Potpuno je bio u pravu doskorašnji ravnatelj karlovačke bolnice
Nedjeljko Strikić, kad je svoju smjenu, nakon “preuzimanja”
bolnice od strane države zbog dugova, nazvao političkom. Ali, što
to zapravo znači? Političkom je odlukom svojevremeno postavljen
on, kao i njegova prethodnica Gordana Pavan, za čije je
dugogodišnje gomilanje dugova upravo on, ni kriv ni dužan platio
ceh u okolnostima na koje objektivno nije mogao utjecati. Pravo
je pitanje koja je od tih niski odluka o postavljanju odnosno
smjenjivanju ispravna, a koja kriva.
Naravno, ne bi bilo umjesno da Strkić sam sebe hvali, niti bi ga
itko shvatio kao objektivnog kad bi to učinio, ali nismo baš čuli
da su članovi također detroniziranog Upravnog vijeća bolnice
Gojšić i vječiti Zaborski, a ni župan Vučić – čija je bolnica kao
županijska ustanova briga po “zapovjednoj odgovornosti” – stali
na njegovu stranu. Pokrili su se ušima jer su Županija i Upravno
vijeće s HDZ-ovom većinom, godinama potvrđivali rad bivše
ravnateljice Gordanu Pavan i pravili se slijepi pred
multipliciranjem financijskih problema bolnice. Kao i pred
sumnjivim poslovima u bolnici poput plaćanja skupih dizala koja
nikad nisu plaćena. O tome je pokrenuta policijska istraga, no
tri duge godine kasnije javnost niti zna išta o rezultatima te
istrage niti o eventualnim daljnjim potezima državnog
odvjetništva. Pojeo vuk magare.
Župan Vučić je u predizbornoj kampanji rekao kako se ne može
načuditi koliko su puno napravili, a kad se zagrebe ispod
površine s fokusom na krupne probleme, što bolnica već 15 godina
jest, Vučićeve predizborne riječi daju puninu pojma “floskula”.
Bolnica koju je preuzela država je prije svega poraz županove
politike guranja glave u pijesak i kronični izostanak mjera da se
dug smanji. S te strane, državna intervencija, odnosno uvođenje
Sanacijskog vijeća apsolutno je opravdan potez. Bolnica će
funkcionirati normalno, dug bolnice će biti saniran iz državnog
proračuna, a županu i Županiji će biti skinuta još jedna obveza s
vrata. Do nove prilike za nabijanje dugova.
Postavljanje Sanacijskog vijeća i sanacijskog upravitelja
nedvojbeno je politička odluka. No je li ispravna ili kriva? U
ovom slučaju se zaista teško odlučiti. Naime, za svog vođenja
bolnice Strikić nije stvarao nove dugove, a uspio je
modernizirati bolnicu, isposlovati uređenje mnogih odjela, čak je
i smanjio broj zaposlenika. Drugim riječima, za razliku od svoje
prethodnice, ponašao se u maniri dobrog gospodara i prilično
sposobnog managera. Uostalom, prošle godine ga je kao HDZ-ovca za
ravnatelja zbog toga potvrdio SDP-ov ministar, iako mu je
protukandidat bio iz SDP-a.
Može se postaviti pitanje čemu onda novi upravitelj koji tek
treba dokazati da je u stanju ponoviti ono što je u svom mandatu
radio njegov prethodnik – uspješno upravljati jednim tako
specifičnim kolektivom kao što je bolnica? Jer, bolnica ipak nije
banka, u njoj se ne barata kamatama i financijskim rizicima, već
ljudima. S druge strane, sanacijski upravitelj Rade Cvjetičanin,
Karlovčanin s radnom adresom u Zagrebu slovi u bankarskim
krugovima kao vrsni stručnjak, tako da ne treba sumnjati da će
posao sanacije biti izveden profesionalno korektno. Onaj drugi
dio posla koji se tiče tvrdnje da bolnica nije banka i da se bavi
ljudima, a ne brojevima, trebao bi na sebe preuzeti član
Sanacijskog vijeća iz redova bolničkog kadra, još jedan kirurg
Želimir Korać, za kojeg u stručnom i ljudskom smislu također malo
tko ima primjedbi. I tek toliko da se spomene, koliko je poznato,
za razliku od Strikića, ni Cvjetičanin ni Korać nisu stranački
ljudi, što daje nadu da politička odluka vlasti da s novim
ljudima privede bolnicu pozitivnom poslovanju nije primarno
motivirana uskogrudnim stranačkim interesima. U tom smislu,
dosadašnji dobri ravnatelj Strikić ispao je kolateralna žrtva,
prije zbog grijeha iz prošlosti vlastitih stranačkih kolega,
negoli političkog revanšizma.