Grad
Karlovac je povodom 13. srpnja, 434. rođendana, podijelio
godišnje nagrade i plakete. Jedan od slavodobitnika bio je i
Karlovački tjednik koji ove godine bilježi 60
godina postojanja. Ništa čudno da predlagatelj nije bila ista
osoba – športski djelatnik Mladen Kuka koji je istu novinsku kuću
predložio i za županijsku nagradu. Ali, tamo nije prošla!? Nije
prvi slučaj da nešto prolazi u Gradu a u Županiji ne.
Pojednostavljeno, u Gradu je Jelić – Županiji bio Zaborski. Gdje
je tu onda problem? Pored svega, zašto “veliki
Karlovčanin” nije bio na svečanim sjednicama Grada i
Tjednika? Zasigurno da je bio pozvan jer je u nekom bivšem
razdoblju obnašao funkcije dogradonačelnika i predsjednik NO
KT-a. Da možda nije u pitanju grižnja, jer stav sigurno nije?
Dok se športskim Karlovcem raspredaju slične razno-razne
kombinacije, pa i o tome može li Upravni odbor Karlovačke
športske zajednice i praktički pokrenuti realizaciju
strategije KA-športa i izradu novih pravilnika o godišnjim
nagradama športaša i kategorizaciji športa, pojedine športske
udruge puno ne mare o tome, već rade po svom programu –
strategiji. Provode vlastite programe aktivnosti, i to ne od
danas ili jučer, već to čine najmanje desetljeće.
Podsjećam da je prije 10-ak godina Rukometna škola
Karlovac preko Rukometnog saveza Karlovačke županije i
pridruženih mu klubova predstavila ambiciozan projekt –
“petoljetku” razvoja rukometna u gradu Karlovcu.
Projektu su se priključili svi klubovi, a Đankovićev projekt
dobio je bezuvjetnu potporu lokalnog saveza, rukometnih klubova i
Hrvatskog rukometnog saveza te do danas polučio očekivane
rezultate. Jedna od aktivnosti tog projekta bila je i realizacija
kampa Rukometne škole u Selcu kamo polaznici odlaze neprekidno
već 12 godina. Do sada je kamp polazilo više od 2000 djece među
kojima su neki u proteklom razdoblju izrasli u prvoligaške igrače
a danas su “razredni” učitelji rukometne abecede u
spomenutoj školi. Priključuju im se i gosti – treneri iz drugih
rukometnih centara u Hrvatskoj. Od “zvučnijih” imena
svakako treba spomenuti nekadašnjeg izbornika hrvatske ženske
seniorske reprezentacije a sadašnjeg trenera RK Podravka iz
Koprivnice Gorana Mrđena te trenera mlađih uzrasta i seniora RK
Moslavina iz Kutine Dragutina Moslavca.
U kampu rukometaša, ili školi, radi se na animaciji djece,
povećanju tehničkih elemenata, napretku rukometne igre
primijenjenu za tu dobi, radi se i na socijalizaciji grupe,
obavlja se i obuka u plivanju i tome slično. Zanimljivo je da
svake godine u grupi ima 15-20 polaznika neplivača koji se u
Karlovac vrate jer su naučili plivati. Iz gradskog socijalnog
programa financira se dio boravka djece na moru – u kampu škole,
dok se dio novca prikupi od roditelja kojima je najvažnije da im
djece borave na moru, sigurna i dobro zbrinuta. Kad je već
organiziran boravak na moru uz dobar sadržaj, onda im zasigurno
nije teško za 10-ak dana izdvojiti sredstva za odlazak svog
djeteta na more.
Uskoro će u kamp u Selce (od 27. srpnja do 10. kolovoza)
karlovački gimnastičari koji su u Selce počeli
odlaziti još 90-ih godina a kontinuirano odlaze od 1995. godine
otkako se u Selcu održava Gimnastički kamp ili kako ga još zovu –
Ljetne pripreme u Selcu. Gimnastičari su u svoj kamp od početnih
30-ak polaznika proširili na više od 200 djece koji danas dolaze
u “Karlićev dom” u Selcu. Štoviše, pored gimnastičarki i
gimnastičara iz Karlovca, Duge Rese i Ogulina već nekoliko godina
dolaze i klubovi Regije Zapad – Rijeka, Petrinja i Sisak. Ubrzo
je zapadna gimnastička regija proširena tako da u kamp dolaze i
klubovi iz Zagorja, Međimurja, Slavonije i Dalmacije. Zapravo, iz
cijele Hrvatske pa je Sokol-ov kamp u Selcu do danas izrastao u
nacionalno okupljanje gimnastičara u sklopu kojega se održava i
seminar trenera za stjecanje licence bez koje više nitko u državi
neće moći biti gimnastički trener.
Kako u “rukometnoj akademiji” tako i u “gimnastičkoj
akademiji” polaznici imaju opsežan sadržaj aktivnosti za sve
uzraste, uz dodatak slobodnih aktivnosti koje se održavaju u
večernjim satima. Sufinanciranje boravka gimnastičara u kampu za
Karlovčane je prema klupskoj tablici, ovisno od postignutog
rezultata na domaćim i međunarodnim natjecanjima, a ono je između
10 i 100 posto pune cijene, dok svi ostali plaćaju punu cijenu
boravka.
Naširoko je poznato da GK Sokol Karlovac
sustavno radi na usmjeravanju djece i mladeži u šport od
najranije vrtičke dobi. Višestruki je organizator male dječje
olimpijade, treneri kluba djeluju i u školama, organizirana su i
državna prvenstva gdje su predstavnici karlovačkih osnovnih škola
osvajali najviša državna odličja, klub je bio domaćin prvenstva
Hrvatske itd. Prema broju registriranih članova KA-sokolaši su u
samom je vrhu hrvatske gimnastike, a prema postignutim
rezultatima među prvih pet u Hrvatskoj. U klubu djeluje čitav niz
stručnih djelatnika obnašajući dužnosti trenerske, sudačke i
druge organizacijske aktivnosti. Ratko Vuković je jedno vrijeme
bio i izbornik reprezentacije, a i višegodišnji je međunarodni
sudac. Uvjeti koji su stvoreni za gimnastički šport u Sokolskoj
dvorani preduvjeti su i za okupljanje većeg broja djece te za
postignuće još boljih rezultata. No isto tako športska javnost bi
morala gimnastiku prihvati kao nužan bazičan šport jer gimnastika
može dati dobre temelje za različitu športsku nadgradnju.
I za kraj vratimo se na početak teksta kojemu je zaključak ove
kolumne prilično sličan, a kojem smo naznačili koliko je uopće
pojedinim političarima stalo do športa, iako rade u športu. Na
primjer, kamp RŠK u Selcu u proteklih 12 godina osim istaknutih
hrvatskih rukometaša – reprezentativaca nije posjetio niti jedan
dosadašnji predsjednik ili član Upravnog odbora karlovačke ili
županijske krovne športske institucije. Međutim gimnastički kamp
posjetili su iz KŠZ-a i SŠKŽ te gradonačelnik, oba dožupana,
tajnik HOO i dužnosnici iz HGS-a. To govori i o svojevrsnom
“partijašenju” jer, ako si član stranke koja je na
vlasti u vlastitom zavičaju, lakše ćeš pridobiti političare da
dođu i vide kako se radi s djecom. To je i solidan preduvjet da
potom lakše “otvore kesu” za potporu takvim projektima.
Rukometni i gimnastički kamp su tako na neki način stvarnost i
sudbina u rukama lokalnih političara.