Otprije se znalo da gradonačelnik Jelić visoko kotira u
Karamarkovim planovima za pokušaj preuzimanja vlasti na
slijedećim parlamentarnim izborima, sad smo kroz medije ovih dana
dobili i precizniju sliku što s njim sprema. Namjera da ga u
Saboru – nakon što Jelić zamijeni Plenkovića koji odlazi za
zastupnika u EU parlamentu – pozicionira kao odgovor na ministra
Jovanovića, odnosno da javnost navikne na njega kao pretendenta
za mjesto novog ministra prosvjete, je dvostruko racionalna.
Jelić dolazi iz prosvjete, a svjetonazorski je sasvim na liniji
neokonzervativne “revolucije” koja je u tijeku i koja nije nužno
direktno povezana s HDZ-om, ali ide HDZ-u u korist. Prije svega
zato jer odmiče desnicu (pa onda i HDZ), od vehementnog
kamenjarskog nacionalizma koji većini ljudi ide na jetra, ka
mnogo životnijim pitanjima braneći svoje konzervativne stavove
sofisticiranije, bez desno-romantičarskog lupetanja i s mnogo
više argumenata što će proširiti krug desne publike. Prije svega
se tu misli na aktualnu inicijativu “U ime obitelji”, koju možda
vode manipulatori, ali neupitno inteligentni ljudi. U tom smislu,
Jelićevo guranje na nacionalnu scenu nije tek zamjena zastupnika
u Saboru već promišljeni strateški potez. Istim riječima bi se
moglo okarakterizirati, i u istom svjetlu gledati, povlačenje
Damira Jelića s mjesta predsjednika karlovačkog HDZ-a i
određivanje nasljednika u liku Damira Mandića.
Kao što je svojevremeno Mandić oktroiran na mjesto ravnatelja
Gimnazije tako je sad oktroiran za predsjednika vodeće stranke u
Karlovcu i to poprilično nedemokratski zvuči. Doduše, prvim
čovjekom karlovačkog HDZ-a, a time potencijalno i jednim od
politički najmoćnijih Karlovčana, izglasalo je predsjedništvo
gradskog HDZ-a. No nametnuo ga je dosadašnji predsjednik, baš kao
što je njega svojevremeno oktroirao Vukelić, a Vukelića neka
HDZ-ova barakaška stara kvrga kojoj se više ni imena ne sjećamo.
To tako ide u HDZ-u, i ne samo u HDZ-u. Takav smo mi narod, tako
nasađeni, tako predestinirani jer povijest Hrvatske je sve prije
negoli povijest demokracije, i demokraciju jednostavno (još)
nismo u stanju shvatiti kao Anglosaksonci ili Skandinavci. I
opet, kad na teži način saznajemo i svakodnevno na vlastitoj koži
osjećamo da demokracija ne mora po vokaciji biti El Dorado,
obećana zemlja u kojoj naprijed idu samo oni najizvrsniji od nas,
oktroiranje i ne izgleda tako crno. Naime, kad su demokratski
procesi “fejk”, a negativna selekcija nešto kao pravilo, nije
bitno kako se netko bira, nego tko se bira i zašto. A u ovom
slučaju, mora se priznati, Jelić je izabrao najkvalitetniju osobu
među HDZ-ovcima koju će u dugom razdoblju pripremati za novog
kandidata za gradonačelnika Karlovca. O Mandiću se ne zna puno,
ali je jedno sigurno; iza njega se ne vuku nikakvi repovi.
Obrazovan je, nesklon ispadima bilo kakve vrste, bez afera,
obiteljski čovjek s troje djece i što je najbitnije iza sebe ima
profesionalni rezultat. Iako se može čuti pokoji disonantni ton
na tu temu, činjenica jest da je pod njegovim ravnanjem
karlovačka Gimnazija (ponovno) zaradila respekt u obrazovnom
sustavu i da njezini učenici na državnoj razini postižu odlične
rezultate. Dakako, i dalje ostaje prijeporno svjetonazorsko
pitanje zašto bi uopće jedan vjeroučitelj bio na čelu jedne
svjetovne obrazovne institucije ili čemu križevi na zidovima
njenih učionica kad je Ustav prilično jasan u definiranju
Hrvatske kao sekularne države. Imamo pravo ne slagati se s tim,
no na kraju – s teologom i križevima, ili bez njih – važnim se
vidi činjenica da Gimnazija pod Mandićem odlično vodi svoj “core”
biznis; proizvodi maturante koji se mogu upisati na bilo koji
fakultet u zemlji.
Po dobro isprobanom receptu straha od pametnih i sposobnih ljudi,
Jelić je mogao izabrati neku poslušnu desničarsku sirovinu kakvih
u stranci na dispoziciji ima napretek. Ipak, izabrao je nešto
drugo i barem u izboru svog nasljednika odustao od principa
strankama tako drage negativne selekcije. Naravno, sudimo ovdje
po šturim informacijama i općim mjestima Mandićeva CV-u koji nije
garancija da će sutra Karlovac funkcionirati dobro kao Gimnazija
danas. Baš kao što se pokazalo da Jelićev CV iz pretpolitičarskog
života, pun momenata koji su ulijevali nadu, nije bio garancija
da će Karlovac pod njim i HDZ-om postati napredniji i bogatiji
grad. Ali, nemamo puno izbora. Moramo se nadati da je izbor
pristojnog konzervativca na čelo najjače stranke u gradu korak
naprijed. Naravno, ne zbog HDZ-a, nego zbog Karlovca. Ostaje nada
i da će HDZ-ova konkurencija na ljevici – opet ne zbog ljevice
nego radi boljeg Karlovca – iz ove Jelićevoj oktroaciji znati
izvući pouku; da pametni ljudi ne grizu i da inzistiranje na
negativnoj selekciji vodi u nove poraze.