Nakon
riječke pobjede u HRK Karlovcu se sad sigurno lakše diše. Pobjeda
je tim značajnija što je došla u ogledu s izravnim suparnikom za
mjesto u Ligi za prvaka, na njegovom parketu. Rukometaši Dinka
Đankovića sad mogu spokojno čekati konačan rasplet, odnosno
početak Lige za prvaka koja starta 20. travnja. Podsjetimo, za
prolaz u doigravanje Karlovcu je u Rijeci bio dovoljan i bod, no
odigrali su sjajnu utakmicu, nadigrali izravnog konkurenta i dva
kola prije kraja ispunili cilj koji su si postavili na samom
početku Premijer 1. HRL. Karlovčani se dakle nisu prepustili
sudbini i do posljednjeg kola iščekivati rezultate ostalih
susreta. Odlučili su ići “u glavu” – sve riješiti odmah i u tome
uspjeli, pa će posljednje dvije utakmice biti prigoda za
uigravanje momčadi protiv vrlo jakih suparnika – na gostovanju
kod Vidovca (srijeda, 10. travnja) te u domaćem ogledu protiv
Siscije (subota, 13. travnja). To nikako ne znači da navijači
Karlovca, najbrojnija publika u Premijer ligi, neće pohoditi
posljednji susret ovog dijela prvenstva kad na parket dvorane
kraj Korane dolazi veliki rival – prvoplasirana Siscija, momčad s
kojom su svi dosadašnji susreti obilovali neizvjesnošću i bili
posebno napeti i zanimljivi. Momčadi bi mogle odigrati bez
opterećenja za publiku – za prestiž jer su oba kluba osigurala
igranje s aktualnim prvakom i viceprvakom države u rukometu – RK
Croatia osiguranjem Zagreb i RK Nexe iz Našica.
Već sada, bez obzira što rukometna sezona još nije završila, može
se konstatirati da je ovo jedna od najuspješnijih sezona
karlovačkog rukometnog prvoligaša. Kad je tako onda se
prvenstveno misli na trenerski i igrački sastav momčadi.
Prvo, Karlovac ima najmlađeg trenera u ligi koji se pokazao vrlo
uspješnim i dobrim potezom uprave kluba. Drugo, itekako važno,
karlovačka momčad je najmlađa u ligi. Nećemo računati prosjek jer
bi im ga pojedini stariji igrači koji su hvale vrijedni i
korisni, mogli pokvariti. Dovoljno je naglasiti: Ivan Bačić
(20 godina) član juniorske reprezentacije, Andrej Obranović (16
godina) član mlađe kadetske reprezentacije, Dominik Smojver (20
godina) član juniorske reprezentacije, Domagoj Smojver (16
godina) član mlađe kadetske reprezentacije, Denis Karić (22
godine), Mateo Crnković (16 godina) član mlađe kadetske
reprezentacije, Matej Ribar (16 godina) član mlađe kadetske
reprezentacije , Ivan Šnajder (15 godina) član mlađe kadetske
reprezentacije), Luka Prezelj (19 godina) član juniorske
reprezentacije, Luka Cindrić (19 godina), Vuko Borozan (18
godina), Marino Felić (16 godina), Matija Perajica (20 godina),
Borna Hadrović (23 godine), Dino Štrucelj (24 godine), Dino Rački
(23 godine)… Šteta što ove sezone u dresu Karlovca nisu
ostali igrati Stipe Mandalinić (20 godina) koji je pristupio RK
Zagreb CO a potom i zaigrao za reprezentaciju Hrvatske. Imao je
želju ostati u Karlovcu, ne za velike novce već zbog ljubavi,
nažalost uprava nije uspjela “sklepati minimum siće” da bi ostao
igrati barem još ovu sezonu.Čini se da nije baš najbolje prošao
Sandro Obranović (20 godina) koji je otišao u RK Nexe a bio je
oslonac karlovačke momčadi. Ostajanjem u Karlovcu dobio bi veću
minutažu i stekao više iskustva. Iskusni govore: Nije sve u
novcu. Možda je Sandro trebao poslušati iskusne? Saznajemo,
također neslužbeno, da bi Sandro sljedeće sezone promijenio dres
i pristupio RK Zagreb CO koji slaže mladu momčad.
Najveće igračko pojačanje u ovoj sezoni zasigurno je Luka
Cindrić, Ogulinac koji je u Karlovac došao iz drugoligaša RK
Senj. Neshvatljivo je zbog čega i on nije član juniorske
reprezentacije jer po igrama to zaslužuje biti! Pored Cindrića
zavidnu igru u ovoj sezoni pružili su svi juniorski
reprezentativci. Vuko Borozan – ovogodišnje crnogorsko pojačanje
pokazao je izniman talent, Hadrović je opravdao dovođenje, braća
Štrucelj i Rački imaju prvoligaško iskustvo, a nezamjenjiv je
doprinos najiskusnijih Huljine, Požege i Batinića. Vratari su
pokazali ujednačenost, što je zasigurno dobar znak.
Na perspektivne Cindrića i Borozana već su “zagrizli” bogatiji
klubovi. Pitanje je samo kad će najaviti odlazak. Mogao bi otići
i iskusni Tomislav Huljina koji ima mjesta u svakoj prvoligaškoj
momčadi. Nakon svega pravo pitanje je dokad će Karlovac biti
podružnica bogatijih sredina i stvarati mlade igrače za druge
rukometne klubove? Ima li tome kraja? Zar Karlovac nema želje
okititi se naslovom prvaka države? Svi uspjesi postignuti su s
“crkavicom” od milijun kuna godišnje te tako pokazali da s malim
mogu puno toga napraviti. Toliko novca planiraju ostvariti i u
2013. godini, iako im je za normalno natjecanje potrebno između
dva i dva i pol milijuna kuna. Karlovačka športska zajednica im
doznačuje oko 450 tisuća kuna. Pitanje je i da li čelništvo Grada
koje financira karlovački šport preko svoje “podružnice KŠZ”, i
dobrim dijelom lobira za donacije i sponzorstva klubovima, ima
snage inzistirati kod svoje “športske vlade” na definiranju što
je to kvalitetni šport i rang natjecanja koji promovira grad, što
se podrazumijeva kao rad s mladima a što je rekreacija i tome
slično. U tom se slučaju ne bi moglo dogoditi da, na primjer,
nogomet koji je treća liga, ili odbojka i košarka koji nemaju
niti približnu gledanost kao rukomet, u prosjeku budu financijski
stimulirani bolje od rukometa koji je prva liga, ima rezultat i
najveću gledanost u ligi.