Novi Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira predviđa niz
inovacija, dakako, s naglaskom na oštrije novčane kazne. Tako bi
zbog preglasne glazbe (kojom se narušava javni mir) poslije 22
sata mogli ostati bez 6 tisuća kuna, za kockanje na javnom mjestu
do 7 tisuća kuna, a neoprezno pišanje uz neko drvo moglo bi
stajati dvije tisuća kuna.
Pomalo apsurdno zvuči da oni koji se “odaju skitnji” mogu biti
kažnjeni novčanom kaznom od 2000 kuna s obzirom da je skitnica i
2000 kuna u džepu u istoj rečenica oksimoron. Naime, da ih
skitnica ima, vjerojatno ne bi spavao pod novinama u parku. I
prošnja se novčano kažnjava, kao i njeno organiziranje. Kao i
uvijek, tamo gdje se uvode nova rješenja, postavljaju se i
pitanja. Vrijedi li buka poslije za 22 sata i za bučna crkvena
zvona, nisu li i kladionice kockanje na javnom mjestu, ali nisu
problem za javni moral jer plaćaju porez ili, misli li se pod
prošnjom, pače onom organiziranom, i skupljanje milodara u
škrabice po crkvama i prilikom godišnjih blagoslova?
Dakako, sve su to nijanse, svi politički sustavi se s više ili
malo licemjerja obračunavaju s onim što smatraju da je prijetnja
moralu, “javnom redu i miru”, pa je tako danas, tako je bilo i
jučer. I socijalizam se borio protiv ovih devijacija, iako je iz
odabranog teksta vidljivo da su ideološka objašnjenja malo
drugačija. Skoro pa logično za sistem koji je, između ostalog,
njegovao kult rada i radništva, bilo je propisivanje zakonom da
svi građani radom moraju zaraditi svoj kruh, pa je prosjačenje
već samim tim stavljeno izvan zakona. Neka druga vremena odaje i
danas politički nekorektno nazivanje Roma Ciganima. Da stvar bude
zanimljivija, tekst je potpisao kasniji aktivist HHO-a, borac za
ljudska prava, Pero Mrkalj.
“Prosjačenje”, Karlovački tjednik, 26. kolovoz
1971.
Prosjačenje je u nas zabranjeno zakonom. Zakonom je propisano da
svi građani radom zarađuju svoj kruh, i ako to iz bilo kojih
razloga ne mogu, postoje drugi načini da se takvima pomogne. Pa
ipak se u posljednje vrijeme u Karlovcu pojavljuje sve više
prosjaka, koji na razne načine “zarađuju” sjedenjem pokraj kapa,
pjevanjem tužbalica, čitanjem sudbine, ili pokazivanjem
dokumenata na kojima piše da njegov vlasnik ne može govoriti, da
je bolestan ili da nije pametan. Takvi obilaze lokale i gostima
pokazuju ceduljice s kojima “imaju pravo prosjačiti”, a koje im,
sasvim sigurno, nitko nije mogao službeno izdati. To su
krivotvorene potvrde na koje nasjedaju oni koji pristaju da ih
čitaju.
Neukom svijetu Cigani nude usluge, prodaju sudbinu koju izvlači
“pametni miš”, čitaju ljudima budućnost iz karata, dlana, kave i
tko zna iz čega sve ne. Za uzvrat traže novac, odjevne predmete,
hranu, a nije rijedak slučaj da usput praznovjernu domaćicu
osiromaše za još neki predmet koji im se nađe pri ruci.
prije dva-tri dana zbog dvije prosjakinje uzbudila se cijela
Kurelčeva ulica. U zgradi broj 5 jedna stanarka otkrila je dvije
blagoglagoljive Ciganke kako otključavaju vrata u podrumskom
stanu čiji su vlasnici bili na poslu. Alarmirana je i milicija.
“Marica” je dojurila za dvije do tri minute. Ali, vraga, Ciganke
su umakle. Nestale su za tren, kao da su propale u zemlju. Jedno
pitanje bit će svakako umjesno. zašto netko ne povede računa da
se u Karlovcu smanji, ili sasvim prestane ova nakaradna rabota?
Pripremio Tihomir Ivka