I već kad smo pomislili da ćemo – što se tiče Karlovca i
Karlovačke županije – preživjeti najuljuđenije, najtolerantnije
i, ruku na srce, najdosadnije, izbore u zadnjih 15 godina po
pitanju tenzija predizborne kampanje, HDZ je ipak morao pokazati
dio svog pravog lica. Trijumfalističkog, primitivnog i nasilnog
iako za to zaista nije bilo baš nikakvog razloga; s druge strane
imali su slabog, mlakog, razjedinjenog protivnika koji samo što
perom po dupetu nije gladio vladajuću stranku i vlast pod kojom
Karlovac i županija ostaju kržljavi patuljci. Poraženi ima pravo
da se ljuti, ali od SDP-a nismo dočekali ni tu reakciju, a od
pobjednika se očekuje da bude barem dostojanstven, ako ne i
ponizan u pobjedi. No teško je pobjeći od samog sebe, u
predvečerje sasvim predvidljive pobjede morala se demonstrirati
sila, trgali su se plakati oporbe masovno, valjda tek toliko da
se noćni odredi održe u formi, da se mladeži pokaže kako je u
politici nužno igrati prljavo, malo strasti i mržnje prema
protivniku u tim noćnim inicijacijama ne škodi, može samo pomoći
u uspinjanju u hijerarhiji. Nismo čuli i poslije opetovanih
pritužbi oporbe na ovu masovnu rabotu da su se kandidati HDZ-a za
gradonačelnika i župana ogradili ili je osudili. Dapače, baš
suprotnu poruku poslali kad su u svoju neposrednu blizinu u noći
izbornog slavlja pripustili tobože iz stranke isključenog
istaknutog mladog člana koji je završio pred sudom jer je s
kolegama sličnog habitusa u bolnicu pospremio nedužnog mladića.
Nasilje je OK i nasilje se isplati. Ako se događa pod okriljem
stranke.
I taj bi se HDZ-ov folklor nekako preživio da nije bilo svježeg
postizbornog igrokaza, iznenađujuće moralno niskog čak i po
HDZ-ovim standardima. Teško bi bilo preživanje čokoladnih
bananica pred javnosti novopečenih izbornih pobjednika – uz
aluziju na poraz županijskog čelnika SDP-a i kandidata za
gradonačelnika Ogulina kojeg zovu Banana – nazvati
trijumfalizmom. To je nesportski čin, odraz neodgojenosti, to je
čisti primitivizam. Baš suprotno riječima novog-starog
gradonačelnika, prvog katolika Karlovca, kako je ova izborna
pobjeda znak poniznosti. Nažalost, barem u pridruživanju ovom
neukusnom igrokazu, pokazao je tek oholost pobjednika, a zajedno
s novim županom i desničarskim političkim prirepkom iz Ogulina,
odliku sitnih duša. Župan Vučić je posebna priča. Čudi kako se
taj beskrupulozni, ambiciozni selski fiškal, ali i iskusni
političar pred zalaskom karijere prepušta sitnim zadovoljstvima
verbalnog cipelarenja protivnika cerekanjem uz riječi kako je
“bananu pojeo već šest puta”, umjesto da izbore stavi ad acta i
pokuša biti župan svima, a ne samo njima.
Svojim “pobjedničkim” gestama HDZ je naznačio da je priča o
pobjedi kao znaku poniznosti samo retorički bullshit u nizu,
trijumfalističko izrugivanje inteligentnim ljudima. Inteligentni
ljudi znaju da pobjeda HDZ-a u Karlovcu nema veze s poniznošću
već s legalnim proračunskim potkupljivanjem interesnih skupina i
pojedinaca, nauštrb općeg karlovačkog interesa, s guranjem
stranačkih iskaznica kod novih zapošljavanja, s upornim i
temeljitim stvaranjem mreže “dužnika” na društveni račun, dužnika
koji dug vraćaju na izbornu nedjelju i živo su zainteresirani da
se i u narednih sedam godina milijardu kuna – s koliko je Jelić
otprilike upravljao otkad je gradonačelnik – karikirano, naprave
tri zgrade, asfaltira pet cesta i nacrta slika nepostojećeg
hotela, a da njima osobno ostane berićetno. I, dakako, zbog očito
nedostojnih protivnika, kadrovski ispodprosječnih, posvađanih
među sobom, nekarizmatičnih, s premalo strasti da se bore za
bolji Karlovac i k tomu temeljito ideološki pogubljenih. Iako se
danas u političkom svijetu guranja prema centru taj moment
podcjenjuje, u SDP bi se morali zapitati je li njihova publika
ostala kod kuće za izbore i zato jer njihovi kandidati osim imena
stranke u sebi nemaju gotovo ništa originalno
socijal-demokratsko. Ima tu bivših HDZ-ovaca, pobornika Crkve
koja ljevicu prezire, onih što se s neugodom meškolje kad ih se
pita o antifašizmu, Srbima, seksualnim manjinama,
socijalizmu…onako kako se meškolje i relativiziraju te stvari
političari s desnice. A najava da će SDP s istim ljudima u nove
pobjede, umjesto da svi redom podnesu ostavke kao moralni čin u
ime lijeve biračke baze koju su izigrali, samo pokazuje kako ne
razumiju ni što znači politička odgovornost. Nažalost, Karlovcu
se i dalje piše loše. Ne može biti drugačije s pobjednicima
sitnih duša i gubitnicima koji iz poraza ne znaju izvući pouku.