Na anketi postavljenoj na stranici gradske uprave među ponuđenim
automobilima – od kojih bi jedan ubuduće trebao voziti
gradonačelnika Jelića – uvjerljivo vodi najjeftiniji VW passat,
što sadrži pouku drugim gradonačelnicima kojima će na um pasti da
uključe građane u kreiranje odluka gradske vlasti. Pouka glasi: u
anketi treba ponuditi samo izbor između najskupljih; audija,
volva i mercedesa. Ovaj cinični zaključak u svojoj ironičnoj
rubrici s generalnom poantom da ne treba vjerovati političaru ni
kad darove nosi, na papir je neki dan stavio novinar Večernjaka
Edi Jurković. Ne znamo za druge gradonačelnike i što smjeraju u
budućnosti, ali valja pokušati s nešto manje ironije od
Večernjakova novinara proniknuti u motive slučaja nenadanog
uvođenja izravne demokracije.
Ako ćemo vjerovati da je stari volvo još iz davnog
gradonačelničkog mandata Branka Vukelića postao preskup za
održavanje, a mogućnost da crkne negdje na dužem putu sve veća, u
nabavi novog automobila nema ništa sporno. Iskreno, ne bi bilo
sporno ni da su se u gradskoj upravi odlučili za bilo koji od
automobila ponuđenih u anketi. Uz iznimke, hrvatske
gradonačelnike većih gradova voze svi nabrojani automobili visoke
klase; to je jednostavno postao standard. Naizgled, pitati
građane o nekoj dvojbi lijepa je gesta. Osim što odaje dojam
pojačane demokratičnosti, dobiva i patinu povećane
transparentnosti kod donošenja odluka. Ipak, usudili bi se
misliti da je iskrena želja za većom participacijom građana dimna
zavjesa, ili kako se to sad popularno kaže, politički spin.
Naime, na neki način anketom je gradonačelnik Jelić, prilično
pronicljivo podijelio odgovornost s javnošću i eliminirao mogući
negativni efekt činjenice da se uopće kupuje skupi automobil kad
svi grcaju u krizi. Nije nevažno spomenuti da je gradonačelnik
svjetonazorski tip čovjeka koji ne pati na ovakvu vrstu
materijalnog, gotovo mu je svejedno hoće li ga voziti u BMW-u,
mercedesu ili passatu. Drugim riječima, za početak “projekta”
veće participacije građana gradska je uprava izabrala apsolutno
trivijalno pitanje. Da je za mišljenje pitala građane kad se
prodavalo zemljište u Grabriku, kad se odlučivalo treba li
raskinuti ugovor o gradnji kampa na Korani koji je Grad koštao
milijune, žele li još jedan trgovački centar u centru grada, žele
li da se obnavlja Radićeva ili ulaže u periferiju, mogu li
odlučivati hoće li se grijati na gradsku toplanu ili ne…, danas
bi zapljeskali i na simboličnu vrijednost konzultiranja s
javnošću oko novog gradskog auta. Nažalost, u važnim pitanjima
građani su redovito stavljani pred gotov čin.
To što danas mogu birati između mercedesa i passata, ništa bitno
ne mijenja na stvari. Dapače, gledajući kroz tu prizmu, briga za
mišljenje građana kod nevažnih pitanja je samo politički
marketing ili – nazovimo to pravim riječima – podcjenjivanje i
vrijeđanje inteligencije građana. U tom smislu, iz ove
participacije javnosti u zapravo ničemu, gradska je vlast mogla
saznati jed(i)nu dragocjenu informaciju. Osim mercedesa C klase,
volva S60, VW passata, ponuđena je i opcija “neko drugo”. Dakle,
mogla je većina napisati fiat punto, VW polo ili neki drugi auto
niže klase, ali nije. Unatoč što je većina njih prestala
vjerovati i politiku i političare, građani ne smatraju da se
gradonačelnik treba voziti u nekoj krntiji, ali ni u nekoj super
luksuznoj limuzini. Izabrali su velikom većinom zlatnu sredinu i
ispostavilo se kako poslije svega i dalje imaju dovoljno zdravog
razuma. Onog čega političarima tako često nedostaje.