Članak iz samog sumraka socijalizma navodi nas na sumnju da
Karlovac, još tamo nakon vremena Napoleona, kad je slovio jednim
od najjačih gospodarskih centara Hrvatske, muku muči s nekim
prokletstvom. Ili mediokritetstvom? Osim par povijesnih fleševa,
ne ide mu unatoč “izmišljenom” položaju, kraju pogodnom za sve
djelatnosti od poljoprivrede do nuklearne fizike, raskrižju
putova, željezničkom koridoru, točki kroz koje prolaze svi putovi
od sjevera prema jugu. Ali rijetko tko staje. Nema veze, bila
1949., 1989., 2009. ili 2019., Karlovac je rijetko bio grad
susreta, kako mu “brendirano” tepamo. Mnogo bolje bi mu
pristajalo ime grada neostvarenih mogućnosti.
“80. mjesto”, Karlovački tjednik, 6. srpnja
1989.
Prema analizama o razvijenosti SR Hrvatske, koje su objavljene
proteklih dana, Karlovac je po razvijenosti na 80. mjestu. Ako se
zna da Hrvatska ima 115 općina, nije teško zaključiti da je
Karlovac u donjem djelu rang-liste.
S rezervom uzimajući metodologiju koja je primjenjivana pri
izrade analize o razvijenosti pojedinih općina, ipak se valja
zamisliti nad činjenicom da je Karlovac, nekada među deset
najrazvijenijih gradova u SR Hrvatskoj, sada među najslabijima.
Na razmišljanje posebno navodi činjenica da se Karlovac nalazi na
ovo idealnom prometnom čvorištu, u “predgrađu” triju velikih
industrijskih centara Zagreba, Rijeke i Siska, a po strukturi
privrede imao je mogućnosti da razvije gotovo sve visokodohodovne
djelatnosti.
Tražiti krivca za sadašnje stanje nema nikakvog smisla, jer se
ljudi koji su sada najodgovorniji za razvoj privrede, zapravo
nemaju nikakve veze i nisu bili direktni kreatori razvoja u
proteklih četrdesetak godina. Koliko god nema potrebe da se traže
imaginarni krivci, čini nam se da u ovom času ogromni značaj ima
realno sagledavanje sadašnjeg stanja i suočavanje s realnošću, pa
i sa činjenicom da smo na 80. mjestu po razvijenosti u Hrvatskoj.
Zašto ovo ističemo? Prije svega jer sagledavanje promašaja u
razvoju može poslužiti da se ubuduće izbjegnu greške koje su
prouzročile zaostajanje umjesto razvoja Karlovca.
Realna ocjena privredne prošlosti Karlovca važna je i radi toga
da se jednom zauvijek uklone megalomanske zamisli u razvoju
velikih sistema, jer smo svjedoci da su neki veliki privredni
sistemi, osnovani kao nosioci razvoja, na staklenim nogama i pred
rasformiranjem.
Problemi s kojima se susreće udruženi rad karlovačke općine tokom
prošle godine i ove godine na neki način potvrđuju sadašnja
stanje razvijenosti karlovačke privrede u odnosu na SR Hrvatsku.
Na primjer, akumulacija privrede Karlovca lani je bila 30 posto
niža nego u 1987. godini, dok je u isto vrijeme akumulacija u
Republici rasla za nekoliko postotaka. Stvarni odnos najbolje se
vidi u osobnim primanjima zaposlenih koja su ispod republičkog
prosjeka, a da se ne govori o usporedbama s razvijenim privrednim
centrima. A strojni park privrede općine vrlo je star. U gradu
nema značajno uvozno – izvozne kuće, iako mnogi stručnjaci iz
Karlovca čine ključne kadrove u sličnim ustanovama u Republici i
šire. Tržišno komuniciranje i suvremeni marketing još su u
povojima , uglavnom u papirnim analizama nadležnih stručnih
službi. Sve u svemu, u Karlovcu prevladava klasična industrija,
koju su još prije desetak godina napustili oni koji su danas
najrazvijeniji u Republici.
Pripremio Tihomir Ivka