kojeg glumi Bryan Cranston. “CIA ima jedan kredo koji sam otkrio tijekom istraživanja, a to je da neće napustiti nikoga od svojih, već će sve učiniti da ga spase, a to se odnosilo i na šestero Amerikanaca i to mi je jako pomoglo kod lika”, objašnjava.
GLAVNE ULOGE
Mendez se možda nikad ne bi sjetio takvog plana da nije poznavao poznatog majstora šminke Johna Chambersa, koji je nagrađen nagradom Akademije za originalni “Planet of the Apes”, a potajno je pomagao u tajnim vladinim operacijama. John Goodman (Chambers) o njemu kaže: “On voli svoj rad i želi pomagati agenciji; uživa služiti naciji na takav način, pa kad mu je Tony prišao i tražio pomoć to ga je zaintrigiralo. Želio sam raditi s Benom Affleckom, jer je sjajan glumac i hvaljeni redatelj. Bilo ga je zanimljivo promatrati kako to kombinira. Znao je točno što želi, no vrlo je fleksibilan i došao je na ideje za moj lik na koje ja nikad ne bi i bilo je sjajno s njime raditi.”
Affleck ima jednako dobro mišljenje o Johnu: “John je tako dobar glumac. Pogledajte samo kakve je sve uloge glumio, od čiste komedije do vrlo ozbiljnih likova, a ima izuzetan dar za suptilne elemente i nijanse i jako ga poštujem.”
Za ikonu filmske industrije angažirana upravo jedna takva ikona: Alan Arkin. Affleck potvrđuje: “Alana ima poštovanje industrije već desetljećima. On je legenda, pa je lako i lik bio takav.”
Arkin priznaje: “Snimaju najbezvezniji mogući film, grozan je. Izabrali su ga samo zato što može biti paravan za Iran, a ne jer ima ikakvu vrijednost”, dodaje sa smijehom. “Mark Twain je rekao nešto što mi se svidjelo – ‘Jedina razlika između stvarnosti i fikcije jest da fikcija mora biti uvjerljiva’ – i tako se silno trude da to izgleda kao produkcija. Imaju oglase, pozive na audicije, scenarij, kostime. To je obvezno, jer ih svaki propust može odati.”
Kompanija koja navodno snima Mendezov film je Studio Six Productions, čije ime je inspirirano misijom za koju služi kao paravan. Veleposlanika koji krije Amerikance Kena Taylora, glumi Victor Garber. “Ken Taylor i supruga Pat vrlo su hrabri što skrivaju Amerikance, jer ih to dovodi u veliku diplomatsku i osobnu opasnost. Jako sam impresioniran njima i osjećao sam veliku odgovornost glumeći takvog čovjeka, jer je ono što je učinio herojski.”
Terrio se prisjeća: “Operacija je znana kao ‘Canadian Caper,’ što je prikladno, jer kad su ostale države odbile pomoći Kanada im je bez oklijevanja pomogla i zaštitila ih. Taylorovima je bilo jasno da je život talaca ugrožen i hrabro su ih skrili te je njihova suradnja bila presudna za misiju spašavanja.”
O biranju glumaca za šestero Amerikanaca Affleck kaže: “Imao sam fotografije tih ljudi, a prije svega htio sam dobre glumce spremne riskirati, improvizirati i dočarati realizam koji sam tražio.”
Glumci su Tate Donovan kao Bob Anders, Scoot McNairy kao Joe Stafford, Kerry Bishé kao Joeova supruga Kathy, Christopher Denham i Clea DuVall kao drugi par Mark i Cora Lijek i Rory Cochrane kao Lee Schatz. Oni uživaju relativni komfor, no odsječeni su od svega i u stalnom strahu od onoga što će biti sutra.
Affleck je želio da njih šestero na dubljoj razini osjete kakve bi to okolnosti bile, pa su proveli tjedan dana unutar prostora koji će biti veleposlanikova rezidencija, u kući uređenoj u stilu tog vremena i nosili su kostime cijeli tjedan. Bili su odsječeni od svijeta, bez računala, mobitela i svega sličnog, a dobili su novine, časopise i knjige te društvene igre iz tog razdoblja kao i glazbu, te su zapravo morali razgovarati te su se na taj način uistinu povezali i postali bliski.
AUTENTIČNE SCENE, KOSTIMI I LOKACIJE SNIMANJA
Film počinje eksplozivnim događajima u Iranu koji nailaze na snažnu reakciju Washingtona i nastanak plana spašavanja u Hollywoodu. Affleck objašnjava: “Moj glavni cilj bio je da sve bude organsko, a ne samosvjesno, sve je moralo biti nesporno, od odjeće do frizura.” Affleck i Rodrigo Prieto trudili su se postići ono što Prieto naziva vizualnom tapiserijom, koja daje specifičnu kvalitetu i okvir svakom segmentu filma i pomoći publici odmah identificirati mjesto gdje se scena odvija, sa svakom promjenom slike.
Prieto objašnjava: “Morali smo ujednačiti izgled svakog segmenta, pa i kad su scene snimane u različitim dijelovima svijeta.”Primjer je scena zauzimanja ambasade. “Kompleks i interijeri snimljeni su sjeverno od Los Angelesa, dok su sve scene izvan zidova ambasade snimljene tjednima prije u Istambulu.”
Dizajnerica produkcije Sharon Seymour i kostimografkinja Jacqueline West surađivale su s Affleckom kako bi taktilno dočarale razdoblje. Uz pomoć Maxa Dalyja proučavale su razne materijale i tiskovine te gledale program iz tog razdoblja, posebno vijesti i filmove.
Seymour primjećuje: “Toliko se toga promijenilo što danas uzimamo zdravo za gotovo. Tehnologija je skroz različita: nije bilo računala na svakom stolu, a za sve uredske scene trebali smo naći stare pisaće strojeve, telekse i ostalo što više ne možemo vidjeti.” Za snimanje brojnih scena korištena je zgrada Los Angeles Timesa u Los Angelesu, a pazilo se i na najmanji detalj, od pepeljara do karti svijeta koje su se drastično promijenile u posljednjih trideset godina.
Kod dizajna kostima za zaposlene u agenciji CIA i drugim vladinim organizacijama, West kaže da su unatoč ozbiljnosti posla kojim se bave, sedamdesete bile jako oslobađajuće u smislu odjeće, pa su se i najkonzervativniji modno izražavali širokim šarenim kravatama i uzorcima, tj. kršila su se sva modna pravila.
Uredi Studio Six Productions bili su u kompleksu Warner Brosa, a logo je promijenjen u The Burbank Studios, kako se zvao u to vrijeme. Mendez and Chambers lažni su film počeli smišljati u povijesnom Smoke House Restaurantu, po kojem su Clooney i Heslov nazvali svoju produkciju kompaniju.
Neke od scena snimljene su u luksuznom hotelu Beverly Hilton, a raskošna kuća na Bel Airu, nekoć dom Zsa Zse Gabor, bila je dom Lestera Siegela.
Ontario International Airport koji se nalazi oko 150 milja istočno od Los Angelesa glumio je zračnu luku u Teheranu. Seymourov je tim postavio oznake na farsiju te ogromne plakate ajatolaha Homeinija. Affleck se prisjeća: “Imali smo sreće što smo imali brojne statiste iz Perzije, a neki su bili u Iranu tijekom revolucije, a mnogi su mi ispričali svoje priče i ukazivali su nam na eventualna odstupanja.”
Istambul je glumio Teheran. “Istambul je sjajan grad za rad i slobodno vrijeme” komentira Affleck. “Sve nas je zadivila susretljivost ljudi. Iznimno smo zahvalni za izvanrednu lokalnu ekipu i suradnju stanovnika.”
Dvije najljepše građevine u gradu korištene su za snimanje filma. Plava džamija koju vidimo samo izvana i Aja Sofija u kojoj se Tony Mendez sastaje s britanskim agentom, a najizazovnija scena bila je ona eskaliranja demonstracija koje dovodi do prodora u ambasadu. Scena je snimljena na stadionu u četvrti Barkikoy. Na teren stane 1300 ljudi. Svi su izvikivali antiameričke parole na farsiju stvarajući zaglušujući zvuk.
Zahtjevno je bilo i obući statiste. Jacqueline West se prisjeća: “Napravili smo stotine čadora, dugih crnih halja koje su žene nosile, te svu odjeću za mule. Vojničke jakne u stilu Castra ili Che Guevare bile su oznaka revolucionara, pa smo imali i velik broj takvih jakni, no statista je bilo tisuće pa smo se morali snalaziti na razne načine.”
Kako bi publiku uvukao izravno u eruptirajući kaos Affleck je u masu poslao kamermane obučene kao statiste s kamerama od 16 mm da snimaju nasumično.
Chris Terrio komentira: “Jezivo je jer izgleda kao arhivski materijal. Radilo se o moru ljudi pred vratima ambasade i to je rekreirano.”
Tu je i scena u kojoj su Mendez i šestero Amerikanaca koji glume kanadsku filmsku ekipu i moraju doći do navodne lokacije na Grand Bazaaru.
“Kad su počeli njihati kombi istinski smo se uplašili”, sjeća se Clea DuVall.
Christopher Denham dodaje: “Jedno je čitati u scenariju da protestanti lupaju po autobusu, no biti okružen stotinama koji izgledaju kao da vas žele ubiti je nešto drugo. To utječe na vas.”
Isto je bilo s Affleckom. Scoot McNairy otkriva: “Jedan čovjek je zgrabio kamen i počeo udarati po vjetrobranskom staklu. Pogledao sam prema Benu i čak je i on na trenutak izgledao preplašeno. Bilo je napeto.”
Snimanje na Grand Bazaaru odvijalo se tijekom praznika. “Bazar u Istambulu je fantastičan”, oduševljen je Seymour. “Ima atmosferu onoga u Teheranu, jer su oba među najstarijima na svijetu. Dosta toga je bezvremensko, pa nismo morali puno mijenjati. Glavni izazov bio je promijeniti velik broj turskih natpisa u one na farsiju.”
“Istambulski bazar je labirint i lako se izgubiti,” kaže Affleck. “No, bilo je super i imali smo sreće da je sve bilo zatvoreno, pa smo mogli slobodno snimati.”
Iz Turske snimanje se preselilo u Washington, DC. Ekipi je čak i odobren ograničen pristup sjedištu agencije CIA u Langleyju, VA, gdje su otkrili da je CIA upravo onakva kakvu bi očekivali. Heslov se sjeća: “Kod ulaska u zgradu svima je rečeno da predaju mobitele, a ja to nisam učinio. Nije da sam htio telefonirati, već samo nisam htio ostaviti svoj telefon tamo. Za par minuta pristupio je službenik i rekao ‘Da čujem, tko to ima iPhone?’ Priznao sam da sam ja, ali sam morao pitati kako je znao, a on me odveo otraga i pokazao mi cijeli sustav gdje vide lokaciju telefona, broj, sve. To mi je otvorilo oči.”
Affleck se prisjeća osjećaja: “Zanimljiv je dvojni karakter zgrade, jer tu je običan hodnik kojim hodate, a onda ugledate vrata na kojima piše Protuteroristička jedinica. To je impresivno. Već i sam hod do znaka i pogled na zvjezdice na zidu u čast svima koji su položili život u radu za Središnju obavještajnu agenciju bio je snažno iskustvo. Zato sam i htio kadar gdje Tony prolazi, a mi se zadržavamo na zvjezdicama. Htjeli smo da ljudi to vide.”
Dio zvjezdica morao je biti digitalno izbrisan, jer ih je tada bilo manje, a neke i dalje nemaju imena poginulih agenata, jer su misije još pod oznakom tajnosti.
Affleck je koristio glazbu iz tog vremena kako bi publiku uvukao u vremenski okvir. “Asocijacije na glazbu nešto su što svi imamo. Čujete pjesmu i stvara se određena atmosfera oko nje.”
Affleck zaključuje: “Film je uzbudljiv, napet, strašan i smiješan u isto vrijeme. Nadam se i zabavan. Na dubljoj razini radi se o moći pripovijedanja, jer ova priča nije mogla biti ispričana tako dugo, a sad je došao trenutak kada se svi možemo iskreno ponositi time što su ti ljudi učinili.”
KAportal.hr